Još jedan Amerikanac koji se zove Edvard razotkrio je tajne svoje organizacije, s tim što ovoga puta niko nije bio iznenađen, a pogotovo šokiran, jer je samo potvrđeno ono što se već znalo.
Džejson Edvard Harington nije dakle Edvard Snouden, kao što njegova TSA nije NSA, ali je u oba slučaja na vidjelo iznijeto ono što je trebalo da ostane zvanična tajna, jer u pitanju je bezbjednost države i borba protiv terorizma.
TSA je skraćenica za Uprava za bezbjednost u saobraćaju, a prije svega onom vazdušnom. To je ona služba koja na aerodromima kontroliše putnike i prtljag, zahtijevajući da se izuju cipele, a s pantalona skine kaiš, čiji će vas uniformisani službenici po potrebi ispipati ili vas poslati na specijalni skener koji će vas razgolititi.
Većina putnika to prihvata kao nužno maltretiranje, uvjerena da su neprijatnosti moneta kojom se kupuje povećana bezbjednost. Jer svrha detaljne kontrole je da se zaustave putnici sa eksplozivom i sličnim opasnim namjerama.
TSA je skraćenica za Uprava za bezbjednost u saobraćaju, a prije svega onom vazdušnom. To je ona služba koja na aerodromima kontroliše putnike i prtljag, zahtijevajući da se izuju cipele, a s pantalona skine kaiš, čiji će vas uniformisani službenici po potrebi ispipati ili vas poslati na specijalni skener koji će vas razgolititi
O tome je prvo počeo da piše anonimni blog pod naslovom „Oduzimanje razuma”, a tek kad je, krajem januara, razdužio TSA uniformu, na sajtu „Politiko magazina” objavio je podužu ispovijest, koja je naveliko komentarisana kao još jedna potvrda „nesposobnosti vlasti”.
U tekstu „Draga Ameriko, vidio sam te nagu”, Harington prije svega na zub uzima tzv. tjelesne skenere, mašine koje se naveliko instaliraju od Božića 2009, kada je jedan mladi Nigerijac iznad Detroita pokušao da sruši avion u kojem je letio time što je aktivirao 80 grama eksploziva koji je prošvercovao zašivši ga u svoje gaće. On je štetu nanio samo sebi i svojim genitalijama, putnici su ga savladali, ali je taj slučaj bio povod za uvođenje pomenutih skenera.
Putnicima je objašnjeno da su veoma efikasni i da ne zadiru u intimu, jer sliku nagog tijela u specijalnoj kabini može da vidi samo zvaničnik TSA, a te slike se nigdje ne čuvaju.
Harington je, međutim, iznio da se od samog početka znalo da su ti skeneri beskorisni i da su u praksi dobili sasvim drugu svrhu: da zabavljaju osoblje TSA, koje zbiva neslane šale na račun debelih putnika, onih sa tjelesnim manama, ali i zgodnih žena.
Da su ti skeneri bezvrijedni priznao im je prvo čovjek koji im je održao ekspresnu obuku. Potom se pokazalo da nisu u stanju da otkriju oružje ako se ono pričvrsti na određeni dio tijela, o čemu je jedan bloger objavio i detaljno uputstvo.
Harington je objelodanio i druge „nezgodne” tajne: o rasnom profilisanju i o spisku sa 12 zemalja (Sirija, Alžir, Avganistan, Irak, Iran, Jemen, Liban, Libija, Somalija, Sudan i Sjeverna Koreja), čije državljane treba obavezno detaljno pretresati. Po Haringtonu, taj spisak je „politički”, jer na njemu nema Saudijske Arabije i Pakistana, zemalja koje su, tvrdi, utočišta terorista u znatno većoj mjeri od pomenutih.
Harington je objelodanio i druge „nezgodne” tajne: o rasnom profilisanju i o spisku sa 12 zemalja (Sirija, Alžir, Avganistan, Irak, Iran, Jemen, Liban, Libija, Somalija, Sudan i Sjeverna Koreja), čije državljane treba obavezno detaljno pretresati
Harington kaže da odlučni terorista može lako da prođe svaku kontrolu, između ostalog i tako što će se zaposliti u TSA. Za ovu tvrdnju navodi primjer kolege za koga prije potpisivanja ugovora nekom greškom TSA nije obavila obaveznu bezbjednosnu provjeru. „Ko zna koliko takvih slučajeva ima širom Amerike”, pita se autor.
TSA je poslije ove „provale” reagovala uzdržano, na način tipičan za sve službe iz sektora bezbjednosti: odbijanjem da, opet u interesu bezbjednosti, komentariše svoje procedure. Poručila je, međutim, da je u međuvremenu mnogo toga promijenjeno da bi se putnicima olakšalo. „Naš vrhunski prioritet je bezbjednost, da umanjimo svaku prijetnju”, naglašeno je.
Slučajnom ili nekom drugom podudarnošću, samo nekoliko dana poslije objavljivanja Haringtonovog teksta, raskinut je ugovor sa jednim od dva isporučioca tjelesnih skenera, dok je na onima koji su ostali promijenjen softver, tako da na slikama nisu više detalji nečije spoljašnosti, nego samo konture.
U polemici koja je uslijedila, mnogi su Haringtona podržali, ali je ukazano i da je ono što on naziva „predstavom” u proceduri provjere putnika i prtljaga, izrežirano sa svrhom: služba bezbjednosti mora da bude upadljiva, jer je to dio psihološkog rata protiv terorizma.
Drugi su, međutim, ukazali na to da su bezbjednosne provjere avionskih putnika najefikasnije tamo gdje su najdiskretnije, za šta su kao primjeri navedeni Singapur i Izrael.
Publicitet koji je dobio tekstom o „nagoj Americi” Džejson Edvard Harington je iskoristio i da objavi kako započinje svoju književnu karijeru: piše roman čiji se zaplet zbiva u TSA.
Time je buduće čitaoce stavio pred dilemu da li će mašta biti bujnija od stvarnosti.
Terorista nula, 133 transvestita
Naravno, ni ova kontroverza nije protekla bez internet parodije: anonimni satiričar je ispod slike jednog uniformisanog agenta TSA koji upravo navlači rukavice za pretres dopisao i učinak cijele službe: „Otkriveno terorista: 0. Otkriveno transvestita: 133. Putnika sa kilom: 1.485, sa uvećanom prostatom: 8.249, silikonskih grudi: 59.350, prirodnih plavuša – 3.”
Na kraju se naglašava glavno otkriće do koga se došlo uz pomoć telesnih skenera: svih 535 američkih senatora između nogu nema onaj dio anatomije koji je metafora za petlju u obavljanju nekog važnog posla. Naravno, upotrijebljena je riječ sa četiri slova koja se obično ne štampa.
Bonus video:
