Tokom proljeća 1968. godine, kako je revolucionarno raspoloženje raslo u komunističkoj Čehoslovačkoj, u Prag su počeli pristizati prijateljski nastrojeni stranci, letovima iz Helsinkija i Istočnog Berlina, ili automobilima iz Zapadne Njemačke.
Među njima bilo je 11 muškaraca iz zapadne Evrope, Švajcarkinja po imenu Marija Veber i libanski trgovac tepisima Oganes Sarajian. Svi su podržavali ono što će kasnije postati poznato kao Praško proljeće – pokušaj stvaranja liberalnijeg i slobodnijeg oblika socijalizma i oslobađanja iz zagušujućeg stiska Moskve. Mnogi od njih su pokušavali da se približe liderima pokreta, nudeći podršku u borbi za reformu komunističke vladavine.
Međutim, ovi posjetioci nisu bili ono što su tvrdili da jesu. Bili su to špijuni iz KGB-ovog programa "ilegalaca" – sovjetskih građana koji su godinama obučavani da se uvjerljivo predstavljaju kao zapadnjaci. Ranije su "ilegalci" korišćeni za infiltraciju u zapadna društva i prikupljanje tajnih informacija za Moskvu. Ali sada, u strahu da bi pokret u Pragu mogao da stavi tačku na sovjetski uticaj u zemlji, KGB je odlučio da po prvi put svoje najcjenjenije agente rasporedi unutar istočnog bloka, u misiji pod imenom Operacija Progres. Ruske obavještajne službe ni danas nisu zvanično priznale ovu operaciju.
Neobjavljena dokumenta o misiji, zajedno sa intervjuima sa učesnicima, rasvjetljavaju kako je Moskva koristila špijune da nadgleda reformiste u Pragu: prikupljali su informacije o liderima, podmetali lažne dokaze i, u jednom slučaju, spriječili osobu koja je planirala da se zapali u znak protesta, smjestivši je u psihijatrijsku ustanovu.
Praško proljeće, koje je brutalno ugušeno sovjetskom invazijom u avgustu 1968. godine, odražavalo je ogromnu želju za promjenama u čehoslovačkom društvu. Reformistički pokret podržavao je i lider lokalne Komunističke partije Aleksandar Dubček, koji je popularizovao izraz "socijalizam sa ljudskim licem", ali je to u suštini bio pokret koji je dolazio iz naroda. Prag je tada postao "najkul" grad istočnog bloka.
"Plave farmerke i duga kosa su svuda", zapisao je jedan američki dopisnik iz tog vremena. Studenti iz zapadne Evrope dolazili su u Prag, gdje su pjevali, svirali gitare i pušili džointe sa novim prijateljima.
Ova otvorenost je užasavala sovjetskog lidera Leonida Brežnjeva i šefa KGB-a Jurija Andropova. Ali Andropov je u toj otvorenosti vidio i priliku za infiltraciju svojih agenata, koji su bez problema mogli da prelaze liberalizovanu čehoslovačku granicu koristeći lažne zapadne pasoše.
Petorici novih agenata bilo je naloženo da posjećuju restorane, muzeje, galerije i hotele, tražeći opoziciono nastrojene Čehoslovake. Po potrebi su mogli da plaćaju za političke informacije, uz diskretne naznake da novac dolazi od zapadnih obavještajnih službi.
Neki su imali zadatak da se sprijatelje sa urednicima čeških novina i podstaknu ih da objavljuju antisovjetske izjave, čime bi dodatno eskalirali tenzije. Drugi su sakrili lažni arsenal američkog oružja, kako bi "dokazali" da pokret reformi ima podršku SAD-a.
Nakon invazije, Sovjetski Savez je nastavio da suzbija pokret, a još više "ilegalaca" infiltriralo se u Čehoslovačku. Jedan od njih, Jurij Linov, doputovao je u Prag predstavljajući se kao austrijski biznismen Karl-Bern Motl. Ubrzo je počeo da se druži sa vođama studenata i progresivnim novinarima državne televizije. Noćima je ispijao "rijeke jeftinog crnog vina" sa demonstrantima, a ujutro je pisao izvještaje o njihovim planovima i dostavljao ih svojim kontaktima.
Agente je na terenu vodio Dmitrij Vetrov, izrazito krupan čovjek u pedesetim godinama, koji je lako odbacivao sve sumnje koje su agenti KGB-a mogli imati o špijuniranju mladih idealista koji su jednostavno željeli da reformišu komunizam.
Vetrov je opominjao Linova i druge "ilegalce" da previše razmišljaju. Volio je da se prisjeća operacije u kojoj je očigledno učestvovao, misiji da se neutrališe idisident u Berlinu. Prerušio se čovjeka koji radi selidbe, onesvijestio metu, umotao je u tepih i poslao avionom u Sibir. "Tepih. Avion. Sibir", govorio je, sugerišući da bi isto trebalo uraditi i sa disidentima u Čehoslovačkoj.
U novom krugu prijatelja Linova bio je i Jan Križek, dvadesetpetogodišnjak poznat po žestokom opijanju i neurednoj plavoj kosi. Bio je opsjednut Janom Palahom, studentom koji se zapalio u znak protesta. Križek je najavio da će isto učiniti 21. avgusta, na godišnjicu sovjetske invazije.
"Palah je sada češki heroj, svi znaju njegovo ime, a uskoro će znati i za Križeka", hvalio se. Linov je odmah prijavio planove Vetrovu, koji mu je kasnije rekao da je Križek priveden i prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu.
Operacija Progres je prvi put otkrivena 1999. godine kada je istoričar Kristofer Endrju objavio knjigu baziranu na kopijama KGB-ovih dosijea koje je sovjetski disident Vasilij Mitrohin prenio u Britaniju 1992. godine. Međutim, originalne arhive u Kembridžu sadrže još mnogo informacija o Praškom proljeću i kasnijem korišćenju "ilegalaca" u Istočnom bloku.
Andropov je bio toliko zadovoljan uspjehom Operacije Progres da je proširio njenu primjenu na cijeli socijalistički blok. Tako su "ilegalci" nastavili sa kratkotrajnim misijama naredne dvije decenije.
U Mađarskoj su se bavili navodnim "cionističkim" uticajem na partiju i intelektualnu elitu, u Jugoslaviji su putovali na Kosovo gdje su istraživali tenzije između Srba i Albanaca, dok su u Poljskoj pokušavali da se približe ključnim ličnostima Katoličke crkve, uključujući krug ljudi oko budućeg pape Jovana Pavla II.
KGB je čak počeo da koristi "ilegalce" unutar samog Sovjetskog Saveza, predstavljajući ih kao zapadne provokatore kako bi testirao lojalnost onih za koje se sumnjalo da su disidenti.
Korišćenje "ilegalaca" traje već više od jednog vijeka, a Rusija ih i danas infiltrira u zapadna društva. Vladimir Putin je više puta isticao njihova "velika dostignuća", ali u toj zvaničnom narativu nema mjesta za njihovo djelovanje protiv disidenata unutar Sovjetskog bloka.
"Ilegalci su građeni na poseban način, sa jakim moralom i čvrstim karakterom. Ponosni smo na njih", istakao je Putin 2017. godine.
Bonus video:
