Zaboravite na ebolu, u Liberiji je bitnija moda

"Ponekad se i ne hranimo dobro jer - niko ne gleda u moj pun stomak. Ljudi gledaju u mene. Više volimo da dobro izgledamo."
1 komentar(a)
Liberija, moda, Foto: John W. Poole/NPR
Liberija, moda, Foto: John W. Poole/NPR
Ažurirano: 10.12.2014. 19:24h

Zaboravite na ebolu. U Liberiji, stil je sve.

"Čak i ako su siromašni i bez posla, Liberijci i dalje troše novac na odjeću. Oni vrednuju fizički izgled iznad svega", kaže Muhamed Travali.

Ovaj 33-godišnji vozač nosi crne farmerke, blještave italijanske kožne cipele, narandžasto-bijelu polo majicu, naočare sa zlatno-bijelim okvirom, i crni Casio sat.

"Izgledati dobro je posao", Muhamed izgovara često ponavljanu frazu.

"Izgledati dobro je posao", kaže Dema Bi, nezaposlena nastavnica. Ona na sebi ima tuniku u indijskom stilu, kari boje.

Endži sa kćerkom (lijevo) i Muhamed (desno); Foto: John W. Poole/NPR

"Izgledati dobro je posao", kaže i Endži Kolanta (28), dok drži svoju dvogodišnju kćerku Dilomenu. Filomena ima pletenice, svezane u rep. Kolanta je u drečavo ružičastim helankama, prugastoj majici i baletankama sa leopard printom.

Zastali su da popričaju sa reporterima NPR u prometnom Tubman bulevaru, jednoj od glavnih ulica u Monroviji, prijestonici Liberije. Sitni prodavci su prolazili i nudili sve - od dječje odjeće, dimljenje ribe do zidnih satova.

Ebola je udarila na već slabašnu ekonomiju. I prije nego što je izbila epidemija, skoro polovina Liberijaca je bila bez posla. Ebola je učinila da se mnogi poslovi ugase i da još više ljudi ostane nezaposleno.

Ipak, nije uticala na stil Liberijaca.

"Mnogo novca ulažemo u naš izgled", kaže 40-godišnja novinarka Sijata Skot Džonson i dodaje: "Ponekad se i ne hranimo dobro jer - niko ne gleda u moj pun stomak. Ljudi gledaju u mene. Više volimo da dobro izgledamo."

Novinarka nije sigurna gdje je tačno nastala fraza "Izgledati dobro je posao". Možda, kaže, u jednom radio programu prije nekoliko godina. Ono što je sigurno je da se ukorijenila u psihu naroda. Na neki način, postla je pitanje egzistencije.

"Moj izgled govori dosta o mom karakteru i o tome ko sam ja. Da sam opuštenije obučena, rekli biste 'Ooo, ona nije pristojna žena'", priča novinarka Sijata Džonson, obučena u moderne tamne farmerke, top i neboplavu jaknu. Njena kosa je nadograđena gustim, tamnim pletenicama. "Ali ako sam dobro obučena, prijatnog izgleda, ljudi me smatraju pristojnom ženom."

Dao M. Fahnbuleh je saglasan.

"Kada dobro izgledaš, ljudi te poštuju."

Ovaj 23-godišnji student želi da postane modni dizajner. Posebno je zainteresovan za afričke modne fabrike. Na sebi ima batik tuniku zelenog dezena i kraće pantalone sa afričkim printom. Dao kaže da je namjerno neslaganje njegov stil.

"Ponosan sam kad nosim nešto ovakvo jer mi se ljudi dive. U komšiluku sam već prepoznat kao afrička ikona stila", priča on.

Dao (lijevo) i Zoi (desno); Foto: John W. Poole/NPR

Sada, ebola je zatvorila škole, tako da je njegova budućnost po znakom pitanja.

"Osjećam da mi je vrijeme protraćeno. Moji prijatelji i ja bismo trebali biti na koledžu, ali zbog ebole je sve zatvoreno", razočarano priča Dao.

I dok se jedna od najsiromašnijih nacija na svijetu oporavljala od 14-godišnjeg konflikta, čini se da je ebola zadala još jedan udarac Liberiji.

Ipak, Zoi Kiadi kaže da ni nezaposlenost ni prisustvo ebole nijesu oslabili njihovu želju da izgledaju lijepo.

"Moda je iznad hrane", kaže ova dotjerana, 25-godišnjakinja.

"Izgledati dobro je skupo, vremena su teška i teško je doći do novca", priča na glavoj ulici Monrovije, "Ali mislim da uvijek treba izgledati dobro, sa ebolom ili bez nje."

Zoi nosi pamučne zelene pantalone sa afričkim dezenom, prsluk i zelenkaste baletanke. Ono što je posebno izdvaja je njena frizura. 27 svijetlih pletenica, pokupljenih u rep, padaju niz njena leđa.

Zastala je da da razgovara sa reporterima NPR-a ispred prodavnice auto-djelova koja prodaje gume, baterije i motorno ulje. Zidovi prodavnice dobijaju novo narandžasto ruho, budući da i opština vodi računa o izgledu kvartova.

U Monroviji živi oko 1.5 miliona ljudi. Grad je uglavljen na brdovitom terenu između Mesurado rijeke i Atlantskog okeana. Ne zna se je li rat ili siromaštvo zaustavilo izgradnju mnogih kuća u predgrađu. Na nekim od njih se i dalje mogu vidjeti tragovi građanskog rata koji je 2003. okončan.

Foto: John W. Poole/NPR

Kako god, Božić se bliži. Do 15. decembra, kako je naređeno iz opštine, stanovnici Monrovije moraju okrečiti fasade svojih domova, ivičnjake, znakove, kako bi grad lijepo izgledao.

"Naredba ima za cilj da podstakne građane da urede svoje kuće", kaže Ajzak Džekson, zamjenik liberijskog ministra za informisanje.

"Ukoliko to ne urade, grad će ih kazniti... Ovdje žive pristojni ljudi, a pristojnost nije samo odjeća koju nosimo."

Jer zaista, izgledati dobro je posao.

Bonus video: