Vlasti Evropske unije više puta nisu uspjele da zaštite žrtve maltretiranja od strane moćnih političara, usred kulture ravnodušnosti prema uznemiravanju u Evropskom parlamentu (EP), otkriva velika istraga portala “Politiko”.
Slika sklapana mjesecima, zasnovana na desetinama intervjua i povjerljivih dokumenata, prikazala je sistem u krizi koja je podređenom osoblju ostavila ožiljke od višegodišnjeg zlostavljanja.
Svjedoci i žrtve, kojima je garantovana anonimnost da bi otvoreno govorili, opisali su da su se osjećali “fizički i psihički mrtvi” ili čak imali samobilački nagon kao rezultat maltretiranja, te anksioznost i nesanicu dok su čekali mjesecima ili duže da njihove žalbe budu obrađene. Jedan je rekao da je iskustvo odugovlačenja bilo kao kad zatvorenik čeka smrtnu kaznu.
Neki insajderi su kazali da je obim maltretiranja u sjedištu EU demokratije “izvan kontrole” dok su drugi rekli da su trpjeli seksualno uznemiravanje i da su psihološke manipulacije bile rasprostranjene. Često je bilo lakše ćutati, a neke žrtve su kazale da im je savjetovano da jednostavno odustanu.
“Osoblje se plaši da podnosi pritužbe jer je taj proces veoma stresan za žrtve”, rekao je Marsel Kolaja, poslanik EP iz češke Piratske stranke. “Mislim da nemaju povjerenja u taj proces”.
Roberta Metsola, predsjednica EP, naredila je internu reviziju kao bi se brzo unapredijedio proces rješavanja tužbi za uznemiravanje. Ali pošto uzastopni pozivi na reformu nisu uslišeni, aktivisti, žrtve i zabrinuti poslanici EP sada strahuju da će šansa ponovo biti propuštena.
Poslanici EP su u četvrtak podržali zahtjeve za pooštravanje pravila i pojednostavljivanje procedure za rješavanje navodnog maltretiranja, uključujući seksualno i psihičko uznemiravanje. Ostaje da se vidi da li će uslijediti značajnija akcija.
Istraga koju je sproveo “Politiko”, zasnovana na razgovorima sa 37 pojedinaca direktno upoznatih sa tim procesom, otkrila je:
- Proces koji je neprijatan za žrtve, pristrasan u korist poslanika EP, podložan dugim i neobjašnjivim kašnjenjima i koji vodi samo do slabih sankcija za prekršaje.
- Od 2019. do 2021, vlasti su otvorile 34 nova slučaja seksualnog ili psihološkog uznemiravanja u parlamentu.
- Međutim, pouzdani podaci koji pokazuju pune razmjere problema ili ne postoje ili ih vlast drži u tajnosti, uprkos višestrukim zahtjevima za detalje.
- Samo 281 od 705 poslanika je prošao dobrovoljnu obuku protiv uznemiravanja od 2019.
- Prosječno vrijeme za procesuiranje žalbe ne postoji, i mogu proći čak dvije godine do zaključivanja slučaja uznemiravanja.
Otrovni radni ambijent
Metsola, predsjednica EP, objavila je ove godine sankcije protiv dvije poslanice - Monike Semedo (Luksemburg) iz grupe Obnovimo Evropu (Renew) i Monike Silvane Gonzalez (Španija) iz grupe Socijalista i demokrata, obje za psihičko zlostavljanje. One su jedine dvije poslanice koje su kažnjene zbog maltretiranje od izbora za EP 2019.
Najmanje još dvoje - belgijska poslanica Asita Kanko iz desničarske grupe ECR i španski poslanik Hose Ramon Bauza iz liberalne grupe Renew - takođe su trenutno pod istragom organa parlamenta. Međutim, nekoliko slučajeva koji su postali javni predstavljaju samo vrh ledenog brijega.
“Politiko” je razgovarao sa devet članova osoblja koji su prošli kroz proceduru protiv zlostavljanja ili su usred nje; sedam bivših zvaničnika koju su bili navodne žrtve ali još nisu podnijeli formalne pritužbe; pet osoba koje su bile svjedoci navodnog maltretiranja i 16 drugih zvaničnika parlamenta, asistente ili poslanike koji su uključeni u procedure ili su upoznati sa njima.
Mračna slika parlamenta koja se pojavila prikazuje otrovno radno mjesto u kojem se iznova ignorišu upozorenja da njegova politika protiv maltretiranja nije adekvatna. Prema dokazima koj su predstavljeni “Politiku”, trenutna politika ne uspijeva da zaštiti one koji rizikuju sve da bi progovorili. U nekim slučajevima žrtve se aktivno obeshrabruju da podnesu pritužbe - da bi se zaštitio imidž parlamenta i da se poslanici ne bi izlagali neprijatnosti.
“Svi znaju da je situacija u kojoj članovi maltretiraju svoje osoblje izvan kontrole”, rekla je asistentkinja koja priprema tužbu protiv jednog poslanika.
Uticaj na žrtve je često razoran. “Bio sam apsolutno fizički i psihički mrtav”, rekao je jedan asistent koji je podnio tužbu protiv svog poslanika u EP. Opisao je kako je smršao 10 kilograma i dijagnostikovan mu je posttraumatski stresni poremećaj. “Kada je telefon vibrirao, osjećao sam kao da mi nešto gori u grudima”.
Kraljevi i kraljice
Srž problema je dinamika moći između političara i osoblja koje je zaposleno da služi njihovim profesionalnim potrebama. Ta ravnoteža ide u korist poslanika, prema riječima žrtava.
“Oni su gospodari svog kraljevstva. Institucionalna dinamika ih zapravo podstiče da preuzmu tu ulogu”, rekao je pomoćnik koji je podnio žalbu protiv svog šefa. On je rekao da je bio kao “iscijeđena pomorandža”.
Timovi poslanika se obično sastoje od tri takozvana akreditovana parlamentarna pomoćnika ili APA. Njihovo radno okruženje je blisko i pod velikim pritiskom. U Briselu i Strazburu ima oko 2.000 pomoćnika. Njihov uspjeh, ili opstanak, skoro u potpunosti zavisi od poslanika za koje rade.
Za mnoge pomoćnike koji teže karijeri u politici, to je prilika iz snova. Ali ako se njihov kralj ili kraljica ponašaju loše, svakodnevni život može brzo postati pakao. Iskustvo jednog od trojice bivših pomoćnika Gonzalezove, koja je u januaru kažnjena sa 10.000 eura zbog psihičkog uznemiravanja, tipičan je primjer.
Ovaj asistent je bio podvrgnut “ličnom i profesionalnom ponižavanju”; primao je nepristojne poruke od poslanice uključujući psovke”; bio je primoran da koristi sopstvenu kreditnu karticu da plati do 700 eura troškova svoje šefice; da se sastaje sa njom u njenoj kući kršeći kovid ograničenja; i više puta je bio pod pritiskom da obavlja lične zadatke za poslanicu, uključujući popravku njenog kućnog interneta i struje, pa čak i da upiše njeno dijete u Evropsku školu.
Svjedoci i žrtve opisali su da su se osjećali “fizički i psihički mrtvi” ili čak imali samobilački nagon kao rezultat maltretiranja, te anksioznost i nesanicu dok su čekali mjesecima ili duže da njihove žalbe budu obrađene
Poslanica Gonzalez je rekla da je cio proces “potresan” i da žali “što možemo da dođemo u ovakve situacije u kojima EP podstiče konfrontaciju”. Nije se direktno osvrnula na suštinu pritužbe niti na nalaze protiv nje.
Belgijska poslanica Asita Kanko je rekla da ne želi da komentariše dok traje istraga. Monika Semedo iz Luksemburga je zaprijetila da će tužiti parlament kako bi poništio njenu kaznu, ali nije odgovorila na zahtjeve za komentar. Španski poslanik Hose Ramon Bauza izjavio je za “Politiko”: “Da bih poštovao integritet procesa, ne mogu da dajem nikakve izjave zbog povjerljivosti koju zahtijeva EP. Čak ni da se branim”.
Seksualno uznemiravanje
Zbog podmukle prirode uznemiravanja u parlamentu, ono nije uvijek lako vidljivo posmatračima.
“Suočavala sam se sa seksualnim uznemiravanjem od strane svojih pretpostavljenih tokom svoje karijere - pljeskanjem po zadnjici, propuštanjem unapređenja zbog odbijanja određenih stvari”, rekla je jedna bivša službenica koja je nedavno dala otkaz zbog psihičkog uznemiravanja od strane jednog poslanika EP.
Prema riječima osoba koji dobro poznaju taj proces, troslojna parlamentarna procedura protiv uznemiravanja je glavni razlog zašto tako malo slučajeva izlazi na vidjelo. Prema proceduri, zaposleni u parlamentu koji se suoče sa nasilništvom od strane poslanika mogu uložiti formalnu žalbu službi za ljudske resurse parlamenta. Ukoliko se procijeni da je slučaj osnovan, služba za ljudske resurse ga zatim prosljeđuje odboru protiv maltretiranja. Ako odbor odluči da otvori zvaničnu istragu, poziva političara i navodnu žtrvu da svjedoče i na kraju savjetuje predsjednicu parlamenta da sankcioniše poslanika.
Cijeli proces često traje mjesecima.
“Prolazak kroz proceduru je mučenje”, kazala je bivša asistentkinja poslanice Semedo, koja je ranije ove godine drugi put kažnjena zbog psihičkog maltretiranja. “Morate sve da proživljavate i onda se godinama ništa ne dešava”.
Kada se suočila sa nasilništvom poslanika, jedna asistentkinja je sada u jeku žalbenog procesa potražila je pomoć unutar EP, ali je nije našla.
Prema njenim riječima, sve službe koje je kontaktirala unutar institucije, počev od savjetnika do pravne službe sugerisali su joj da bi najbolje bilo da odustane. To bi je onemogućilo da traži beneficije za nezaposlene, i trpila bi zbog situacije za koju ona vjeruje da je nije izazvala.
Bivši pomoćnik Gonzalezove, španske poslanice, dodao je: “Zašto bi vi trebalo da napustite parlament, ako nijeste ništa pogriješili? Vi ste žrtva, i odjednom vi ste izbačeni, nikoga nije briga, život se nastavlja”.
Drugi su smatrali da nemaju izbora osim da zbog sopstvene dobrobiti napuste parlament. “Da su procedure garantovale da ću biti zaštićena od osobe koja me je zlostavljala, onda bih svakako željela da ostanem”, kazala je bivša asistentkinja poslanika iz jedne južne zemlje EU.
Međutim, nakon što se sve vrijeme suočavala sa “invazijom na svoju privatnost, indiskretnim pitanjima i nasilnim optužbama, i psihološkim manipulacijama”, asistentkinja je na kraju podnijela ostavku.
Prošlog četvrtka, poslanici su glasali o usvajanju izvještaja koji je pripremio parlamentarni odbor za prava žena. “Slučajevi seksualnog i psihološkog nasilja se i dalje ne prijavljuju u Parlamentu jer žrtve ne koriste postojeće kanale”, stoji u izvještaju.
Kultura tajnovitosti
Identiteti kažnjenih poslanika nijesu lako dostupni. Moguće ih je naći samo na sajtu Parlamenta i to kroz temeljni pregled zapisnika plenarnih zasjedanja.
Postoje najmanje dva izvještaja parlamentarnih vlasti o proučavanju maltretiranja od 2014, zajedno sa jednom revizijom eksternih eksperata koji su dali preporuke za promjene okvira. Parlament je odbio da ta dokumenta pruži na uvid “Politiku”, tvrdeći da bi na taj način podrili napore za unapređenje sistema.
Međutim, zakopan duboko ispod dokumenata o budžetu parlamenta nalazi se djelimični uvid u problem. Tokom 2019, 2020. i 2021. godine parlamentarne vlasti pokrenule su 34 nove istrage o slučajevima psihološkog ili seksualnog uznemiravanja, od čega su se 24 odnosile na ponašanje poslanika. U osam od 34 slučaja, izrečena je kazna.
Predstavnici komiteta su odbili da za “Politiko” komentarišu svoj rad, pozivajući se na pravo na privatnost.
Na papiru, žalbene procedure djeluju prilično tehnički. U realnosti, one su krajnje političke - a isto važi i za aktuelnu reformu koja se odigrava na privatnim sastancima.
“Oni ne štite žrtve. Oni ne štite svjedoke”, kazao je jedan zvaničnik koji je bio svjedok u jednom od slučajeva. “Je..ni komitet se sastoji od poslanika. Oni žele da se zaštite”.
“Kada poslanici odlučuju sami o sebi, to nikada nije dobro”, kazala je francuska poslanica iz redova Zelenih Gvendolin Delbo Korfild, koja učestvuje u odvojenoj radnoj grupi na reformi unutrašnjih pravila EP.
Pored troje poslanika koji su članovi odbora, moć je u velikoj mjeri skoncentrisana u rukama pojedinca: Metsole.
Na predsjednici je da odluči hoće li sankcionisati poslanike nasilnike, mada njen portparol Juri Las insistira da ona uvijek slijedi preporuke odbora. Kazne variraju od blage “opomene” do novčanih kazni ili zabrana parlamentarnih aktivnosti. Njen tim tvrdi da ona radi na jačanju sistema.
“Unapređivanje politike protiv maltretiranja u Parlamentu je prioritet za predsjednicu”, kazao je Las, dodajući da Metsola “pokušava da unaprijedi stvari u Parlamentu kako bi bile transprentnije, efikasnije i modernije”.
Metsola je u januaru poslanicima uputila pismo, u koje je “Politiko” imao uvid, u kojem traži predloge za “unapređenje odgovora parlamenta na maltretiranje na radnom mjestu”, nakon što su ona i drugi poslanici identifikovali “nedostatke”.
U maju, Zeleni su javno saopštili da reforme koje su pripremljene za Metsolu ne idu dovoljno daleko.
Ona želi da unaprijedi još dvije oblasti, navodi se u pismu iz januara: obuku protiv maltretiranja i eksterno posredovanje.
Međutim, umjesto da učini obuku obaveznom za poslanike, služba za ljudske resurse predlaže da ona ostane na dobrovoljnoj osnovi. Ona bi bila uključena u novi kurs pod nazivom “Kako stvoriti dobar i funkcionalan tim”, koji bi takođe bio na dobrovoljnoj osnovi, navodi se u dokumentu u koji je “Politiko” imao uvid.
Teško da će to zadovoljiti one koji žele reforme, poput Evelin Regner, potpredsjednice EP, koja tvrdi da obuka treba da bude obavezna za sve poslanike koji imaju podređene. “Izgleda da pojedini članovi pokušavaju da iznova i iznova odlažu. Oni uvijek pronađu neki odbor i neko drugo tijelo koje treba da pretrese detalje”, kazala je.
Ostavite vašeg poslanika
Drugi su branili integritet odbora i ukazali na poteškoće sa kojima se suočavaju njegovi članovi. Jedan parlamentarni zvaničnik koji je učestvovao u procedurama protiv maltretiranja kazao je da svi zauzimaju neutralan stav. Ukoliko jedan član ima bliske lične ili profesionalne odnose sa nekim ko je uključen u slučaj, onda se oni izuzimaju. Proteklih godina zaštita zaposlenih koji ulažu žalbe takođe je unaprijeđena, kazao je zvaničnik.
“Postavili smo nešto zaista čvrsto”, kazala je Elizabet Morin Lartije, bivša francuska poslanica koja je predsjedava odborom protiv maltretiranja u periodu između 2014. i 2019. “Moj posao je bio da gradim povjerenje i zaštitu za žrtve kako bi se konačno usudile da progovore”.
Međutim, jedna osoba koja je prisustvovala ovim procesima kazala je da je često teško naći dobore dokaze protiv nasilnika. “Svaki put se suočavamo sa istim problemom: imamo utisak da je žrtva u pravu, uvjereni smo da nijesu neiskreni, a istovremeno osim njihove riječi, nemamo skoro ništa drugo”.
U takvim okolnostima, pojedini zaposleni odlučuju da jednostavno ćute ili da odu. Jedan asistent koji je odlučio da neće podnijeti žalbu kazao je da su u većini slučajeva ljudi iz okruženja političara potpuno svjesni svega što se dešava, ali ne reaguju.
“Kao žrtva, nikome ništa ne duguijete”, kazala je ta osoba. “Sve dok je sistem pokvaren, ne vidim razlog niti odgovornost da se izlažete farsičnom saslušanju, da vas razvlače advokati i dalje ponižavaju glasine. Moj savjet bi glasio: brinite o sebi, vjerujte u ono što znate da je ispravno i pogrešno, i ostavite vašeg poslanika iza sebe”.
Priredile: A. Šofranac, N. Bogetić
Bonus video:
