Cyberspace ili kibernetički prostor je front na kojem se vode moderni ratovi. To se vidi i na primjeru Ukrajine. Čime se konkretno bave njemački "kibernetički ratnici"?
Njemački Centar za kibernetičke operacije (ZCO) je smješten nedaleko od Bona, u idiličnom gradiću Rajnbahu na samoj obali Rajne. Tu u kasarni Tomburg, Bundesver se bavi digitalnim vođenjem rata. Ono što se radi u ZCO-u obično se naziva hakovanje - krivično djelo za koje se može završiti i u zatvoru.
Njemačke vojnikinje i vojnici u tom centru po nalogu države - vježbaju upadanje u tuđe kompjuterske mreže, uče kako se kradu važne informacije, manipulišu podaci i kako se u slučaju potrebe isključuju kompletne kompjuterske mreže.
Njih oko 200 - među njima samo tri žene - traže slabe tačke protivničkih IT-sistema, ali - pokušavaju i napade na IT-infrastrukturu Bundesvera kako bi pronašli slabe tačke u svojoj odbrani.
Centar za kibernetičke operacije ZCO je dio Komandnog kibernetičkog i informacionog centra koji je formiran 2017. Ima više od 20 lokacija širom zemlje - većina je pak u Bonu i oko Bona. Tu je i IT čvorište Bundesvera čije sistme hakeri žele da zaštite. U blizini se nalazi i Savezni zavod za bezbjednost i IT - kao i Cyber Defense Center njemačkog Telekoma.
Hakeri - mala investicija, velika šteta
Pitanje kibernetičke sigurnosti je bio prioritet berlinske politike i prije ruskog napada na Ukrajinu.
Sve intenzivnije preplitanje analognog i digitalnog svijeta, napadačima u kibernetičkim vodama nudi mogućnost da sa relativno malim investicijama naprave veliku štetu. Na primjer kada se radi o snabdijevanju vodom, strujom, sigurnosti letenja te kontroli saobraćaja.
U koalicionom sporazumu stoji: "Bundesver mora biti u stanju da zajedno sa drugim saveznim agencijama uspješno djeluje u kibernetičkom i informacijskom prostoru." Rat u Ukrajini je dodatno intenzivirao rasprave o ovoj temi. Porasla je zabrinutost od ruskih kibernetičkih napada.
Početkom juna u Bundestagu je usvojen zakon kojim se Bundesveru stavlja na raspolaganje 100 milijardi eura, a narednih godina za "digitalne potrebe" bi od te sume trebalo da potroši čak oko 20 milijardi.
Lista materijala kojeg treba nabaviti je duga, od digitalnih radio-uređaja, pa sve do kompletnih informatičkih sistema. Samo jedan mali dio tog novca će biti stavljen na raspolaganje kibernetičkim ratnicima.
Najskuplji su ljudi
Hakerima u uniformi ne treba skup hardver. "Nama nije potrebno 60 tona gvožđa kao što je to slučaj kod nekog borbenog tenka”, kaže nam jedan član ZCO-a. Ali s druge strane, ono što je skuplje i teže je dobiti su - specijalisti.
Tokom svoje nedavne posjete ministarka odbrane Kristine Lambreht je "reklamirala" Bundesver - kao dobrog poslodavca. A to znači da Bundesver već tokom obrazovanja nudi dobre plate, a kasnije i dobre šanse u karijeri i socijalnu sigurnost.
Jedan vojnik nam kaže da je motivisan i iz jednog drugog razloga: "Ovdje po državnom nalogu radim ono zbog čega bih inače morao da računam da ću imati posla sa policijom".
A za to mu je potrebna "licenca za hakovanje", odnosno službena dozvola. Svaku operaciju u okviru koje se "upada" u tuđe mreže mora odobriti vrh Ministarstva odbrane, minimlano na nivou državnog sekretara. A koliko često se to događa? To niko u Rajnbahu nije htio da nam otkrije.
Bonus video:
