svakog dana povećava pritisak na svoje protivnike

Lukašenkovo uzvraćanje udarca: Kalašnjikov, kratkoročni koncentracioni logori, hapšenje Protaševiča...

Svijet koji je gledao kako bjeloruski vladar sve razuzdanije udara oko sebe, nije učinio mnogo. Mala republika u Centralnoj Evropi ostala je uglavnom prepuštena sama sebi. SAD i EU su reagovali spiralom sankcija. Ali jedna analiza DW je jasno pokazala da su kaznene mjere nanijele vrlo malu štetu Lukašenkovom režimu

14465 pregleda 62 reakcija 8 komentar(a)
Lukašenko sa "kalašnjikovim" u ruci, Foto: Screenshot/Youtube
Lukašenko sa "kalašnjikovim" u ruci, Foto: Screenshot/Youtube

Poslije talasa masovnih protesta, režim predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka uzvraća udarac: svakog dana povećava pritisak na svoje protivnike.

Evo bilansa godinu dana poslije predsjedničkih izbora.

Prošle godine, ove slike su bile u svim medijskim osvrtima na 2020: najveći protesti u Bjelorusiji od sticanja nezavisnosti – koje su raspirile tri žene; Svetlana Tihanovskaja, Marija Kolesnikova i Veronika Cepkalo. Ljudi su od 9. avgusta neprestano protestovali protiv zvaničnih rezultata predsjedničkih izbora, prema kojima je ubjedljivo pobijedio Aleksandar Lukašenko.

Demonstranti su smatrali da je najviše birača glasalo za Svetlanu Tihanovskaju. Supruga opozicionog blogera Sergeja Tihanovskog je uskočila u predizbornu kampanju umjesto svog supruga koji je uhapšen – i proglasila se za pobjednicu izbora.

Iako je već nekoliko dana kasnije očito prinuđena na napusti zemlju, na ulicama se okupilo više stotina hiljada ljudi, po svemu sudeću bez koordinacije, i mirno zatražilo da Lukašenko podnese ostavku i da budu održani fer izbori.

S obzirom na ogroman broj demonstranata, među ljudima je zavladalo osjećanje da bi Lukašenkov režim, koji je od 1994. neprekidno na vlasti, za nekoliko dana, najviše nekoliko mjeseci, mogao da padne. Mnogi su u nespretnoj PR-akciji Lukašenka, koji se pred svojom rezidencijom u Minsku pojavio u pancirnom prsluku i sa "Kalašnjikovim", vidjeli samo batrganje političara koji je izgubio osjećaj za realnost.

Izgledalo je da je režim poljuljan…

No, to je, kako se kasnije ispostavilo, bio pogrešan utisak. Opozicija je na brzinu sazvala Koordinacioni savjet koji nije uspio da koordiniše protest. Vlada i bezbjednosni aparat su ostali vjerni Lukašenku. I štrajkovi u državnim pogonima koji su od životne važnosti za njegovu političku egzistenciju, ispali su mnogo manji nego što se očekivalo.

Osim toga, Rusija, koja zvanično čini uniju sa Bjelorusijom, najprije je malodušno, ali potom ipak odlučno, stala na Lukašenkovu stranu. Predsjednik je dobio na vremenu i krenuo u kontranapad.

Marija Kolesnikova, koja je predvodila izborni tim Viktora Babarika, u međuvremenu osuđenog na 14 godina, poslije progona Tihanovskaje i Cepkala u avgustu 2020. je postala lice protesta. Ona je za svoju borbu morala da plati visoku cijenu.

U septembru je najprije tjerana u inostranstvo. Ali ona je uništila svoj pasoš i nikako nije htjela da napusti zemlju. Zato je uhapšena. Ovih dana joj se sudi na montiranom procesu i ona može da bude osuđena i na 12 godina zatvora.

No, vratimo se septembru 2020. Najprije je Lukašenkov režim nastojao da umrtvi proteste. To je i uspjelo: ulice su se ispraznile, bijelo-crveno-bijela zastava, simbol opozicije koji je još u avgustu mogao da se vidi posvuda, na kućama, na licima, u vidu odjeće – postepeno je nestajao. To je uspjelo zahvaljujući nesrazmjerno brutalnom postupanju policije i drugih organa bezbjednosti.

Pojavili su se brojni izvještaji o mučenjima, pa i spontano organizovanim "kratkoročnim koncentracionim logorima" u kojima su ljudi držani bez vode i hrane. Više ljudi je u mrlo zbog sile koju je primijenila država. Ti smrtni slučajevi nisu istraženi.

Zapad je za Bjelorusiju pripremio sankcije a Rusija - novac

Svijet koji je gledao kako bjeloruski vladar sve razuzdanije udara oko sebe, nije učinio mnogo. Mala republika u Centralnoj Evropi ostala je uglavnom prepuštena sama sebi. SAD i EU su reagovali spiralom sankcija. Ali jedna analiza DW je jasno pokazala da su kaznene mjere nanijele vrlo malu štetu Lukašenkovom režimu.

Zu to je Lukašenko mogao da se osloni i na velikodušnu pomoć Moskve: početkom ljeta, Bjelorusija je dobila novu tranšu ruskog zajma od 500 miliona dolara. Prije šest mjeseci je već bilo isto tako. Iako se priča da u odnosu ruskog predsjednika Vladimira Putina i Lukašenka postoje teškoće, posljednja dva susreta ovih dugogodišnjih vladara protekla su veoma harmonično.

"Paralelna Bjelorusija" se upravo razgrađuje

Četiri godine su ljudi u Bjelorusiji mogli da se osjećaju relativno slobodno i da koegzistiraju sa državom, a da im se ne ukrste putevi sa Lukašenkovim batinašima. Procvjetalo je civilno društvo, sa alternativnim pozorištima, umjetničkim udruženjima, nevladinim organizacijama, između ostalog i zahvaljujući pomoći sa Zapada. Godine 2021. režim je riješio da stane svemu tome na put, ne prezajući od drskih akcija.

Dosadašnji vrhunac je zabilježen 23. maja 2021, kada su bjeloruski "lovci" prisilili jedan avion "Rajanera" da sleti u Minsku, kako bi mogao da bude uhapšen odbjegli bloger Roman Protaševič.

On sa svojim partnerom Stepanom Putilom ima popularni Telegram-kanal "Neksta" sa više od milion pratilaca.

Upravo velikodušna podrška Moskve može da bude objašnjenje zašto Minsk postaje sve drskiji.

Poslije posljednjeg sastanka sa Putinom u Sankt-Peterburgu sredinom jula, Lukašenko se očigledo osjetio toliko sigurno da je pokrenuo novi talas represije nad svojim protivnicima.

U julu su širom zemlje vršeni pretresi i hapšenja u nevladinom sektoru i među malobrojnim nezavisnim novinarima koji su ostali u zemlji.

Oko 50 nevladinih organizacija je raspušteno, a desetine aktivista, reportera i kulturnih stvaralaca su napustili zemlju u strahu od represalija.

Imajući u vidu priču olimpijske sportistkinje Kristine Timanovskaje, jasno je: Lukašenkov režim ne namjerava da popusti pritisak.

Preporučujemo za Vas