Njemački zakonodavci, koji ispituju američko prisluškivanje mobilnog telefona Angele Merkel, izjavili su da će pokušati da u Moskvi dobiju dokaze od bivšeg saradnika američke špijunske agencije, Edvarda Snoudena, a da ne kompromituju njegov status u Rusiji.
Zvaničnici iz Merkeline vlade i lijevog centra su isključili mogućnost dovođenja Snoudena u Njemačku. Njemački političar koji se prošle nedjelje sastao sa Snoudenom u Moskvi, prenio je želju zviždača da putuje u Njemačku ili Francusku.
„Ponovio sam da ćemo ostati pri našoj odluci od ljetos da Snouden nema pravo na azil u Njemačkoj jer nije politička izbjeglica“, rekao je novinarima ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Fridrih.
„Sada moramo razmotriti okolnosti u kojima bi bilo moguće ispitati Snoudena u Moskvi i dobiti dodatne informacije, ako ih ima“, rekao je nakon sastanka parlamentarne komisije koja nadgleda rad obavještajnih agencija.
Otkrića o špijunskim aktivnostima američke Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA) i britanske GCHQ, uključujući iz njihovih ambasada nedaleko od Brandenburške kapije, izazvale su oštre reakcije u Njemačkoj
Član opozicione stranke Zeleni, Hans-Kristijan Štrebele, sastao se prošle nedjelje sa Snoudenom u Moskvi i rekao da je 30-godišnji Amerikanac spreman da dođe u Njemačku da pomogne u istrazi povodom američkog elektronskog prisluškivanja.
Otkrića o špijunskim aktivnostima američke Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA) i britanske GCHQ, uključujući iz njihovih ambasada nedaleko od Brandenburške kapije, izazvale su oštre reakcije u Njemačkoj.
Merkel se žalila Vašingtonu ali naglašava zahvalnost Njemačke za podršku Amerike u hladnom ratu i vitalni značaj tog saveza. Smatra se malo vjerovatnim da će pristati da da azil čovjeku kojeg su mnogi u SAD označili kao izdajicu.
Tomas Operman iz Socijaldemokratske stranke, koja bi uskoro trebalo da formira koalicionu vladu sa Merkelinim konzervativcima, dao je izjavu sličnu Fridrihovoj: „Saslušanje u Njemačkoj trenutno nije predmet rasprave ali želimo prvo da vidimo da li je saslušanje moguće u Moskvi“.
Međutim, Štrebele je rekao da mu je Snouden kazao da Njemcima neće davati informacije iz Moskve i da želi azil u nekoj „demokratskoj“ državi nakon što mu istekne jednogodišnji azil u Rusiji. Privremeni azil koji mu je Moskva odobrila početkom avgusta može se produžavati godišnje.
„Nakon godišnjeg azila koji ima u Rusiji, želio bi bezbjedan boravak, u demokratskoj državi sa vladavinom prava“, rekao je njemački poslanik, dodavši da bi to mogla biti Francuska, Njemačka ili neka druga država.
Američki državni sekretar Džon Keri izjavio je za njemački dnevnik „Bild“ da bi Snoudena trebalo poslati u SAD, „gdje će mu naš pravni sistem garantovati fer suđenje u skladu sa američkim zakonom“.
Prema izvodu iz intervjua koji će biti objavljen danas, Keri je takođe rekao da su američki i njemački obavještajni zvaničnici u Vašingtonu razgovarali o pitanjima u vezi sa Snoudenovim otkrićima i da će se ponovo sastati.
Pružanje azila je praktično uslov koji je Snouden postavio Njemcima u zamjenu za svjedočenje.
Nameće se pitanje koliko je Njemačkoj pametno da ignoriše američki zahtjev za izručenje, imajući u vidu korist koju ima od obavještajnih podataka iz Vašingtona.
Ako komisija Bundestaga želi da čuje Snoudenovo svjedočenje, vlada bi bila obavezna da mu osigura bezbjedan boravak u Njemačkoj i čak šansu za stalno zaposlenje. To je zaključak iz izvještaja Bundestaga koji je naručio poslanički klub stranke Ljevica. Prema procjeni, postoji samo jedan razlog da se ne ispuni želja parlamenta: „Ozbiljne spoljnopolitičke brige koje ugrožavaju dobrobit države“.
Na kraju, kako piše njemački „Špigl“, je li strah od ljutnje Amerike zbog pružanja utočišta Snoudenu jači od želje za odgovorima, koju je izrazio Bundestag, tijelo koje predstavlja njemački narod? Njemačka će ovo teško pomiriti sa svojim nacionalnim identitetom moderne i suverene ustavne države. A ako gnjev Berlina zbog nadzora njemačkih građana i njihovog političkog rukovodstva nije lažan, teško će odbiti čovjeka čije su akcije bile ključne za otkrivanje skandala NSA, ocjenjuje „Špigl“.
Je li strah od ljutnje Amerike zbog pružanja utočišta Snoudenu jači od želje za odgovorima, koju je izrazio Bundestag
Jasno je da Merkelin omiljeni metod zauzimanja pristupa „sačekajmo da vidimo“ neće donijeti nikakve rezultate u Snoudenovom slučaju. Njena vlada će morati da odluči koji je interes važniji: Odnos sa SAD ili utvrđivanje istine o njihovim špijunskim aktivnostima kako bi zaštitila prava njemačkih građana“, zaključuje list.
Britanci „slušali“ Italijane
Globalni sukob oko špijuniranja ne pokazuje znake popuštanja. Njemačka je u utorak pozvala britanskog ambasadora u ministarstvo spoljnih poslova na razgovor o pisanju lista „Indipendent“ da se na krovu britanske ambasade u Berlinu nalazila špijunska stanica, slično navodima o bazi za prisluškivanje na krovu obližnje američke ambasade. Italijanski nedjeljnik „Panorama“ je objavio da je britanska GCHQ prisluškivala i italijanske telefonske razgovore i špijunirala internet saobraćaj te države od 2008, uz pomoć telekomunikacionih kompanija, uključujući britanski Telekom i Vodafon.
Ne navodeći izvor, „Panorama“ piše da je GCHQ takođe opremila specijalnu sobu u ambasadi u Rimu, namijenjenu za nadzor i presrijetanje razgovora preko fiksnih i mobilnih telefona.
Špijunske baze i na Balkanu
Objašnjavajući kako funkcioniše špijunska mreža, britanski „Indipendent“ piše da podatke iz „špijunskih baza“ prikuplja specijalna jedinica CIA/NSA u američkim ambasadama, često smještena na krovu zgrade. Dalje navodi da „operativna gnijezda“ postoje u Atini, Bakuu, Budimpešti, Frankfurtu, Ženevi, Kijevu, Madridu, Milanu, Moskvi, Parizu, Pragu, Prištini, Rimu, Sarajevu, Tbilisiju, Tirani, Beču i Zagrebu.
Prikupljeni podaci se potom šalju centru za prenos podatka RAF Krafton u Nortemptonširu a odatle u Koledž Park, zajednički centar CIA/NSA u Merilendu, radi analize i upotrebe od strane američkih obavještajnih agencija. List piše i da materijal, prema sporazumu između Britanije i SAD o razmjeni obavještajnih podataka, može biti proslijeđen GCHQ-u putem sigurne veze uspostavljene tokom 1990-ih.
Galerija
Bonus video:
