U obraćanju o stanju Unije 2026. godine, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen je pozvala Kanadu da postane pridružena članica Evropske unije. Osim toga, o pitanju proširenja uglavnom nije govorila.
Nije pomenula Crnu Goru, koja je zatvorila polovinu pregovaračkih klastera - tematskih grupa poglavlja koja čine pregovore o pristupanju EU - i čini se da je na putu ka članstvu do 2028. godine. Fon der Lajen nije rekla ni kako bi Unija izgledala kada bi se solidarnost koju je iskazivala prema Ukrajini pretočila u članstvo te zemlje.
Ćutanje Komisije o ovim pitanjima biće prekinuto 30. septembra, kada će predstaviti pregled politika uoči proširenja, pred sastanak lidera EU zakazan za 15. oktobar. Taj pregled je prvobitno bio najavljen za prvih sto dana mandata Komisije, a kašnjenje od 330 dana pokazuje koliko je ova pitanja teško riješiti.
Ta poteškoća posebno dolazi do izražaja kada je riječ o donošenju odluka u Savjetu EU. Nakon poraza bivšeg premijera Viktora Orbana na parlamentarnim izborima u Mađarskoj u aprilu 2026. godine, Fon der Lajen se založila za širu primjenu glasanja kvalifikovanom većinom, umjesto jednoglasnog odlučivanja, u oblasti spoljne i bezbjednosne politike, kako nacionalni veto ne bi sputavao sposobnost EU da djeluje u sve nestabilnijem geopolitičkom okruženju.
Međutim, kako pokazuje nova analiza organizacije Think Tank Europa o glasanju kvalifikovanom većinom u proširenoj Uniji, primjena tog načina odlučivanja u potencijalno znatno većoj EU mogla bi imati dalekosežne posljedice koje će Komisija morati da uzme u obzir.
Proširenje bi moglo pomjeriti ravnotežu snaga u Savjetu ka istoku, umanjujući uticaj zemalja poput Francuske, Njemačke i Italije. Kada je riječ o pojedinim pitanjima, moguće je zamisliti da bi poljsko-ukrajinska osovina, koja bi predstavljala 15,5 odsto stanovništva EU, mogla postati okosnica budućih manjina sposobnih da blokiraju odluke.
Kao dvije velike neto korisnice fondova EU, sa privredama koje se u znatnoj mjeri oslanjaju na poljoprivredu i koheziona sredstva, Poljska i Ukrajina bi mogle izazvati zabrinutost među neto uplatnicama u budžet EU čije se ekonomije više oslanjaju na usluge i industriju, naročito kada je riječ o planiranju budžeta Unije.
Polazeći od pretpostavke da bi pristupanje Ukrajine promijenilo odnos snaga u Savjetu i prema sadašnjim pravilima glasanja i prema predloženim izmjenama, analiza organizacije Think Tank Europa pokazuje da bi Ukrajina, u kombinaciji sa Moldavijom ili kandidatima sa zapadnog Balkana, mogla da preokrene ishod nekih ključnih spornih glasanja.
Zakon EU o obnovi prirode iz 2024. godine, koji je usvojen tijesnom većinom, dok su protiv glasale države koje predstavljaju 30,9 odsto stanovništva Unije, mogao je biti blokiran već samim protivljenjem Ukrajine. Kada je riječ o trgovinskom sporazumu između EU i Merkosura, koji je usvojen tek nakon što ga je Italija u posljednjem trenutku podržala, istočna koalicija koju bi činile Mađarska, Moldavija, Poljska, Ukrajina i zemlje zapadnog Balkana mogla bi postati snažan blok za sprečavanje odluka u oblasti trgovinske politike.
U prethodnim krugovima proširenja EU, pitanja vezana za način glasanja rješavana su prije prijema novih članica. Uoči proširenja 2004. godine, rasprave su bile usredsređene na ulogu Poljske kao najveće među zemljama koje su tada pristupale Uniji. Kada je Poljska postala članica, u Savjetu joj je dodijeljeno 27 glasova, što joj je davalo približno istu glasačku težinu kao Španiji, iako je Španija imala oko 60 odsto više stanovnika.
Takvo rješenje bilo je rezultat trostrukog kompromisa: očuvana je simbolična ravnopravnost Francuske i Njemačke, koje su zadržale isti broj glasova uprkos tome što je Njemačka imala oko 39 odsto više stanovnika od Francuske; obezbijeđena je ratifikacija u Španiji; a proširenje je učinjeno politički prihvatljivim u Varšavi.
Taj dogovor je, međutim, Španiji i Poljskoj dao i stvarnu mogućnost da blokiraju odluke, jer ih je po glasačkoj težini gotovo izjednačio sa Francuskom, Njemačkom, Italijom i Ujedinjenim Kraljevstvom, koje su tada imale po 29 glasova.
Polazeći od pretpostavke da bi pristupanje Ukrajine promijenilo odnos snaga u Savjetu i prema sadašnjim pravilima glasanja i prema predloženim izmjenama, analiza organizacije Think Tank Europa pokazuje da bi Ukrajina, u kombinaciji sa Moldavijom ili kandidatima sa zapadnog Balkana, mogla da preokrene ishod nekih ključnih spornih glasanja
U trenutku pisanja ovog teksta, nijedna slična reforma nije na snazi, niti se o njoj ozbiljno raspravlja. Granadska deklaracija EU iz 2023. godine predvidjela je da unutrašnje reforme i proširenje napreduju uporedo. Tri godine kasnije, i dalje ne postoji paralelan proces reformi, niti ima naznaka da će ga predstojeći pregled politika uoči proširenja uspostaviti.
Ipak, postoji nekoliko predloga za reformu. Prema pravilima glasanja kvalifikovanom većinom, odluka mora imati podršku većine država članica EU koje istovremeno predstavljaju većinu stanovništva Unije. Jedna francusko-njemačka radna grupa je predložila da se udio država članica potreban za donošenje odluke poveća sa 55 na 60 odsto, dok bi se prag udjela stanovništva smanjio sa 65 na 60 odsto. Analiza organizacije Think Tank Europa pokazuje da bi prema tom modelu 60/60 novim članicama bilo teže da formiraju blokirajuću manjinu: ni Zakon o obnovi prirode ni trgovinski sporazum EU–Merkosur ne bi mogli biti blokirani istočnom koalicijom koja bi uključivala Ukrajinu.
Ali i u modelu 60/60 ostaju važna pitanja raspodjele moći. Francuska, Njemačka i Italija izgubile bi najviše relativnog uticaja, i u scenariju proširenja uz zadržavanje sadašnjih pravila glasanja i prema predloženom modelu 60/60. Međutim, njihov međusobni odnos bi se promijenio: prema modelu 60/60 Francuska bi uspjela da sačuva veći dio svog uticaja nego Italija, što Parizu daje razlog da podrži taj predlog.
To ukazuje na još jedan, nezavisan efekat: prelazak sa sadašnjih pravila na formulu 60/60 smanjio bi moć velikih država čak i bez proširenja. Povećanje udjela država članica potrebnog za donošenje odluke ojačalo bi princip da se svaka država računa, dok bi smanjenje praga udjela stanovništva učinilo broj stanovnika manje presudnim. Obje promjene bi vodile ka ravnomjernijoj raspodjeli moći, bez obzira na to da li će se EU širiti.
Da li je takav ishod poželjan zavisi od pozicije koju pojedine zemlje imaju u Uniji. Ipak, upravo će ta pitanja raspodjele moći oblikovati kompromise koje će tri velike članice - Francuska, Njemačka i Italija - biti spremne da prihvate.
Za rješavanje ovih pitanja nije neophodna izmjena ugovora EU. Pregovori o pristupanju vode se u okviru međuvladine konferencije, a pošto pristupni ugovor koji iz njih proistekne mora da ratifikuje svaki nacionalni parlament, izmjene pravila glasanja mogle bi, u načelu, biti uključene u isti proces. U praksi, međutim, takva reforma nije na stolu, niti ima mnogo naznaka da među državama članicama postoji spremnost da se proces pristupanja iskoristi za njeno sprovođenje.
U poređenju s tim, pozvati Kanadu da postane prva pridružena članica EU - sa statusom koji ne podrazumijeva mjesto za stolom niti pravo glasa koje bi uticalo na raspodjelu moći - lakši je dio posla. Pravi izazov je utvrditi kako će izgledati odnos snaga u Savjetu kada i Ukrajina dobije mjesto za stolom. Zato i ne čudi što je Komisiji trebalo toliko vremena da pripremi zadovoljavajući odgovor na to pitanje.
Emil Sondaj Hansen je analitičar organizacije Think Tank Europa
Dite Braso Sorensen je viša analitičarka i zamjenica direktora organizacije Think Tank Europa
carnegieendowment.org
Prevod: A. Š.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
