Posjeta čelnika tri najmoćnije zemlje Evropske unije (EU) Kijevu, uoči rasprave lidera EU o široj geopolitičkoj zajednici u Evropi kao brani uplivu i prodoru Rusije, izbacila je na vidjelo i neslaganja Evropljana i Vašingtona, ali i među samim članicama EU oko toga da li je cilj podrške Ukrajini u ratu "poraz Rusije" ili pregovorima utanačen mirovni sporazum.
U Kijevu ne kriju da strahuju da dolazak lidera Francuske, Njemačke i Italije, Emanuela Makrona, Olafa Šolca i Marija Dragija, može značiti da će oni nastojati da kod ukrajinskih vlasti izdejstvuju saglasnost za mirovni sporazum povoljan za Moskvu.
Francuski list Mond prenosi tumačenje visokog francuskog zvaničnika bliskog Makronu da posjeta trojice evropskih čelnika "treba da omogući da se nađe ravnoteža između prirodnih težnji Ukrajine da se približi EU i činjenice da se ne smije poremetiti stabilnost i razbiti EU".
Makron je izjavio da će se "u određenom trenutku, na jednoj tački morati pregovarati s Rusijom o obustavi rata".
Ipak, pitanje da li Ukrajini, a možda i Moldaviji i Gruziji dati status kandidata ili potencijalnih kandidata za članstvo izaziva podjele među članicama EU uoči rasprave na samitu iduće nedjelje, a na to se nadovezuje i očekivana rasprava o predlogu Makrona da se stvori "lagano pravno utemeljena" Evropska politička zajednica.
Diplomatski zvaničnici u sjedištu EU u Briselu prenijeli su da rasprava na samitu tek treba da pokaže da li većina članica EU to smatra ostvarivim, imajući u vidu i da je predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel predložio stvaranje Evropske geopolitičke zajednice, snažnije usmjerene na bezbjednost, dakle nešto više od "političke" strukture saradnje.
Ali isto kao kad je riječ o davanju statusa kandidata Ukrajini, razlike među partnerima u EU su pojačane i oko ciljeva rata s Rusijom, posebno poslije Makronove izjave da "ne smije da se ponizi Rusija".
Jedan francuski analitičar objasnio je da se tu na umu ima istorija, odnosno činjenica da su teške reparacije, plaćanja za ratnu štetu nametnuta Njemačkoj poslije Prvog svjetskog rata, izazvale revanšizam i rađanje nacizma.
Poljska, baltičke zemlje i Švedska najupornije zahtijevaju da se u ratu do kraja podržava Kijev, bez obzira koliko dalek mogao izgledati poraz Moskve.
Francuska, Njemačka i Italija su pristalice umjerenije struje i misle da treba pomagati Ukrajini i ujedno pregovarati s Moskvom da se rat okonča, navodi Mond.
Vašington je odobrio dodatnih milijardu dolara za isporuku teškog naoružanja Ukrajini, a američki ministar odbrane Lojd Ostin izjavio je na zasijedanju ministara odbrane članica NATO-a da je presudna bitka za Donbas.
Direktor italijanskog časopisa za geopolitiku Limes Lućo Karaćolo smatra, međutim, da je odlazak čelnika Francuske, Njemačke i Italije u Kijev "vrijedan hvale, ali da o prestanku ove faze rata neće odlučiti Evropljani", već da se to jedino može dogoditi u direktnom dijalogu SAD i Rusije.
Karaćolo ukazuje na činjenicu da je na američkoj strani vidljiva ratobornost, a da je Rusija odlučna da dublje prodre u Donbas i upozorava da je "jedino izvjesno, da taj sukob, koji je toliko duboko ušao u brazde rata, u svakom trenutku može da izmakne kontroli".
Bonus video:
