Dok članice NATO-a na samitu u Viljnusu pokušavaju da se dogovore oko puta Ukrajine u vojni savez, jedan raniji skup baca sjenku na okupljanje.
Na samitu u Bukureštu u aprilu 2008. godine NATO je objavio da će i Ukrajina i Gruzija postati dio saveza koji predvode Sjedinjene Države, ali im nije ponuđen plan kako da stignu tamo. Tom deklaracijom su tada pomirene razlike u stavovima između Sjedinjenih Država, koje su željele prijem obje zemlje, i Francuske i Njemačke, koje su strahovale da će to naljutiti Rusiju.
Mada su mnogi tvrdili da je postignut vješt diplomatski kompromis, pojedini analitičari smatraju da je zapravo to bilo najgore rješenje. Na taj način Moskva je obaviještena da će dvije zemlje kojima je nekada upravljala u okviru Sovjetskog Saveza ući u NATO, a one se pritom nijesu nimalo približile zaštiti koju pruža članstvo.
Sada, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski insistira da NATO jasno stavi do znanja kako i kada Ukrajina nakon okončanja rata može ući u savez i traži bezbjednosne garancije.
Ponovo, postoje podjele unutar NATO-a, ističe Rojters. A zvaničnici često ukazuju na deklaraciju iz Bukurešta kao na referentnu tačku.
Rasprostranja je saglasnost da NATO treba da ode “dalje od Bukurešta”, a ne samo da ponovi da će se Ukrajina jednog dana pridružiti. Međutim, postoje značajne razlike oko toga koliko daleko treba ići.
“Samit u Bukureštu je ostavio dosta gorak ukus i zapravo stvorio stratešku nejasnoću... stalnu NATO čekaonicu za Ukrajinu i Gruziju”
Ovog puta, Njemačka i Sjedinjene Države su najmanje voljne da podrže bilo što bi se moglo protumačiti kao poziv ili proces koji automatski vodi do članstva.
U međuvremenu, istočne NATO članice, koje su u prošlom vijeku provele decenije pod kontrolom Moskve zalažu se za to da Kijev dobije jasnu mapu puta. Takvo rješenje donekle podržava i Francuska.
Mada je ukrajinski šef diplomatije Dmitro Kuleba juče najavio da je niz formalnih uslova za članstvo uklonjen, deklaracija iz Viljnusa će neizbježno biti još jedan kompromis, ističe britanska agencija.
Fraze poput onih “da je Ukrajini mjesto u NATO-u” i da će se pridružiti “kada to dozvole uslovi” se razmatraju, kazale su diplomate za Rojters, dok zvaničnici pokušavaju da sroče deklaraciju koja bi bila prihvatljiva za svih 31 članicu.
Paralele sa samitom iz 2008. godine, održanim u monumentalnoj zgradi Parlamenta koju je naručio rumunski komunistički diktator Nikolae Čaušesku, iznenadile su mnoge analitičare.
Orisia Lutsevič, ekspertkinja za politiku Ukrajine u Čatam hausu, izjavila je da Zelenski i njegovi savjetnici rade na tome kako bi ovog puta dobili što jasniji ishod za Kijev.
“Samit u Bukureštu je ostavio dosta gorak ukus i zapravo stvorio stratešku nejasnoću... stalnu NATO čekaonicu za Ukrajinu i Gruziju”, rekla je ona.
Dosta toga se promijenilo od 2008. godine, ali ostala jedna konstanta: Vladimir Putin.
Ruski predsjednik je lično lobirao kod lidera u Bukureštu da ne uključuju Ukrajinu i Gruziju u NATO.
Ovog puta, Zelenski je taj koji ima šansu da lično argumentuje svoj cilj. Međutim, Rusija je i dalje veliki faktor u diskusijama.
U pozadini svega je pitanje da li je NATO spreman da pritekne u odbranu Ukrajini od Rusije, što bi značilo direktni sukob između nukalerno naoružanih sila. Do sada, sva zapadna vojna podrška Kijevu dolazi od pojedinačnih država članica, a ne transatlantskog saveza kao cjeline.
Multilateralni okvir bi olakšao zemljama da zaključe detaljne individualne sporazume sa Ukrajinom.
Međutim, jedan evropski diplomata je kazao za Rojters da “Amerikanci ne žele da miješaju razgovore o perspektivama za ulazak u NATO sa garancijama, pa bi garancije mogle biti dogovorene tek nakon samita”.
Istočne države tvrde da je najbolji način da se pobrinu da Rusija ne napadne ponovo Ukrajinu njeno uvođenje odmah nakon rata u kolektivno bezbjednosni kišobran koji dolazi zajedno sa NATO članstvom. Oni tvrde da samit u Bukureštu nije uticao na Putinove dugoročne namjere.
Međutim, drugi smatraju da bi obećanje NATO članstva Ukrajini nakon rata moglo ohrabriti Putina da nastavi sa konfliktom.
Kažu da je deklaracija iz Bukurešta zapravo navela Putina da testira vojnu moć Zapada u Ukrajini i Gruziji.
Četiri mjeseca nakon tog samita, prozapadna vlada u Tbilisiju je zbog granatiranja iz gruzijskog odmetnutog regiona Južne Osetije, koji podržava Rusija, rasporedila vojsku.
Ruska vojska je brzo zgazila vojne napore Tbilisija, i učvrstila kontrolu Moskve u tom dijelu Gruzije.
Rusija je 2014. godine pripojila Krim od Ukrajine i podržala separatističke ustanke u istočnom ukrajinskom regionu Donbas. U februaru prošle godine, Moskva je pokrenula opštu invaziju na Ukrajinu, podsjeća Rojters.
Moskva tvrdi da je deklaracija iz Bukurešta pokazala da NATO predstavlja prijetnju za Rusiju.
Ukrajina, međutim, tvrdi da je NATO dao obećanje i da ga mora održati.
“Pitanje da li je 2008. donijeta ispravna odluka treba ostaviti po strani i samo reći da je imala zaista simboličnu važnost”, kazao je za Rojters Timoti Sajle, profesor na Univerzitetu u Tokiju i autor knjige o NATO istoriji.
“Diplomate treba da podsjete svoje lidere da ono što NATO kaže ili napiše u svojim saopštenjima ima trajnu važnost i može stvoriti neočekivane obaveze”.
Budući da se održava u sjenci rata u Ukrajini, samit će obezbjeđivati raketne baterije “patriot” iz Njemačke, borbeni avioni i snage iz 17. država.
Neočekivani potez Erdogana
Situaciju na samitu zakomplikovao je i turski predsjednik Tajip Erdogan koji je, u neočekivanom potezu, juče kazao da Evropska unija treba da otvori vrata za prijem Ankare u taj blok prije nego turski parlament odobri ulazak Švedske u NATO.
Turski napori za ulazak u EU godinama su zamrznuti nakon što su pregovori o članstvu pokrenuti 2005. tokom prvom Erdoganovog mandata na dužnosti premijera.
„Odavde pozivam one zemlje zbog kojih Turska čeka na vratima EU više od 50 godina“, kazao je Erdogan uoči polaska u Viljnus. „Prvo dođite i otvorite vrata Turskoj u EU a onda ćemo mi otvoriti vrata Švedskoj, kao što smo to učinili Finskoj, kazao je on, dodajući da će ponoviti poziv tokom samita.
Portparol Evropske komisije kazao je da su procesi širenja NATO-a i EU „odvojeni“. „Proces prijema za svaku zemlju kandidata je zasnovan na zaslugama svake zemlje“, kazao je portparol, dodajući da dva procesa ne mogu biti vezana.
Na pitanje od Erdoganovim komentarima, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je kazao da mada on podržava članstvo Ankare u EU, što se njega tiče Švedska je već ispunia uslove za ulazk u NATO. „I dalje je moguće imati pozitivnu odluku o Švedskoj u Viljnusu“.
Bonus video:
