Razgovor s Putinom: Pragmatizam ili uzaludan pokušaj?

Nordijske zemlje rijetko javno ulaze u sukobe zbog spoljne politike, a ponajmanje zbog Rusije. Međutim, telefonski razgovor koji su lideri Finske i Norveške ove sedmice vodili s Vladimirom Putinom, a koji je trajao 90 minuta, izazvao je neuobičajeno oštre kritike njihovih danskih i švedskih susjeda.

U utorak su finski predsjednik Aleksander Stub i norveški premijer Jonas Gar Stere razgovarali s Putinom, što predstavlja rijedak kontakt na visokom nivou između ruskog lidera i evropskih saveznika Ukrajine. Dvojica nordijskih lidera naglasila su da je razgovor obavljen u ime Ukrajine i da su saveznici o tome bili unaprijed obaviješteni.

Njihovi susjedi, međutim, nijesu bili uvjereni u opravdanost tog poteza. “Veoma sam skeptična prema ovoj samostalnoj inicijativi Norveške i Finske”, izjavila je danska premijerka Mete Frederiksen, žaleći se da razgovor nije bio koordinisan s Kopenhagenom. “Iskreno, ne znam šta misle da time mogu da postignu.”

Švedski premijer Ulf Kristerson takođe je kritikovao inicijativu, navodeći da nije bio unaprijed obaviješten.

Ove nesuglasice ukazale su na podjele koje prijete da zakomplikuju nastojanja Evrope da uspostavi sopstveni kanal komunikacije s Moskvom, dok evropske vlade pokušavaju da se usaglase ne samo oko toga da li uopšte treba razgovarati s Putinom, već i oko toga ko bi trebalo da govori u njihovo ime. “Umjesto da djeluju kao čvrsto ujedinjena, homogena grupa, vidimo raskol”, rekao je Arkadij Mošes, direktor programa za Rusiju pri Finskom institutu za međunarodne odnose.

“Po mjerilima nordijskog svijeta, ovo je prilično ozbiljno.”

Od ljeta evropski lideri razgovaraju, ali bez značajnijeg napretka o tome da li da imenuju predstavnika koji bi direktno pregovarao s Moskvom o okončanju rata u Ukrajini. Rasprava je postala još urgentnija otkako se Donald Tramp posljednjih sedmica dodatno približio Moskvi, na štetu Ukrajine.

Nova runda mirovnih pregovora očekuje se narednog mjeseca u Abu Dabiju, zbog čega evropske vlade strahuju da bi mogle biti potisnute na marginu pregovora koji bi mogli da oblikuju bezbjednost kontinenta u narednim decenijama.

“Postoji opšta saglasnost da moramo da razgovaramo s Putinom, ali pokušaji uspostavljanja kontakta sve više liče na situaciju u kojoj svako djeluje na svoju ruku”, rekao je visoki evropski diplomata, koji tražio da ostane anoniman.

“Previše lidera vjeruje da baš oni mogu da privole Putina na pregovore.”

Neusklađene poruke

Ove godine britanski, francuski i njemački ambasadori razgovarali su s ruskim zvaničnicima, visoki diplomatski savjetnik Emanuela Makrona otputovao je u Moskvu, dok je kabinet predsjednika Evropskog savjeta Antonija Košte uspostavljao sopstvene kontakte s Kremljom.

To je velika promjena u odnosu na diplomatsku izolaciju kojoj je Putin bio izložen nakon početka ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, kada je većina evropskih lidera uglavnom izbjegavala direktne kontakte s Kremljom. Sam Stub je tokom predsjedničke kampanje 2024. izjavio da se ne bi javio na telefon kada bi ga Putin pozvao.

Analitičari su ove sedmice dio negativnih reakcija na razgovor Stuba i Sterea pripisali neusklađenim porukama o njegovoj stvarnoj svrsi. Prvobitno predstavljen kao pokušaj da se Putinu prenesu poruke Ukrajine, činilo se da je razgovor imao i šire ciljeve.

Stere je kasnije branio odluku Norveške da direktno razgovara s Putinom, ističući potrebu za upravljanjem zajedničkim ribljim fondom u Barencovom moru i očuvanjem bezbjednosti duž zajedničke granice dvije zemlje. Stub je, s druge strane, rekao da je cilj razgovora bio i sprečavanje nesporazuma između Rusije i njenih nordijskih susjeda.

“Čini se da Stub i Stere ne mogu da usaglase poruke o tome da li je razgovor bio posvećen Ukrajini ili i njihovim sopstvenim bezbjednosnim pitanjima”, rekao je Joel Linajnmaki, bivši finski diplomata i analitičar iz Helsinkija.

“Ako djeluje haotično, vjerovatno i jeste”

Zbrka odražava šire nesuglasice širom Evrope oko toga kako pristupiti Putinu, iako evropske vlade ostaju uglavnom ujedinjene u podršci Ukrajini.

“Kada je riječ o suštinskim pitanjima, u Evropi zapravo postoji prilično visok stepen jedinstva, ali postoje različita mišljenja o tome kako pristupiti Rusiji, kada je pravi trenutak za obnavljanje dijaloga na najvišem nivou i ko bi trebalo da ga vodi”, rekla je Kristi Rajk, direktorka Međunarodnog centra za odbranu i bezbjednost (ICDS), jednog od vodećih estonskih istraživačkih centara.

Francuska se već dugo zalaže za održavanje otvorenog kanala komunikacije s Putinom, dok su Njemačka i Britanija opreznije. Baltičke države i šefica diplomatije EU Kaja Kalas strahuju da bi obnavljanje kontakata na visokom nivou moglo da ublaži pritisak na Moskvu, a da se zauzvrat ne izdejstvuju nikakvi ustupci.

Pitanje ko bi trebalo da predvodi eventualne evropske kontakte s Moskvom pokazalo se kao sporno.

Gzavije Betel, ministar spoljnih poslova Luksemburga i jedan od rijetkih evropskih lidera koji su održavali telefonski kontakt s Putinom nakon početka ruske invazije, prisjetio se kritika evropskih kolega zbog svoje inicijative.

“Neke kolege su mi govorile: ko je premijer Luksemburga da razgovara s predsjednikom Rusije i predsjednikom Ukrajine? Vi ste tako mala zemlja”, rekao je na konferenciji u Pragu u maju.

“To je takođe problem u načinu razmišljanja pojedinih zemalja koje smatraju da samo Francuska, Njemačka ili SAD mogu da predvode razgovore.”

Nema jedinstvenog predstavnika EU

Za sada nijedna osoba nema jasan mandat da pregovara u ime svih 27 država članica Evropske unije.

U teoriji, zadatak razgovora s Moskvom mogao bi da pripadne Kaji Kalas. Međutim, ona nema samostalna ovlašćenja da pregovara u ime Unije bez mandata država članica, a u evropskim prijestonicama raste nezadovoljstvo radom diplomatske službe EU, na čijem je čelu.

Kalas, bivša premijerka Estonije i jedna od najoštrijih kritičarki Kremlja u EU, takođe se u očima mnogih smatra malo vjerovatnom sagovornicom Putina. Moskva ju je stavila na potjernicu, dok su ruski zvaničnici jasno stavili do znanja da nijesu naročito zainteresovani za razgovore s njom.

Rejnir van Lanšot, holandski poslanik u Evropskom parlamentu, pozvao je lidere EU da sazovu samit i dogovore se o imenovanju jedinstvenog predstavnika koji bi razgovarao s Putinom.

“EU mora da govori jednim glasom, a Ukrajina uvijek mora biti uključena. Ako se te dvije stvari uzmu u obzir, mislim da ima potpuno smisla da se Evropa uključi u pregovore”, rekao je. Ipak, priznao je da bi postizanje jednoglasnog dogovora bilo teško, jer bi svako predloženo imenovanje mogla da blokira samo jedna država članica.

U međuvremenu, ovonedjeljna nordijska inicijativa mogla bi da podstakne još evropskih političara da uspostave sopstvene kanale komunikacije s Moskvom, ocijenio je Linajnmaki.

“Neizbježno je da će političari širom Evrope sada postaviti pitanje: ako Finci i Norvežani zovu Putina, zašto to ne bi uradila i naša zemlja?”, rekao je.

“Putinov plan A”

Osim pitanja ko bi trebalo da razgovara s Putinom, postoji i jedno osnovnije: ima li uopšte smisla da Evropa s njim razgovara. Rajk je upozorila da bi Putin mogao da protumači iznenadno interesovanje Evrope za obnavljanje dijaloga kao znak da Ukrajina i njeni saveznici postaju sve očajniji, dok se Kijev suočava s teškom zimom.

“Brine me što Kremlj ovaj potez sada tumači kao znak da su Evropljani u problemima, da su Ukrajinci u problemima”, rekla je. “Znajući kako Putin gleda na Evropu, mislim da je uvijek spreman da iskoristi prilike za stvaranje podjela, ili makar privida podjela.”

Saopštenje Kremlja o razgovoru održanom u utorak pružilo je malo naznaka da je Putin na bilo koji način promijenio svoje maksimalističke zahtjeve za okončanje rata.

Prema pisanju Fajnenšel tajmsa, Putin je dio razgovora proveo držeći nordijskim liderima predavanje o srednjovjekovnoj slovenskoj istoriji, ponavljajući pseudoistorijske argumente koje već dugo koristi kako bi doveo u pitanje pravo Ukrajine da postoji kao nezavisna država.

Ipak, čini se da je Moskva postala otvorenija za uključivanje Evrope u diplomatske napore otkako se specijalni američki izaslanik Stiv Vitkof prošle sedmice sastao s Putinom u Sankt Peterburgu.

Mošes je ocijenio da Moskva možda postaje umorna od Trampove nepredvidivosti i da u Evropi traži alternativnog sagovornika, računajući da bi izbori za američki Kongres sredinom predsjedničkog mandata mogli politički da oslabe Trampa. Međutim, Mošes je upozorio da Putinovu spremnost da prihvati telefonski razgovor ne treba poistovjećivati sa spremnošću na kompromis.

“To ne znači da se približavamo prekidu vatre, a kamoli miru, jer je jasno da je Putinov plan A vojni poraz Ukrajine.”

Prevod: N. B.