Nakon ruske invazije, ukrajinska elita je suprotno očekivanjima mnogih, pokazala rijetko viđeno jedinstvo. Prethodne nesuglasice su ostavljene po strani, nije bilo masovnih prebjega na stranu Rusije, a politički život se preselio u predsjednikov uži krug, gdje se donose ključne odluke.
Ruska invazija je dovela u opasnost samo postojanje ukrajinske države. Ali je takođe omogućila predsjedniku Volodimiru Zelenskom da riješi većinu političkih problema sa kojima se suočavao prije rata. Od početka ruskog napada, njegov rejting je naglo skočio i postao je heroj u očima globalnog javnog mnjenja. Kod kuće, pozicija oligarha je oslabila zato što su zaokupljeni spasavanjem sopstvenog bogatstva, dok je nekada uticajni proruski blok desetkovan jednom zasvagda.
Jedini preostali potencijalni rivalski političar je bivši predsjednik Petro Porošenko. Ali, ako je nekada Porošenko mogao da parira pacifizmu Zelenskog sopstvenim iskustvom odbrane zemlje, teško da se on više može takmičiti sa Zelenskim u tom smislu. U međuvremenu, svjedočenje uhapšenog proruskog političara Viktora Medvedčuka u vezi sa mutnim radnjama iz vremena Porošenkove vladavine, znači da su male nade da bivši predsjednik može ponoviti uspjeh u ukrajinskoj politici.
Ipak, kako se sukob odugovlači, počinju da se pojavljuju prve pukotine u ovom novootkrivenom jedinstvu. Lojalnost silovika - pripadnika bezbjednosnih službi - postala je trenutno najveći problem Zelenskog.
Razmjere rastućih problema postale su jasne kada je Zelenski u jednom danu smijenio šefove dva ključna bezbjednosna tijela: državnu tužiteljku Irinu Venediktovu i Ivana Bakanova, šefa SBU, glavne ukrajinske obavještajne agencije. Bakanov je oduvijek važio za jednog od ljudi najbližih predsjedniku: prijatelja iz djetinjstva koji je uživao apsolutno povjerenje Zelenskog. Rat je to promijenio.
Nakon što je splasnuo početni haos prvih nekoliko dana invazije, rukovodstvo SBU se suočilo sa mnogim pitanjima. Bakanov je kritikovan jer se mjesec dana nije pojavljivao u javnosti, dok je glavni predsjednički tim pokazao jedinstvo ostatku zemlje i cijelom svijetu, time što je ostao u Kijevu. Njegovi podređeni su se suočili sa još ozbiljnijim optužbama. Neki agenti službi bezbjednosti prešli su na rusku stranu na teritoriji koju je okupirala Rusija, dok su se mnogi visoki oficiri pokazali nesposobnim da organizuju efikasan otpor okupatorskoj vojsci, što je doprinijelo gubitku teritorije na jugoistoku Ukrajine.
Reputacija agencije počela je da dobija udarac za udarcem. Tokom posjete Harkovu krajem maja, Zelenski je smijenio lokalnog šefa SBU zbog sabotiranja odbrane grada u prvim danima rata. Sljedećeg mjeseca, u Srbiji je uhapšen general Andrij Naumov, bivši šef odjeljenja unutrašnjih poslova SBU. On je pobjegao iz Ukrajine uoči invazije i pronađen je sa milion dolara u gotovini, zajedno sa smaragdima.
Kap koja je prelila čašu bilo je hapšenje Bakanovljevog ličnog savjetnika Oleha Kuliniča - bivšeg šefa SBU na Krimu - zbog sumnje da je sarađivao sa ruskim bezbjednosnim službama i prenosio povjerljive informacije. Nakon smjene Bakanova uslijedila je čistka u redovima SBU, u kojoj su i zamjenik šefa agencije i nekoliko regionalnih šefova ostali bez posla.
Slična priča je bila u tužilaštvu, gdje se takođe ispostavilo da je značajan broj članova osoblja sarađivao sa neprijateljem na teritoriji koju je okupirala Rusija. Sama Venediktova, međutim, ostaje u predsjednikovom timu, i možda će biti imenovana za ambasadorku u nekoj evropskoj zemlji.
Zamjene Venediktove i Bakanova opisane su kao štićenici Andrija Jermaka, šefa predsjedničke administracije, i njegovog zamjenika Oleha Tatarova, koji je odgovoran za nadzor nad službama bezbjednosti. Neki u ukrajinskoj opoziciji ovo vide kao uzurpaciju vlasti: sva bezbjednosni resursi se koncentrišu u rukama Jermaka, koji nema ustavno pravo da drži tu vlast. Štaviše, i sam Jermak se suočio sa optužbama da radi za Rusiju da bi poremetio plan za hapšenje ruskih plaćenika u ljeto 2020. Zelenski, međutim, jasno daje do znanja da u potpunosti vjeruje svom šefu kabineta i da stavljanje bezbjednosnih resursa zemlje u njegove ruke vidi kao jačanje sopstvene moći.
Sa odlaskom Bakanova, najistaknutiji preostali silovik u Ukrajini je nesporno Valerij Zalužnji, glavni komandant ukrajinskih oružanih snaga. Ruska invazija je ovog generala pretvorila u jedan od simbola ukrajinskog otpora, poput samog Zelenskog.
Relativno mlad, sa 49 godina, ovaj vojni komandant je popularan i na Zapadu. Časopis “Tajm” ga je uvrstio pored Zelenskog na listu najuticajnijih ljudi na planeti, dok je “Politiko” pisao da će Zalužnji “ući u ukrajinsku vojnu tradiciju kao istorijska ličnost”.
I Zalužnji je u početku važio za jednog od Jermakovih štićenika, ali su se u trećem mjesecu rata, kada se učinilo da je splasnula prijetnja prijestonici, pojavile glasine da je predsjednička administracija počela da zazire od popularnog glavnokomandujućeg kao od budućeg političkog rivala Zelenskog.
Nije iznenađujuće što se predsjednikov kabinet plaši da će kada sukobi utihnu, bivši vojnici poželjeti da vide nekog od svojih na čelu države, a Zalužnji bi bio idealan kandidat
Kada je Zalužni osnovao sopstvenu dobrotvornu fondaciju, to je protumačeno kao pokušaj da oformi bazu za svoj politički projekat. Predsjednik i vrhovni komandant su se takođe javno sukobili kada je Generalštab zabranio svim Ukrajincima koji ispunjavaju uslove za vojnu službu da mijenjaju mjesto boravka bez dozvole vojnih vlasti. Zelenski je ovaj potez osudio kao moderno kmetstvo i poručio vojnim zvaničnicima da ne preduzimaju takve mjere bez njegovog odobrenja.
Nije iznenađujuće što se predsjednikov kabinet plaši da će, kada sukobi utihnu, bivši vojnici poželjeti da vide nekog od svojih na čelu države, a Zalužnji bi bio idealan kandidat. Ovu sumnju dodatno podstiču ispitivanja javnog mnjenja koja potvrđuju visoko povjerenje javnosti u oružane snage, kao i proruski mediji koji iznose spekulativna predviđanja ili o vojnom udaru u Ukrajini, ili o tome da će Zapad “šutnuti” Zelenskog.
U ovim okolnostima, Zelenski je odlučan da stavi silovike pod političku kontrolu svoje administracije, bez obzira na bilo kakve optužbe da uzurpira vlast. Ipak, pošto ukrajinski predsjednik, kao i ranije, radije sprovodi rekonstrukciju kadra nego reformu institucija, nema garancije da će se novi siloviki pokazati efikasnijim od prethodnih. Uprkos čistkama njihovih redova od 2014. godine, i dalje ima previše diverzanata i izdajnika među njima: već je otvoreno više od 650 istraga o izdaji države od strane pripadnika službi bezbjednosti.
U ovom trenutku, opstanak ukrajinske države zavisi od vojske, tako da nema razloga očekivati sukob sa političkim rukovodstvom zemlje - osim ako, naravno, ne dođe do tačke hipotetičke vojne katastrofe ili pokušaja da se potpiše nepopularni mirovni sporazum. Ali u budućnosti, politički problemi koji se nagomilavaju pod pritiskom rata, mogli bi izbiti na površinu sa ozbiljnim posljedicama.
carnegieendowment.org
Prevela i priredila: A. Šofranac
Bonus video:
