nije tako jednostavno

Da li Ukrajina gubi rat i da li je Rusija strateški propala: "Krv za svaki metar zemlje"

U prvoj fazi rata nakon pokretanja invazije velikih razmjera 24. februara, Rusija nije uspjela u svojim glavnim prioritetima da zauzme ukrajinski glavni grad Kijev i potencijalno zbaci tamošnju vladu

28333 pregleda 28 komentar(a)
Granata: Detalj iz Harkovske oblasti, Foto: Reuters
Granata: Detalj iz Harkovske oblasti, Foto: Reuters

Posljednji mostovi na rijeci Siverski Donjec dignuti su u vazduh kod Sjeverodonjecka, odsijecajući grad od desne obale i zarobljavajući stotine ukrajinskih civila i vojnika.

Rusija je na pragu zauzimanja grada, a između 100-200 ukrajinskih vojnika umire svaki dan.

U južnoj oblasti Herson, Ukrajina je ostvarila samo postepeni napredak u kontraofanzivi na ruske položaje. Ruske trupe su, kako se izvještava, ponovo počele da se kreću prema Harkovu.

Uz pomoć zastarjelog ruskog artiljerijskog i raketnog naoružanja, te značajnom promjenom ruske taktike i komande, tok rata se okreće protiv Ukrajine dok Kijev tvrdi da je jedini način da se povrati brža nabavka više zapadnog oružja.

Da li Ukrajina gubi rat? Nije tako jednostavno, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

"Ako pod 'gubitkom' mislite da Ukrajina ne djeluje kao da može povratiti svoju teritoriju i istjerati Rusiju sa svoje teritorije, onda da, to je poštena procjena; oni gube", rekao je Skot Boston, bivši američki vojnik pukovnik i artiljerijski oficir koji je pomno proučavao rat u Ukrajini.

Drugi stručnjaci takođe kažu da to zavisi od toga kako se definiše "gubitak".

"Možda izgleda pesimistično, ali u stvarnosti, ako pogledate kartu, pogledate Donbas, ne možete pronaći puno promjena, uprkos ogromnoj koncentraciji ruskih snaga", rekao je Mihajlo Samus, zamjenik direktor Centra za studije vojske, prenamjene i razoružanja u Kijevu. "Ukrajinske snage imaju veoma efikasnu odbranu."

"Naprotiv, ono što možemo reći je da je Rusija propala", rekao je Samus. "U suštini, Rusija je u strateškom razmišljanju već izgubila rat, jer su krenuli s velikim očekivanjima 24. februara. Planirali su da osvoje Kijev za par dana, bio je to katastrofalan proces, donosili su veoma loše odluke o svojim operacijama."

"Definitivno možemo reći da je Rusija, strateški, propala", rekao je on.

Potrebna nam je pomoć brzo

U prvoj fazi rata nakon pokretanja invazije velikih razmjera 24. februara, Rusija nije uspjela u svojim glavnim prioritetima da zauzme ukrajinski glavni grad Kijev i potencijalno zbaci tamošnju vladu.

Većina zapadnih stručnjaka bila je iznenađena kako dubokim problemima s ruskom vojskom koje je ofanziva razotkrila, tako i čvrstom i efikasnom odbranom koju su postavile ukrajinske trupe.

Rusija je na kraju povukla mnoge od svojih jedinica sjeverno od Kijeva i prebacila svoje resurse na zauzimanje lučkog grada Mariupolja, koji je pretvoren u ruševine nalik Staljingradu prije nego što se bitka za grad efektivno završila 22. maja.

Rusija je takođe preuredila svoju komandu – imenovanjem jednog generala za ujedinjenu komandu – i usredsredila resurse na osvajanje više terena u istočnoj i sjeveroistočnoj Ukrajini.

Nakon razbacanog početka invazije, sada se čini da na bojnom polju djeluje polako, postepeno i postojano.

Za sada, u svakom slučaju.

Višesedmične brutalne borbe od kuće do kuće, od ulice do ulice rezultirale su time da je Sjeverodonjeck, grad s predratnim stanovništvom od oko 100.000 stanovnika, od 15. juna gotovo u potpunosti pod kontrolom ruskih trupa, uključujući centar grada.

Vojni guverner Luganska, Serhij Hajdaj rekao je 14. juna da su posljednji mostovi preko rijeke Siverski Donjec, koji vode do manjeg predgrađa Lisičanska, uništeni, sve osim ruta za evakuaciju i snabdijevanje za posljednje trupe i civile koji su ostali u Sjeverodonjecku.

Mnogi od onih koji su ostali skriveni su u hemijskoj industrijskoj fabrici, što je povećalo strahove od opsade slične onoj u Mariupolju, posljednjih dana prije nego što je grad pao pod rusku kontrolu.

Najviši ukrajinski zvaničnici posljednjih sedmica šalju sve strašnija upozorenja o tempu borbi i gubicima koje trpe ukrajinske snage.

Ukrajinski zvaničnici takođe su sve glasniji u svojim molbama za više zapadnog naoružanja i za brže dopremanje - nešto za šta se nadaju da će uslijediti nakon sastanka Ukrajinske kontakt grupe u Briselu 15. juna.

"Da budemo direktni: da bismo okončali rat, potreban nam je paritet teškog naoružanja", rekao je Mihajlo Podoljak, glavni pomoćnik predsjednika Volodimira Zelenskog, u objavi na Tviteru. "Čekamo odluku."

"Pomoć nam je potrebna brzo", rekao je ukrajinski ministar odbrane Oleksij Reznikov u ovosedmičnom intervjuu za Ekonomist, naglasivši da se "troškovi odlaganja mjere ukrajinskom krvlju".

Linija fronta od 2400 kilometara

U izjavi za Telegram od 12. juna, general Valerij Zalužni, vrhovni komandant Oružanih snaga Ukrajine, takođe je pozvao na više zapadnog naoružanja, rekavši da se linija fronta na kojoj se sukobljavaju ukrajinske i ruske snage proteže na više od 2.400 kilometara.

"Oni masovno koriste masovnu artiljeriju i, nažalost, imaju desetostruku vatrenu prednost", rekao je Zalužni. "Uprkos svemu, mi nastavljamo da držimo svoje pozicije. Svaki metar ukrajinske zemlje je proliven krvlju, ne samo naše nego i okupatora. Teška je situacija, posebno u gradu Sjeverodonjecku."

Od prve nedjelje aprila, kada su se pomjerile iz oblasti sjeverno od Kijeva, ruske snage su postepeno napredovale u istočnim regionima Donjecka i Luganska, dva glavna okruga koja čine Donbas. Zapadni zvaničnici su rekli da će im potencijalno trebati do avgusta ili septembra da zauzmu čitav region Donbasa.

Među gradovima i selima koje su ruske snage zauzele su Svjatohirsk i Svitlodarsk u Donjecku, te Rubižne i Popasna u Lugansku.

Ukrajinske snage očajnički pokušavaju spriječiti ruske snage da zauzmu autoput koji ide od jugozapada do sjeveroistoka, od Bahmuta do Lisičanska. Zatvaranje tog puta koji su ukrajinski zvaničnici nazvali "putem života", potpuno bi omogućilo ruskim snagama da zatvore vidnu izbočinu čiji je vrh u Sjeverodonjecku.

Dalje prema sjeveru, ruske trupe su sada povratile neke teritorije nakon što su potisnute iz Harkova, drugog po veličini ukrajinskog grada, početkom maja, prema podacima britanskog ministarstva odbrane.

A na jugu, u oblasti Herson, sjeverno od okupiranog Krima, postoje različiti izvještaji o tome da li je ukrajinska kontraofanziva postigla nešto značajno.

Ukrajinske snage bile su angažovane u teškim borbama s ruskim snagama 13. juna, sjeverozapadno od Hersona, u blizini Davidiv Brida, saopštili su ukrajinski komandanti.

"Neprijatelj nastavlja borbu, ali naše jedinice ga postepeno tjeraju da napusti položaje i testira snagu druge i treće linije odbrane, a u nekim slučajevima dodatno povuče", navodi se u saopštenju ukrajinske Južne komande.

S trenutnim tempom operacija, ukrajinski zvaničnici pokušavaju jednostavno pronaći metke i granate za svoje oružje. Većina municije koja im je potrebna je za dizajne iz sovjetskog doba, za koje Zapad ima u manjim zalihama i ne proizvodi ih - za razliku od Rusije.

"Sjedinjene Države bukvalno pretražuju svijet kako bi pronašle municiju po sovjetskom standardu koju bi dale Ukrajincima", rekao je ranije ovog mjeseca za RSE Mark Kansijan, penzionisani pukovnik američkih marinaca i viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije. "Ali, sumnjam da nam ponestaje mjesta koja će nam prodavati tu vrstu municije."

Ukrajina takođe moli za više zapadnog naoružanja pored materijala koji su se slili u Ukrajinu, čak i prije invazije 24. februara.

Najveći pojedinačni dobavljač su Sjedinjene Države, koje tvrde da su obezbijedile oko 4,6 milijardi dolara od invazije, uključujući hiljade protivtenkovskih i protivavionskih projektila, dronova i municije.

"Uzajamno iscrpljivanje"

U skorije vrijeme, naoružanje je postalo teže, snažnije i sposobnije za gađanje ruskih ciljeva s većih udaljenosti, uključujući i NATO-ove artiljerijske sisteme od 155 mm kao što su francuski CAESAR i poljske samohodne haubice KRAB, kao i kao tenkovi T-72 sovjetske proizvodnje.

Sjedinjene Države i Britanija trenutno isporučuju nekoliko tipova višestrukih raketnih sistema, uključujući i visoko preciznu municiju.

Ali za sada, Vašington šalje samo četiri artiljerijska raketna Sistema visoke mobilnosti, poznata kao HIMARS, što znači da bi njihova sposobnost da značajno pomjere tok bitke mogla biti ograničena.

Međutim, oni tek treba da stignu.

Boston je rekao da je ruski napredak spor i da njihova stopa paljbe artiljerijskih granata i raketa nije održiva.

"Postoje taktičke pobjede (Rusije) na horizontu, ali ne vidim put do sveukupne strateške pobjede", rekao je Boston, sada analitičar uticajnog američkog tink-tenka Rand korporejšn, koji se dijelom finansira od američke vojske.

"Mislim da je ono čemu idemo uzajamno iscrpljivanje. Sve što Rusija pokuša da uradi, nanoseći više gubitaka ukrajinskim snagama, to će biti veoma skup poduhvat", rekao je on.

Uopšteno govoreći, Ukrajina ima šansu, ali ta šansa je povezana s oružjem sa Zapada, rekao je Samus za RSE. "Ako budemo imali oružje, imaćemo priliku da 'deokupiramo' neke teritorije koje je držala Rusija, na ono što su bile prije 24. februara."

"A ako se to dogodi, to znači da će Putin imati problema", rekao je on. "Velikih problema."