Prije tri godine Olga i Danijel (imena promijenjena), četrdesetogodišnji bračni par iz Hamburga, odlučili su da dobiju dijete uz pomoć surogat-majke. Međutim, surogat-majčinstvo je u Njemačkoj zakonom zabranjeno, a roditelji djece rođene na taj način često moraju pred sudovima da dokazuju i potvrđuju roditeljski status.
Olga ima njemačko državljanstvo, ali je rođena i odrasla u Rusiji. Zbog toga su supružnici najprije istraživali mogućnosti koje su postojale u Rusiji. Međutim, od 2022. stranim državljanima više nije dozvoljeno da tamo zaključuju ugovore o surogat-majčinstvu.
Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, brojne međunarodne agencije koje posreduju između budućih roditelja i surogat-majki preselile su poslovanje u Gruziju. Zato su Olga i Danijel otputovali tamo.
Gruzija kao novo odredište za surogat-majke
Posljednjih godina Gruzija, država na Kavkazu sa oko 3,7 miliona stanovnika, postala je svojevrsno regionalno središte surogat-majčinstva. Žene iz različitih zemalja dolaze tamo kako bi učestvovale u tim programima.
Prema podacima gruzijske Agencije za razvoj javnih usluga, krajem 2023. bilo je registrovano više od 3.000 surogat-majki. Od 2012. godine one su rodile ukupno 5.393 djece.
Od izbijanja rata u Ukrajini broj porođaja u okviru programa surogat-majčinstva značajno je porastao. Dok je 2021. godine oko 300 žena rodilo dete kao surogat-majka, 2023. taj broj je porastao na 1.172.
Anastasija (39), ruska državljanka, jedna je od žena koje rade kao surogat-majke u Gruziji. Ima odraslu ćerku i iza sebe tri takva programa. Prvi put je to učinila 2021. godine kako bi prikupila novac za kupovinu nekretnine.
Prva dva programa prošla je u Rusiji, a treći, za jedan bračni par iz Japana, u Gruziji preko ogranka moskovske klinike.
„Stanovala sam u iznajmljenom stanu sa još jednom surogat-majkom koja je nosila blizance. Taj program mi je bio najjednostavniji i najprijatniji, mada sam možda samo imala sreće s klinikom“, kaže Anastasija za DW.
Dodaje da je od drugih žena čula i negativna iskustva. „Neke su dugo čekale da im nakon porođaja bude isplaćen dogovoreni honorar.“ Uprkos tome, ona kaže da bi ponovo pristala da bude surogat-majka.
Prema različitim procjenama, u Gruziji trenutno posluje oko 19 klinika koje nude takve usluge. Paketi usluga koje nude posredničke agencije u Tbilisiju i Batumiju koštaju između 45.000 i 55.000 eura, što je znatno manje nego u mnogim drugim zemljama.
Kako su više žena koje su učestvovale u programima ispričale za DW, honorari za surogat-majke najčešće se kreću između 18.000 i 28.000 eura, uz dodatna plaćanja, na primjer u slučaju blizanačke trudnoće.
Velika potražnja za surogat-majkama iz Ukrajine
Olga i Danijel kažu da su mjesecima tražili odgovarajuću agenciju. „Vrlo brzo smo dobili pristup listi žena iz Rusije, Ukrajine, Kazahstana i Gruzije. Objasnili su nam proceduru i povezali nas sa advokatima koji mogu da pomognu oko dokumentacije“, prisećaju se.
Ipak, zabrinulo ih je to što pojedine agencije nisu mogle da daju dovoljno informacija o zdravstvenom stanju nekih kandidatkinja. Pošto oboje rade u medicinskoj struci, najviše su ih zanimali podaci o mentalnom zdravlju i mogućim nasljednim bolestima.
Na kraju su izabrali tridesetogodišnju Ukrajinku, koja je već ranije bila surogat-majka jednom evropskom paru. Rusko-gruzijska agencija organizovala je jednosatni razgovor preko interneta. „Ali učinilo nam se da to nije dovoljno za tako važnu odluku“, kaže Olga.
U proljeće 2024. otputovali su u Tbilisi kako bi lično upoznali Elenu (ime promijenjeno). Poslije dugih razgovora agencija je pristala da organizuje sastanak. Elena je ostavila pozitivan utisak. Pokazala im je fotografije svoje djece i objasnila da bi zarađeni novac željela da uloži u renoviranje stana.
Međutim, ubrzo su naišli na novi problem. „Prvo su nam rekli da će tokom cijele trudnoće živeti u iznajmljenom stanu u Tbilisiju. Kasnije smo saznali da planira da se, nakon transfera embriona, vrati na nekoliko mjeseci u Ukrajinu, gde traje rat“, kažu Olga i Danijel.
Aktivisti za ljudska prava kritikuju zakon
Advokatica Nino Bogveradze smatra da gruzijsko zakonodavstvo ima ozbiljne nedostatke. Prema njenim rečima, zakoni regulišu odnose između surogat-majke, budućih roditelja i klinika, ali ne definišu dovoljno ulogu posredničkih agencija. Posledice toga, kako kaže, često snose upravo žene koje učestvuju u programima.
Prava surogat-majki u Gruziji ionako su ograničena. Većina pitanja vezanih za trudnoću, medicinske odluke i naknadu uređuje se ugovorima između strana, a ne zakonom. Država pritom ne propisuje minimalne socijalne garancije niti standarde koje bi takvi ugovori morali da ispune.
Žene ne mogu da zadrže dijete nakon porođaja, da napuste program nakon implantacije embriona, niti da samostalno prekinu trudnoću. Pojedine organizacije za ljudska prava, među njima Human Rights Watch i International Women's Health Coalition, ocjenjuju da takva praksa zadire u reproduktivna prava i autonomiju žena.
„Agencije vode pre svega finansijski interesi“
Istraživačica Olga Doleckaja sa Univerziteta u Lidsu smatra da agencije često predstavljaju svoj rad kao humanitarnu misiju. „Govore da pomažu ljudima da dobiju željeno dijete. U stvarnosti ih prvenstveno pokreće finansijski interes“, kaže ona za DW. Prema njenom mišljenju, agencije koriste težak položaj surogat-majki i vrše pritisak na buduće roditelje.
Olga i Danijel kažu da prepoznaju takve obrasce. „Stalno su nam govorili da moramo brzo da odlučimo, jer navodno postoji više zainteresovanih parova za istu surogat-majku“, kaže Olga.
Agencija je često isticala da je o svom trošku dovela potencijalnu surogat-majku u Gruziju, iako to nije bilo predviđeno ugovorom.
„U jednom trenutku me je predstavnik agencije, videvši koliko sam emotivno opterećena, pitao koliko još dugo planiram da ostanem bez djece. Imala sam osjećaj da pokušava da manipuliše mnom“, kaže ona.
Poslije svega, Olga i Danijel vratili su se u Njemačku sa pomiješanim osjećanjima. Za sada su odustali od ideje da angažuju surogat-majku.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
