Lopta je ponovo u dvorištu Vladimira Putina, rekao je američki državni sekretar 11. marta. Ukrajina je upravo pristala na američki plan za jednomjesečno primirje tokom pregovora u Džedi, a zauzvrat su SAD ponovo uspostavile dotok oružja i informacija, koje je Donald Tramp obustavio nakon spektakularne svađe s Volodimirom Zelenskim u Ovalnom kabinetu prije 11 dana. Ovoga puta sudbonosna odluka je na Putinu. Nije jasno koliko je Amerika spremna da ide daleko kako bi osigurala da dođe do pravog zaključka.
Primirje ne ide u korist Rusiji. Privremena pauza će omogućiti Ukrajini da se ponovo snabdije, a mogla bi i potrajati, posebno zato što ankete sugerišu da su Rusi umorni od rata. Strana koja prva nastavi borbe izazvaće međunarodnu osudu i bijes Donalda Trampa. Kršenje dogovora bi prikazalo američkog predsjednika kao slabog i naivnog - a to mu sigurno ne bi bilo po volji.
Putinov problem je što još nije postigao ono što je želio u Ukrajini. Njegov cilj je bio da potčini ili teško oslabi tu zemlju, presiječe njene veze sa Zapadom, ukloni problematičnog predsjednika Zelenskog i trajno onesposobi njene oružane snage. Njegova krajnja ambicija, kako je više puta naglašavao u svojim spisima i govorima, nije ništa manje od obnove Rusije kao velike sile sa proširenom sferom uticaja, počevši od Ukrajine - njenog drevnog središta.
Međutim, uprkos tome što je, prema procjenama, život izgubilo između 150.000 i 210.000 Rusa, Putin je uspio da zauzme samo oko 11 odsto ukrajinske teritorije - od koje su veliki dio razorili njegovi vojnici - uz dodatnih sedam odsto koje je osvojio 2014. godine. Cilj nije opravdao sredstva.
Ono što Putin sada sigurno želi jeste da od Trampa dobije ono što nije uspio da osvoji na bojnom polju. A Tramp je u nekoliko navrata djelovao zabrinjavajuće spremno da mu izađe u susret. Ponovio je narative Kremlja nazivajući Zelenskog diktatorom jer nije organizovao izbore od početka rata. Dozvolio je svom ministru odbrane da isključi mogućnost ulaska Ukrajine u NATO. Nije pokazao volju da garantuje mirovne snage nakon sporazuma, niti da razmatra raspoređivanje američkih trupa u Ukrajini. Govorio je o poslovnim dogovorima sa Rusijom kao da će sankcije uskoro biti ukinute. Najvažnije od svega, njegova spremnost da zastrašuje Ukrajinu u trenutku nacionalne opasnosti prelila se i na NATO, čije su članice počele da sumnjaju da li mogu da računaju na njega.
Sada postoji opasnost da će Putin pokušati da primirju pridoda neke svoje uslove - na primjer, da američka pomoć ne bude obnovljena, da Ukrajina održi prijevremene i polarizujuće izbore ili međunarodno priznanje teritorije koju je već zauzeo. Ključno je da Tramp odbije svaki takav pokušaj. Ako popusti, rizikuje da sabotira dogovor sopstvene administracije sa Ukrajinom. Američki državni sekretar Marko Rubio i Trampov prijatelj i izaslanik Stiv Vitkof pokušali su da poprave dio štete nastale usljed katastrofe u Ovalnom kabinetu, a i Ukrajina se ponašala razumno. Ponovno naginjanje ka Putinovoj agendi uništilo bi sve to.
Putin bi sada mogao pokušati da razvodni zamah koji je stvorila ponuda primirja, beskonačno odugovlačeći pod izgovorom traženja pojašnjenja. Amerikanci moraju biti odlučni i oko toga. Zaustavljanje razaranja i krvoprolića koji su obilježili posljednje tri godine bio bi Trampov uspjeh, makar i privremen. On je obavio lakši dio posla vršeći beskrupulozan i štetan pritisak na Ukrajinu. Sada je vrijeme da izvrši pritisak na Putina. Hoće li se usuditi?
Prevod: A.Š.
Bonus video:
