Više od dvjesta žena iz različitih djelova Španije anonimno je podijelilo lična iskustva seksizma ili zloupotrebe moći na radnom mjestu, dok posljedice skandala s poljupcem Luisa Rubijalesa zahvataju druge sfere španskog društva.
Od sredine avgusta Španija je zaokupljena polemikom o seksizmu u fudbalu nakon što je predsjednik fudbalskog saveza uhvatio igračicu Dženi Ermoso za glavu, povukao je prema sebi i poljubio u usne na ceremoniji dodjele medalja Svjetskog prvenstva u Sidneju.
Iako je Rubijales prvobitno odbacio kritike na račun poljupca, nazivajući kritičare “budalama i glupanima”, ne jenjavaju pozivi za promjenom u španskom fudbalu. Građani širom zemlje uzvikuju “Se Acabó”, što znači “gotovo je”, nakon što je fudbalski savez povukao podršku Rubijalesu, selektor ženske nacionalne reprezentacije smijenjen, a Ermoso podnijela krivičnu prijavu protiv Rubijalesa zbog seksualnog napada. Španska tužiteljka podnijela je juče tužbu protiv Rubijalesa zbog seksualnog napada i prinude.
Helena Legido-Kvigli, profesorka na londonskom Imperijalnom koledžu, pitala se da li postoji još toga što treba reći. “Pomislila sam da je ovo naša prilika”, rekla je za “Gardijan”. “Kada razgovaramo međusobno, većina nas je doživjela nešto slično onome što se dogodilo Dženi, ali ljudi se jako plaše da govore.”
Radeći sa članicama organizacije Women in Global Health Spain, Legido-Kvigli se oglasila na društvenim mrežama. “Sve smo osjećale da se možemo identifikovati sa Dženi Ermoso”, napisala je dok je pozivala žene u akademskoj zajednici i zdravstvu - dva polja u kojima radi - da anonimno pošalju svoja iskustva.
Pet dana kasnije, pristiglo je više od 200 priča. “Bila sam potpuno šokirana”, rekla je. “Ono što se dogodilo Dženi zaista je stvorilo trenutak da žene počnu da dijele svoje priče.”
Skandal oko ponašanja Rubijalesa, kao i aplauzi i ovacije koje su mu članovi saveza uputili nakon što je oštro napao “lažni feminizam”, bacili su svjetlo na duboko ukorijenjen seksizam koji i dalje postoji u nekim španskim institucijama.
Neke žene su to pomenule kolegama ili svojim nadređenima, ali su incidenti odbačeni kao dio onoga što se očekuje od žena da trpe na radnom mjestu
Žene koje su kontaktirale sa Legido-Kviglijevom upotpunile su tu sliku, do detalja opisujući ponašanje koje se kretalo od vulgarnih komentara do neprikladnog dodirivanja i seksualnih napada. “Većina njih je rekla: ‘Samo ću podijeliti dvije ili tri priče od mnogih koje sam imala’”, rekla je Legido-Kvigli. “Tako da je ovo prvi zastrašujući dio, da za većinu žena to nije samo jedan incident, već je riječ o nekoliko incidenata tokom njihove karijere.”
Većina nikada nije prijavljivala incidente, navodeći razloge koji su išli od straha do neznanja kako da to učine. Neke su to pomenule kolegama ili svojim nadređenima, ali su incidenti odbačeni kao dio onoga što se očekuje od žena da trpe na radnom mjestu. Neke priče su stigle iz oblasti van zdravstva i akademske zajednice, jer su žene iskoristile priliku da progovore.
Iako su se incidenti ponekad događali u trenu, posljedice su često trajale cijelog života, piše “Gardijan”.
“Neke žene su rekle da im je to uništilo karijere”, rekla je Legido-Kvigli. Druge su govorile o psihološkoj šteti. “Neke su rekle da ovo dijele prvi put. Nisu rekle čak ni svojim partnerima.”
Ona i članice Women in Global Health Spain planiraju da narednih sedmica analiziraju odgovore i istraže da li postoje rješenja koja su primijenjena u drugim zemljama, a koja bi mogla pomoći u zaštiti španskih žena.
“Mislim da ovo govori o španskom društvu, da je normalizovano ono što nazivamo mikromačizmom”, rekla je. “Tako da komentari o ženama, o njihovom izgledu, taj vid humora, to je normalizovano ponašanje. Žene se osjećaju nelagodno, ali se ne usuđuju da to istaknu zbog neravnoteže moći.”
Ono što je već bilo jasno, međutim, jeste kako je rasprostranjenost nesigurnih poslova uticala na to da se utišaju glasovi ovih žena, posebno u akademskoj zajednici. “Važno je razumjeti kontekst, akademska zajednica je veoma nesigurna, ima vrlo malo radnih mjesta. Stoga mislim da iskorištavaju tu nesigurnost”, kazala je.
“Mislim da je ovo trenutak #MeToo za Španiju, ali nismo spremni da iznosimo imena i sramimo institucije. To je ključna razlika. Jer ljudi se stvarno boje da izgube posao.”
U drugim oblastima, Španija je vrlo progresivna, rekla je Legido-Kvigli, ističući nedavno usvojen zakon o pristanku kao primjer
Dio ove neravnoteže moći bio je vidljiv kada je Rubijales prvobitno odbacio kritike na račun poljupca, opisujući ga kao “samo mali cmok”, u komentarima koji nisu pominjali činjenicu da je bio njen nadređeni.
Nekoliko mjeseci ranije, 15 igračica nacionalnog ženskog tima odbilo je da igra pod trenerskom palicom Horhea Vilde. Sve su poslale identična pisma u kojima su rekle da je situacija s njim negativno uticala na njihovo zdravlje i emocionalno stanje, i da nemaju namjeru da se vrate dok se ne pronađe rješenje.
Savez pod vođstvom Rubijalesa brzo je odgovorio, saopštivši da neće pozivati nijednu od igračica dok “ne priznaju grešku i izvine se”. Na kraju su samo tri od 15 igračica završile u reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu.
Višenedjeljna agonija pokazala je da Španija još ima posla, rekla je Legido-Kvigli. “U drugim oblastima, Španija je vrlo progresivna”, dodala je, ističući nedavno usvojen zakon o pristanku kao primjer. “Ali mislim da kad je riječ o radnom mjestu, moramo razmisliti o novim načinima da se žene osjećaju sigurno. Potrebno nam je sigurno okruženje u kojem žene mogu prijaviti ovo i gdje će čuti njihovu priču.”
Bonus video:
