Ruski komandant specijalnih snaga služio je na četiri ratišta širom istočne Ukrajine nakon što se pridružio ruskoj invaziji prije skoro tri godine. Rekao je da se najžešće borbe koje je do sada vidio sada odvijaju kod kuće, dok se ruska vojska kojoj služi bori da oslobodi mali dio teritorije od ukrajinskih snaga.
Produžena bitka za okupirani ruski grad Sudža i okolnu ruralnu oblast neočekivano je postala jedno od žarišta rata koji se vodi za sudbinu ukrajinske države. Obje strane su angažovale značajan dio svojih ograničenih rezervi kako bi preuzele kontrolu nad Sudžom, nekada uspavanim administrativnim centrom u Kurskoj oblasti, blizu granice između dvije zemlje.
“Ovo su najbrutalnije borbe - ništa slično nisam vidio tokom cijele specijalne vojne operacije”, rekao je komandant, koji predvodi oko 200 ljudi u borbama u Kursku, u intervjuu blizu prve linije fronta krajem prošle godine, koristeći eufemizam Kremlja za rat. Tražio je da bude identifikovan samo po pozivnom znaku, Had, u skladu s vojnim protokolom.
Obje strane vide Kursk kao ključnu teritoriju, važan element u očekivanim mirovnim pregovorima koje je obećao predsjednik SAD Donald Tramp. Vojni analitičari navode da su ukrajinske snage poslale dio svojih najboljih rezervi u Kursk, nadajući se da će njegovim osvajanjem steći pregovarački adut.
Za predsjednika Rusije Vladimira Putina, ukrajinski upad, prva invazija na rusku teritoriju od Drugog svjetskog rata, predstavlja trajni izvor poniženja. On je odlučan da potisne Ukrajinu kako ne bi morao da pravi nikakve ustupke da bi povratio tu teritoriju, i Moskva je rasporedila desetine hiljada vojnika, uključujući regrute i sjevernokorejske saveznike, kako bi odbila napadače, prema riječima američkih zvaničnika.
Ukrajinci su “željeli da pregovore vode iz pozicije snage”, rekao je general-pukovnik Apti Alaudinov, komandant specijalne jedinice Ahmat iz ruske Čečenske oblasti, u intervjuu u Kurskoj oblasti u decembru. “Kada dođe vrijeme za pregovore, nije jasno da li će još moći da kažu da su ovdje”.
S obzirom na visoke uloge, ruski vojnici koji se bore u Kursku vjeruju da će borbe postati još krvavije.
“Očekujemo Bahmut 2.0”, rekao je Had, ruski komandant koji služi u Ahmatu, jedinici koju uglavnom čine ostaci plaćeničkih snaga Vagner.
Bahmut je ukrajinski grad čije ruševine je Vagner zauzeo 2023. godine nakon devetomjesečne ofanzive, po cijenu desetina hiljada žrtava. Taj sukob bio je simbol ukrajinske strategije upornog otpora, uprkos brojčanoj i vatrenoj nadmoći Rusije.
Putin je odlučan da potisne Ukrajinu kako ne bi morao da pravi nikakve ustupke da bi povratio Kursk, i Moskva je rasporedila desetine hiljada vojnika, uključujući regrute i sjevernokorejske saveznike, kako bi odbila napadače
Drugi ruski komandant, koji je insistirao na anonimnosti iz bezbjednosnih razloga, rekao je da će cijena okršaja biti ogromna. Krvoproliće, žrtve, to je “nezamislivo”, rekao je.
Fotograf koji radi za “Njujork tajms” dobio je pristup Kursku krajem prošle godine i bio mu je dozvoljen intervju i fotografisanje ruskih vojnika u bolnici i blizu prve linije fronta, kao i civila, nekih koji su pobjegli iz svojih sela i drugih koji su odlučili da ostanu.
Neki od intervjuisanih vojnika bili su veterani Vagnera koji su se pridružili Ahmatu nakon neuspjele pobune vođe plaćenika Jevgenija Prigožina. Rekli su da specijalna jedinica iz Čečenije najviše podsjeća na labavu strukturu njihove bivše paravojne formacije.
Drugi intervjuisani vojnici bili su noviji dobrovoljci koji su se pridružili kako bi iskoristili rastuće bonuse za regrutaciju. Rekli su da im je prilika da se bore u sopstvenoj zemlje pružila dodatni podstrek da se pridruže ratu čije šire ciljeve i uzroke nisu mogli jasno da objasne.
Od početka ukrajinskog napada prije šest meseci, obje strane su pretrpjele velike gubitke na izloženom, ravnom terenu Kurska, prošaranom malim selima, iako vojske strogo čuvaju podatke o žrtvama. Rusija je, uz spora i postepena napredovanja, uspjela da povrati oko 60 odsto od približno 1.300 kvadratnih kilometara koje je Ukrajina prvobitno zauzela.
Procjenjuje se da se između dvije vojske nalazi dvije do tri hiljade ruskih civila, koji su ostali zarobljeni zbog brzine početnog ukrajinskog napredovanja i neuspjeha ruske vlade da sprovede evakuaciju.
Dvije strane se međusobno optužuju za neuspjeh u obezbjeđivanju uslova za evakuaciju preostalih stanovnika, primoravajući ih da izdrže rusku zimu sa sve manjim zalihama hrane i bez tekuće vode, grijanja ili struje. Kako se ruske snage približavaju, oni su izloženi sve intenzivnijem bombardovanju.
Analitičari i rođaci stanovnika Sudže strahuju da rusko oslanjanje na teško bombardovanje i ukrajinska odlučnost da brani grad prijete humanitarnom katastrofom obima kakav nije viđen u Rusiji još od građanskog rata u Čečeniji 1990-ih. Do kraja januara, ruske snage su se nalazile svega nekoliko kilometara od centra grada.
U Ukrajini je ruska invazija izazvala civilnu patnju u mnogo većem obimu, sa udarima na stambene zgrade, bolnice, crkve i razne energetske objekte.
Pasi Paroinen, vojni analitičar iz finske istraživačke kompanije “Black Bird Group”, rekao je da će ruski napad na Sudžu biti skup i za vojnike i za civile, jer je Ukrajina rasporedila u Kursku svoje najjače snage.
Ljubov, majka četvoro djece, dio je grupe stanovnika Kurska koji mjesecima javno pozivaju na uspostavljanje humanitarnog koridora za evakuaciju rođaka zarobljenih u Sudži. Ona je rekla da se plaši da će predstojeći napad na grad ostaviti njenim roditeljima i drugima stanovnicima malo šansi da prežive.
“Do trenutka kada ruske trupe uđu u naselja, od kuća ostaju samo ruševine i pepeo”, rekla je u intervjuu, dodajući: “Ovo je užasan sistem spasavanja”.
Apokaliptične scene koje opisuju civili koji su pobjegli iz sela oko Sudže nagovještavaju intenzitet predstojeće bitke za grad.
U intervjuima, ti civili su iznijeli različite priče o ukrajinskoj okupaciji.
Zoja (64), opisala je početnu ljubaznost ukrajinskih vojnika koji su zauzeli njeno selo, Pogrebki, 12. avgusta. Rekla je da su prvi vojnici koji su došli do njene kuće njenom mužu dali kutiju cigareta i ponudili pomoć.
“Bili su zaista fini momci”, rekla je.
(Zoja i ostali civili koji su intervjuisani identifikovani su samo po imenu kako bi bili zaštićeni od ruskih zakona o cenzuri.)
Ta drugarska atmosfera je nestala kako su borbe postajale intenzivnije, prema riječima onih koji su pobjegli. Ukrajinski vojnici su počeli da gledaju na ruske civile kao na smetnju - ili još gore, kao na potencijalne doušnike koji bi mogli da odaju njihove položaje.
Zoja i njen suprug su ostali bez hrane i preživljavali su na smrznutim krompirima koje su povremeno iskopavali iz bašte. Tokom jednog takvog izlaska, dron je eksplodirao u blizini njenog muža. Umro joj je na rukama nekoliko minuta kasnije, rekla je.
Zoja je većinu vremena provela skrivajući se u svom podrumu od neprekidnog bombardovanja, u tami koja ju je dovela do halucinacija i privremenog gubitka vida i osjećaja za vrijeme. Glad ju je na kraju natjerala da pokuša da pobjegne.
“Nije bilo mjesta gdje se moglo živjeti - bilo je tako strašno, sve je bilo uništeno”, rekla je u intervjuu.
Ona je ispričala da je pješačila oko osam kilometara kroz polja prekrivena uništenim ruskim tenkovima i mrtvim vojnicima prije nego što je u novembru stigla do ruskih položaja.
Ukrajinski vojnici su počeli da gledaju na ruske civile kao na smetnju - ili još gore, kao na potencijalne doušnike koji bi mogli da odaju njihove položaje
Druga žena, po imenu Natalija (69), koja koristi invalidska kolica, kazala je da je imala slično iskustvo.
Ona je ispričala da su joj ukrajinski vojnici u početku donosili hljeb, vodu i insulin za njen dijabetes nakon što su zauzeli njeno selo Novoivanovka. Povremeno su zastajali da popričaju uz šolju čaja. Odnos se pogoršao kako su se borbe približavale.
Ona je u intervjuu rekla da joj je muž ubijen nakon što ga je ukrajinski vojnik upucao na licu mjesta. Njen iskaz nije mogao biti nezavisno potvrđen, a Ukrajina je više puta naglasila da se pridržava humanitarnog prava u Kursku.
Do novembra, Natalija se skrivala u podrumu na ničijoj zemlji. Jednog dana, rekla je, da je do njene kuće je stigla ruska izviđačka grupa i poručila joj da ima šansu da preživi jedino ako pobjegne.
“Rekli su mi: ‘Molimo te, idi kako god možeš - inače ćeš umrijeti’”, rekla je Natalija.
Ona je ispričala da su joj preostali stanovnici pomogli da stigne do drugog sela, gdje je njihovu grupu na kraju spasila ruska vojska.
Stanovnici Sudže sada strahuju da slične nevolje čekaju njihove zarobljene rođake.
Početkom februara, raketa je pogodila internat u Sudži, gdje se sklonilo oko 100 ljudi raseljenih iz okolnih sela. Obje strane su međusobno optužile jedna drugu za napad. Ukrajina je objavila dokaze koji, kako tvrdi, pokazuju da je odgovorna Rusija.
Napad je usmrtio najmanje četiri osobe; ukrajinski vojnici su evakuisali preživjele u Ukrajinu.
“Ne znamo odakle je raketa došla”, rekla je Julija, Ruskinja čiji su roditelji preživjeli napad. Dodala je da su “ukrajinski vojnici došli i pomogli da se ljudi izvuku iz ruševina i spasili naše ljude”.
Rus po imenu Sergej rekao je da su mu povremeno stizale video-poruke od porodice u gradu nakon što je zauzet. Tokom mjeseci, rekao je, gledao je kako im kosa sijedi, tijela postaju sve mršavija, a zvuci eksplozija sve glasniji.
“Izvini što plačem”, rekla je njegova sestra u video-snimku u koji je “Tajms” imao uvid, čestitajući mu rođendan. “Voljela bih da to mogu da učinim lično, barem telefonom. Oduvijek si se žalio da te premalo zovem”.
“Mama ne može da ti čestita, jer jedva uspijeva da se popne uz stepenice. Gotovo stalno je u podrumu”, dodala je sestra. “Pridružuje se mojim čestitkama”.
Na kraju su video-poruke postale previše bolne za gledanje, rekao je Sergej, zbog čega je prešao na povremeno slanje tekstualnih poruka.
Prevod: A. Š.
Bonus video:
