Papa Franjo do sada tokom ruskog rata u Ukrajini nije uspio da ostavi značajniji diplomatski trag niti da iskoristi svoj moralni autoritet, meku moć ili direktnu liniju sa Moskvom kako bi doprinio okončanju krvoprolića ili makar uspostavljanju privremenog primirja.
Njegovi pozivi za prekid vatre tokom Vaskrsa u Ukrajini nijesu uslišeni, planirani susret sa poglavarem Ruske pravoslavne crkve (RPC) je otkazan, a nije prihvaćen ni predlog za posjetu Moskvi, navodi agencija Asošijetid pres.
Umjesto toga, Franjo se našao u neobičnoj situaciji da mora da objašnjava zašto odbija da direktno prozove Rusiju ili Vladimira Putina - pape to ne rade, kazao je on - i da brani “veoma dobar” odnos sa poglavarom RPC, koji opravdava rat na duhovnim osnovama.
Mada bi poduži spisak propalih napora mogao ukazivati na određenu neefikasnost, AP ističe da je to zapravo u skladu sa jedinstvenom vrstom vatikanske diplomatije koja kombinuje geopolitičku realnost sa duhovnim prioritetima, čak i kada su oni međusobno suprotstavljeni. Takav je slučaj i u Ukrajini, ističe AP i dodaje da je Franjo nastojao da bude dobar pastor njegovom lokalnom stadu u Ukrajini, pozivajući na mir i šaljući kardinale sa humanitarnom pomoći a čak je navodno i predložio da brod pod zastavom Vatikana evakuiše civile iz Mariupolja.
Međutim, on istovremeno pokušava da održi u životu i dugoročni politički cilj Svete stolice da zacijeli odnose sa Ruskom crkvom. Donedavno, Franjo se nadao da će se u junu u Jerusalimu sastati sa Kriliom, ali je susret otkazan jer su vatikanske diplomate smatrale da bi to poslalo “zbunjujuću” poruku.
Jedan papa kao prioritet mora imati cilj ujedinjenje hrišćana i u skladu sa tim diplomatija je u službi crkvene misije, a ne obratno
Sastanak je postao još manje vjerovatan nakon što su diplomate EU u srijedu saopštile da će Kiril biti ne meti novog paketa sankcija protiv Rusije.
Odnosi između dvojice vjerskih lidera dodatno su zakomplikovani i pošto je papa za italijanski list “Korijere dela sera” govoreći o onlajn razgovoru sa patrijarhom kazao da Kiril ne smije dozvoliti da postane “Putinov potrčko”.
Ruska pravoslavna crkva je odmah reagovala saopštivši da je “tužno što je nakon mjesec i po dana od razgovora Franja i Kirila, papa upotrijebio tako “pogrešan ton”, upozorivši Vatikan da će takve izjave nauditi dijalogu između dvije crkve.
U istom intervjuu za italijanski list papa je kazao da ne bi išao toliko daleko da kaže da je prisustvo NATO-a u obližnjim zemljama “isprovociralo” Moskvu, ali da je ono “možda olakšalo” odluku o invaziji.
Papine kritičare njegovo stalno posezanje ka Moskvi u jeku izvještaja o zločinima u Ukrajini podsjeća na navodno ćutanje pape Pija XII, kojeg pojedine jevrejske grupe kritikuju da nije dovoljno glasno istupio protiv holokausta.
Vatikan međutim insistira da je Pijeva tiha diplomatija spasila živote.
”Franjo radi ono što je u njegovoj moći, sa pravim prioritetima, da zaustavi rat, spriječi ljudsku patnju”, kazala je za AP Eni Lihi, koja je bila ambasadorka Kanade u Vatikanu od 2008. do 2012. i ambasadorka u Rusiji kasnih 1990-ih. “On drži otvorenim komunikacione kanale na svaki način koji mu je dostupan..
Lihi takođe ističe da jedan papa kao prioritet mora imati cilj ujedinjenje hrišćana, i da stoga odnosi sa pravoslavcima moraju ostati na samom vrhu. “Diplomatija je u službi crkvene misije, a ne obratno”, kazala je ona.
Franjove riječi i postupci povremeno djeluju kontadiktorno. On jednog dana vodi onlajn razgovor sa Kirilom, koji je u više navrata opravdao rat u Ukrajini, da bi tri nedjelje kasnije ljubio pohabanu zastavu koja mu je donijeta iz Buče gdje su nađena tijela civila ubijenih dok su im ruke bile vezane.
Vatikan ima dugu tradiciju ovakve dvostrane diplomatije. Tokom Hladnog rata, u okviru “ostpolitike” (istočne politike) Vatikan je, često uz negodovanje lokalnih crkvi, održavao kanale komunikacije sa istim komunističkim vladama koje su progonile vjernike.
Na neki način, Franjova uloga na marginama ukrajinskog konflikta može se povezati sa njegovim stavom kada je Rusija pripojila Krim 2014, a Sveta stolica je makar javno djelovala neutralno uprkos pozivima manjinskih ukrajinskih grčkih katolika koji su tražili da Franjo snažno osudi Moskvu.
Umjesto toga, Franjo je konflikt opisao kao plod “bratoubilačkog nasilja” aludirajući da su obje strane jednako krive i da je konflikt interno ukrajinsko pitanje.
Kritičare Franjovo stalno posezanje ka Moskvi u jeku izvještaja o zločinima u Ukrajini podsjeća na navodno ćutanje pape Pija XII, kojeg pojedine jevrejske grupe kritikuju da nije dovoljno glasno istupio protiv holokausta.
”Ja sam 2014. stekao utisak da je postojanje grčkih katolika u Ukrajini za svetog oca i Svetu stolicu više predstavljalo izvor sramote i frustracija”, kazao je za AP Džon Mekarti, koji je u to vrijeme bio ambasador Australije u Vatikanu. “Njihov prioritet bio je odnos sa ruskim pravoslavcima i sastanak sa Kirilom”.
U februaru 2016. konačno je na Kubi održan dugoočekivani sastanak Kirila i Franja, što je bio prvi susret između jednog pape i ruskog patrijarha od raskola 1054.
Dvojica vjerskih lidera su potpisali zajedničko saopštenje koje je Sveta stolica tada pohvalila kao napredak u ekumenskim odnosima. Međutim, to je naljutilo ukrajinske grčke katolike jer su oni između ostalog nazvani “crkvenom zajednicom” kao da su odvojena crkva koje nije povezana sa Rimom i nije pomenuta uloga Rusije u separatističkom konfliktu na istoku Ukrajine.
Papa je i 2022. naljutio lokalnu ukrajinsku crkvu kada je Vatikan predložio da jedna Ukrajinka i jedna Ruskinja zajedno nose krst tokom procesije povodom Velikog petka u Koloseumu. To je bio pokušaj da se pokaže mogućnost pomirenja između Rusa i Ukrajinaca.
Nakon protesta ukrajinskog ambasadora, Vatikan je napravio kompromis: dvije žene su nosile krst, ali su se umjesto da glasno pročitaju poziv za pomirenje zajedno molile u tišini.
Lihijeva kaže da je takav ishod klasični primjer vatikanske diplomatije. “Uvažene su primjedbe i ritual je modifikovan, dok je šira agenda dijaloga sa Rusijom sačuvana”, kazala je ona.
Bonus video:
