Avion francuskog predsjednika upravo je sletio u Hanoj. Vrata su otvorena i Emanuel Makron stoji, gledajući suprugu Brižit, koja je još unutra. Dvije ruke - njene - guraju mu lice. Makron kao da podiže ruke u odbranu i korakne unazad. Zatečen, predsjednik se okreće i vidi kamere na asfaltu. Snimaju ga. U djeliću sekunde, šok se pretvara u osmijeh. Mahne šarmantno novinarima: ponovo je preuzeo kontrolu. Dok Makron i njegova supruga silaze niz stepenice aviona, on joj nudi ruku. Ona je ne prihvata.
Neobičan trenutak zabilježile su kamere agencije Asošiejtid pres i snimak je odmah postao viralan, dijeljen širom svijeta. Upitan od strane francuskih medija, koji su u ponedjeljak ujutro dočekali slike, Jelisejska palata je u početku tvrdila da je snimak lažan, da bi zatim priznala da je scena stvarna, ali da je riječ o “trenutku bliskosti” predsjedničkog para. “Raspršivali su napetost posljednji put prije početka posjete, šalili se”, rekao je izvor blizak predsjedniku. “Ali to je bilo dovoljno da nahrani teoretičare zavjere.”
Makron je kasnije tokom dana dodatno pojasnio situaciju, rekavši da su se on i Brižit “prepirali, ili bolje rečeno šalili”, i da su ga kamere “zatekle nespremnog”: “Snimak postaje neka vrsta geoplanetarne katastrofe. U svijetu u kojem živimo, nemamo mnogo vremena za gubljenje. Sve je to pomalo besmisleno”. Komentatori na francuskoj televiziji ostali su zbunjeni zbog toga što je Jelisejska palata uopšte negirala da se scena dogodila: “Postaje vijest zato što je Jelisejska palata lagala o tome”, primijetio je novinar BFMTV-a.
Ipak, francuski mediji brzo su prihvatili Makronovo objašnjenje da se radilo o “sitnoj čarki” i nastavili dalje, a priča je ubrzo prestala da prednjači na naslovnim stranama i u informativnim emisijama.
Gledajući snimak teško je ne zapitati se kako bi javnost reagovala da su uloge bile obrnute: šta da je stariji muškarac snimljen kako gura mlađu ženu u lice?
Francuski politički novinari odavno primjenjuju tzv. “pravilo spavaće sobe” u svom izvještavanju: ono što se dešava u spavaćoj sobi, ili u romantičnim vezama generalno, smatra se privatnim i stoga ne predstavlja vijest. To se počelo mijenjati od pokreta #MeToo, zahvaljujući mlađoj generaciji novinara koja nastoji istaći da i privatno može biti političko, ali takav stav i dalje preovlađuje u Francuskoj - tim prije ako se radi o predsjedniku.
Postojali su i politički razlozi da se pažnja skrene sa snimka. Predsjednik je česta meta teorija zavjere na internetu, a proruski mediji su snimak stavili u prvi plan. Makron je rekao: “Već tri sedmice ljudi gledaju snimke na kojima ispada da sam dijelio kesicu kokaina s Kirom Starmerom, da sam se tukao s turskim predsjednikom i da se sada svađam sa suprugom. Ništa od toga nije tačno, mada su snimci stvarni. Svi bi trebalo da se malo smire.”
Odgovor Jelisejske palate na priču o “kesici kokaina” bio je duhovit i direktan: na svom nalogu na mreži X objavili su fotografiju “kesice kokaina”, koja je zapravo bila samo papirna maramica, uz komentar: “To je maramica. Za brisanje nosa.”
Incident je takođe ponovo pokrenuo spekulacije o okolnostima veze između Brižit i Emanuela Makrona. Neki korisnici društvenih mreža brzo su podsjetili da je on imao 15 godina, a Brižit 39 i da mu je bila nastavnica glume kada su se upoznali. Makron je godinama olako odbacivao komentare na tu temu, govoreći o neizbježnosti njihove ljubavi, a određeni PR materijal plasiran je medijima još 2017. kada je prvi put izabran. Tada su mediji govorili o “razlici od 20 godina” i da je on bio “u 12. razredu” kada su se upoznali. U stvarnosti, razlika u godinama je 25, a on je bio u 10. razredu, ne 12.
Gledajući snimak, teško je ne zapitati se kako bi javnost reagovala da su uloge bile obrnute: šta da je stariji muškarac snimljen kako gura mlađu ženu u lice? Da li bi to bilo dočekano s ravnodušnim slijeganjem ramenima? U svakom slučaju razlika u dinamici moći i pola je jasna, ipak je on predsjednik - ali svi oblici nasilja među partnerima zaslužuju pažnju.
Ne postoji način da se sa sigurnošću zna šta se tačno dogodilo između njih u tom trenutku, ali izgled jeste važan - naročito kada je riječ o lideru jedne države. Sugerisati da je normalno da se “prepirka” pretvori u fizički čin, čak i ako u ovom slučaju postoji nevino objašnjenje, u najboljem slučaju nije od pomoći.
To što Makron ne vidi potencijalni problem u tom snimku ukazuje na usko, zastarjelo shvatanje dinamike u partnerskim odnosima i porodičnog nasilja. Dvaput je tokom svojih predsjedničkih mandata proglasio rodnu ravnopravnost za “krupnu stvar”, a zatim odbijao da je adekvatno finansira; javno je podržao francuskog glumca Žerara Depardjea, koji je nedavno proglašen krivim za seksualni napad i uskoro će se ponovo suočiti sa suđenjem za silovanje; a do danas, bivši ministar unutrašnjih poslova i sadašnji ministar pravde Žerald Darmanen, koji je bio optužen za seksualni napad (slučaj je u međuvremenu odbačen), ostao je dio Makronove vlade.
Bilo je sasvim lako iskoristiti taj trenutak za poruku o javnom zdravlju. Mogao je jednostavno reći da je sve u redu, zahvaliti na brizi, ali i poručiti da muškarci koji dožive nasilje ne treba da osjećaju stid i da treba da potraže pomoć - koristeći to kao priliku da se otvori razgovor o prevenciji porodičnog nasilja. Umjesto toga, iskoristio je priliku da ismije “budale” koje su pomislile da nešto nije u redu.
Tekst je preuzet iz “Gardijana”
Prevod: N.B.
Bonus video:
