U nekom trenutku, možda baš onda kada je Džo Bajden tokom predsjedničke debate izjavio da je "konačno pobijedio Medicare", u Vašingtonu se ustalilo uvjerenje da je starog čovjeka lako pobijediti na izborima.
Ali nije uvijek tako.
Samo nekoliko dana uoči američkih izbora, koje mnogi birači vide kao priliku da ograniče moć nepopularnog 80-godišnjeg predsjednika, birači u Brazilu i Izraelu pružili su upečatljiv podsjetnik da se stariji političari obično ne nalaze na najvišim državnim funkcijama pukom slučajnošću.
U Brazilu je ubjedljiva većina birača u nedjelju ponovo izabrala ljevičarskog predsjednika Luiza Inasija Lulu da Silvu za četvrti mandat, suprotno očekivanjima da su Brazilci spremni da energičnog bivšeg sindikalnog lidera pošalju u političku prošlost.
Na izborima u Izraelu, održanim u utorak, premijer Benjamin Netanjahu - koji je na toj funkciji proveo više vremena nego bilo ko drugi u istoriji zemlje - izgubio je parlamentarnu većinu, ali je možda uspio da spriječi svoje protivnike da formiraju održivu vladajuću koaliciju.
Lula (81) i Netanjahu (77) gotovo da nemaju ništa zajedničko osim godina i političke izdržljivosti. Više od jedne generacije dominiraju političkim životom svojih zemalja, nadmudrivali su tužioce i ponižavali izborne protivnike, izazivali bijes, ali i divljenje u Vašingtonu. Sve to postizali su zahvaljujući odanoj podršci birača s ljevice i desnice, koji ih doživljavaju kao herojske figure, neumorne borce za njihove interese i zaštitnike od najopasnijih neprijatelja.
Predsjednik SAD Donald Tramp povremeno je pokazivao slične političke osobine. Ako mu je preostala još jedna prilika da se izvuče iz naizgled bezizlazne političke situacije, ona bi više ličila na ono što smo upravo vidjeli u Izraelu i Brazilu nego na bilo šta što je Tramp do sada uradio tokom svog drugog mandata.
Od povratka na vlast 2025. godine, Tramp nije uspio da ostvari političke rezultate čije bi koristi većina birača mogla da osjeti u svakodnevnom životu, dok je istovremeno napustio neke od najvažnijih elemenata političkog identiteta na kojem je izgradio svoju populističku bazu.
U predsjedničkoj kampanji 2024. obećavao je da će obuzdati inflaciju i oštro kritikovao nepotrebne ratove u inostranstvu. Međutim, ključni potezi njegovog sadašnjeg mandata - usvajanje zakona poznatog kao "Jedan veliki, lijepi zakon" (One Big Beautiful Bill Act), pokretanje globalnog trgovinskog rata i pokušaj promjene režima u Iranu - doveli su do povećanja troškova zdravstvene zaštite, robe široke potrošnje i energije.
Koja je njegova završna poruka u kampanji za izbore za Kongres usred predsjedničkog mandata? Tramp uporno ponavlja jedan argument: da su demokrate lude. Međutim, teško je pronaći jasnu i uvjerljivu nit koja povezuje njegove predizborne monologe u kojima se hvali stanjem ekonomije, vrijeđa pojedinačne demokratske kandidate nazivajući ih čudacima i podrivačima sistema, razmišlja o preimenovanju okeana, brani lanac restorana Cheesecake Factory i divi se isklesanom tijelu Džona Hjusteda.
Uporedite to s porukama koje su birači slušali u Brazilu i Izraelu: neumornim, nemilosrdnim i beskompromisnim obraćanjem političkim koalicijama koje su Lula i Netanjahu gradili decenijama.
U Brazilu se Lula oslonio na regionalne i klasne podjele koje su obilježile njegovu izbornu karijeru, istovremeno nudeći čitav niz novih ekonomskih obećanja svojim biračima. Povećao je socijalna davanja, obećao besplatan javni prevoz vikendom i podržao skraćivanje radne sedmice.
Njegov 45-godišnji protivnik Flavio Bolsonaro napravio je grešku u završnici kampanje omalovažavajućim komentarom kojim je aludirao na nesreću koju je Lula doživio kao mladi metalurški radnik. Mnogi birači su tu izjavu, po svemu sudeći, doživjeli kao nepotrebno iskazivanje prezira prema radničkoj klasi.
U borbi za politički opstanak, Netanjahu je biračima uputio apokaliptičnu poruku, nastojeći da produbi podjele u društvu u svoju korist. Objavio je sliku nuklearnog napada na Tel Aviv generisanu vještačkom inteligencijom, optuživao političke protivnike za popustljivost prema Iranu i predstavljao arapske političke partije kao unutrašnjeg neprijatelja. Izraelski i američki mediji izvijestili su da je Netanjahu prije izbora vršio pritisak na vojsku da pokrene novi talas napada na Iran, što je moglo da dovede do eskalacije sukoba i promijeni tok završnice kampanje.
Da je Tramp pristupio izborima za Kongres usred predsjedničkog mandata s fokusom i energijom kakve su pokazali Lula i Netanjahu, vjerovatno bi i dalje bio veoma nepopularan predsjednik. Ali možda bi bio veoma nepopularan predsjednik koji čvrsto kontroliše republikanske države ključne za većinu u Senatu, umjesto što u oktobru očajnički pokušava da odbrani Kanzas i Misisipi.
Trampove populističke predizborne taktike bile su, u poređenju s njihovim, prilično stihijske i nedovoljno usmjerene na stvarne potrebe birača. Iznio je ideju da Amerikancima podijeli čekove od po 5.000 dolara ukoliko republikanci zadrže kontrolu nad Kongresom, ali su čak i zakonodavci iz njegove partije kritikovali taj predlog kao preveliko opterećenje za budžet.
Takođe je dijelio pogodnosti prilagođene pojedinim saveznim državama - od obećanja novih sredstava za izgradnju naftovoda na Aljasci do izuzeća od carina kao ustupka Mejnu. Takvi potezi mogli bi da donesu određenu prednost u tijesnim izbornim trkama, ali ne mogu da zamijene jasnu nacionalnu poruku o troškovima života.
Tramp pritom nije uložio ozbiljne napore da prevaziđe podjele unutar svoje MAGA baze zbog rata u Iranu. Čas je, poput Bibija, upozoravao na mogućnost nuklearnih napada na južnu Kaliforniju, čas uvjeravao javnost da će se rat završiti nakon novembarskih izbora, dok su cijene goriva ostajale bolno visoke za ljude koji su ga doveli na vlast.
Sve to moglo bi da predstavlja najmanje uspješnu kampanju čovjeka koji već 11 i po godina dominira američkom politikom.
Pa ipak, izbori za Kongres usred predsjedničkog mandata nijesu kraj priče.
Čak i ubjedljiv poraz republikanaca naredne sedmice ostavio bi Trampu još polovinu mandata. Još dvije godine da povrati političku stabilnost, vrati se osnovama svog političkog djelovanja, ponovo uspostavi vezu sa svojom biračkom bazom i bori se, bori i bori za politički uticaj i oporavak. Na raspolaganju mu je čitav arsenal političkih trikova, samo ako ozbiljno odluči da spasi svoj predsjednički mandat.
Za Trampove protivnike upozorenje koje stiže iz inostranstva ostaje isto: Čuvajte se starca kojem se žuri.
Prevod: N. B.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
