Ruska vojna taktika u Siriji i u Ukrajini pokazuje upečatljive paralele, kaže Hana Note iz Bečkog centra za neširenje oružja i razoružanje (VCDNP). Poređenje može biti korisno i za ocjenu onoga šta predstoji u Ukrajini.
Čečenija, Sirija, Ukrajina: od početka rata u Ukrajini, stručnjaci povlače paralele između prethodnih ruskih ratova i ovog sadašnjeg. Note vidi pet velikih sličnosti između ruskog vojnog angažmana u Siriji i ovog sada u Ukrajini.
Prva sličnost je u sekvencijskom načinu organizovanja vojnih operacija. To znači da Rusija nastupa u odvojenim fazama.
Druga sličnost je "taktika opkoljavanja, opsade i bombardovanja gradova, a zatim, uspostavljanje tzv. "humanitarnih koridora". Pri tom treba biti vrlo oprezan kada se taj termin koristi", kaže Note.
Treću paralelu predstavljaju strani ratnici. To je složeno pitanje jer Rusija najprije optužuje drugu stranu da angažuje strane legionare, ali onda to čini i sama.
Paralele četiri i pet tiču se dezinformacija. S jedne strane radi se o tvrdnji da protivnik koristi ljude kao štit. Rusija je ranije često optuživala teroriste da koriste ljude kao štit, a sada to isto radi sa bataljonom Azov u Mariupolju. A onda su tu tvrdnje da protivnik koristi hemijsko oružje.
Uprkos svim paralelama, važno je vidjeti i razlike između ruskih operacija u Siriji i Ukrajini, kako po ciljevima, tako i po veličini, naglašava vojna stučnjakinja iz Beča.
Sekvencijski organizovan rat
Objašnjavajući u razgovoru za DW što podrazumijeva pod sekvencijskim načinom ratovanja Hana Note podsjeća da su u Siriji Asadov režim i ruska vojska, koja je intervenisala u septembru 2015. više puta pauzirali sa napadima u nekim djelovima zemlje kako bi preduzeli akciju na drugim mjestima. Početkom 2017. stvorili su takozvane "zone deeskalacije" u zapadnoj Siriji, dopuštajući Asadovom režimu da udruži resurse kako bi zauzeo teritoriju na istoku zemlje, ali i da se reorganizuje te da popuni potrošene resurse. Asadov režim, podržan od Rusije, 2018. se vratio i ponovno preuzeo ove "zone deeskalacije", sa izuzetkom Idliba, koji do danas nije pod kontrolom sirijske vlade, kaže Note.
U Ukrajini je Rusija objavila da je prva faza tzv. "specijalne vojne operacije" završena, te da je fokus sada na "oslobađanju", kako oni to nazivaju, Donbasa. I zaista, ruske trupe su se povukle sa područja Kijeva i sjeverne Ukrajine.
Ali to ne znači da će se sirijski scenario u potpunosti ponoviti, naglašava Note. Ovo podsjećanje na Siriju je važno jer ne bi bilo pametno prepustiti se preuranjenom optimizmu - da su borbe u drugim djelovima zemlje definitivno okončane - samo zato što su Rusi rekli da će se sada usredotočiti na Donbas.
Opasni "humanitarni koridori"
I kada se radi o pokušajima uspostave humanitarnih koridora iz opkoljenih gradova, posebno Mariupolja, primjer Sirije pokazuje da na takve koridore treba gledati sa krajnjim oprezom, podsjeća Note:
"Opsada Alepa 2016. trajala je više od šest mjeseci. I tu su Rusi najavili koridore, ali im mnogi civili nijesu vjerovali. Drugi problem je to što ruska vojska sve one ljude koji zbog straha ne koriste koridore vidi kao legitimne mete. Tako je bilo u predgrađima Damaska 2018. Narativ je bio: ljudi su mogli da napuste grad. Oni koji su ostali smatrani su "teroristima". S obzirom na to što se događa u Ukrajini, to je zabrinjavajuće".
Kada je riječ o Mariupolju i pokušajima da se tamo uspostave koridori, još je komplikovanije. U Siriji su Rusi obično nudili barem neku opciju. Ljudi su se mogli predati, položiti oružje i ostati - ili su mogli izaći. Većina je tada otišla u Idlib. Sada u Mariupolju postoji problem što su civili očito bili prisiljeni da dopuste i da ih autobusima evakuišu u Rusiju. Tamo su bili prisiljeni da lažno svjedoče o zbivanjima u Mariupolju, objašnjava Hana Note.
Hemijsko oružje i "crvena linija"
Kada je riječ o strahu da bi ruska vojska mogla da upotrijebi hemijsko oružje Note naglašava da je, gledano iz pozicije međunarodne zajednice, zabrana upotrebe hemijskog oružja značajno oslabljena onim što se dogodilo u Siriji. Takvi su se napadi Asadove vojske nastavili čak i nakon što je Sirija rekla da je uništila sve arsenale hemijskog oružja - sve uz zaštitu Rusije pred međunarodnim tijelima poput recimo OPCW-a, Organizacije za zabranu hemijskog oružja. Savjet bezbjednosti UN i zapadne zemlje nijesu uspjele da ponovno jasno povuku ovu crvenu liniju.
Masakr u Buči pokazao je da se Rusija malo obazire na optužbe međunarodne zajednice. Pitanje je, međutim, u kojoj je mjeri upotreba hemijskog oružja efikasna opcija u vojnom sukobu? Asad je koristio hemijsko oružje operativno i taktički usko povezano sa drugim akcijama vojske. Područja koja je držala opozicija bila su izložena kolektivnom kažnjavanju. To se događalo paralelno sa opsadama i drugim nasiljem, kaže Note.
Kada se radi o Ukrajini, neki stručnjaci smatraju da je tamo već sada na djelu rat iscrpljivanjem. Njegov cilj je demoralizovanje civilnog stanovništva. U tom kontekstu nije isključena upotreba hemijskog oružja, tim više što troškovi za takvu akciju ne bi bili naročito visoki.
No čak i ako Rusija na kraju ne bude upotrijebila hemijsko oružje, već i stalne lažne tvrdnje da Ukrajina priprema hemijsku ofanzivu koriste ruskoj vladi. Prvo, zato što se tako podržava narativ, koji u Rusiji promoviše ruska propaganda, da Ukrajina predstavlja prijetnju tim oružjem za masovno uništenje. Drugo, sama mogućnost da Rusija ipak upotrijebi hemijsko oružje stvara strah i terorizuje Ukrajinu. To je dakle, za Rusiju prilično jednostavna i komotna taktika koja donosi rezultate, a malo košta, kaže u razgovoru za DW Hana Note, stručnjakinja Bečkog centra za neširenje oružja i razoružanje (VCDNP).
Bonus video:
