Poređenje koje je svojevremeno izrekao nemački državnik Oto fon Bizmark, danas na tlu savremene Evrope dobija novi obrt - kobasice bez zakonske zaštite mogu postaju povod za "rat". Apel da se "ne počinje novi balkanski sukob" zbog kranjskih kobasica nije urodio plodom, pa spor u vezi sa ovim delikatesom na liniji Beč-Ljubljana-Zagreb još nije okončan. Slovenija je, tvrdeći da kranjske kobasice pravi od 19. vijeka, pokušala da registruje ovaj proizvod u EU, ali se tome usprotivio Beč podsjećajući na svoje "krajnvurst".
Spor je djelovao kao završen kada je Slovenija uspjela da ih registruje u EU, a Austrija nastavila da ih prodaje pod njemačkim imenom, sve dok se nije pojavio se problem sa Hrvatskom, koja takođe proizvodi kranjske kobasice. Ulaskom u EU gubi pravo da ih pravi pod tim imenom, gubeći 10 miliona eura godišnje.
Na evropskoj listi registrovano je 1.138 proizvoda s oznakama izvornosti, najviše iz Italije (248), Francuske (192), Španije (161), Portugalije (118), Grčke (97), Njemačke (89). Ti proizvodi zaštićeni su na teritoriji EU bez vremenskog ograničenja i ne smije da ih proizvodi niko drugi pod istim nazivom. Ne čudi stoga da je ovaj važan izraz nacionalnog identiteta predmet međudržavnih razmirica.
Otimanje o feta sir u Evropi se proteglo na dvije decenije. Grčka je željela da ima ekskluzivno pravo korišćenja naziva svog nacionalnog specijaliteta, ali drugi najveći evropski proizvođač, Danska, tome se usprotivila. I Bugarska, koja ga koristi u šopskoj salati, pobunila se protiv grčkih tvrdnji. Onda su uz Dance su stali Njemci, koji fetu proizvode od 1985. godine, tvrdeći da se ona ne vezuje za geografsko porijeklo. Decenijski slučaj završen je presudom evropskog suda 2002. da je feta grčki proizvod. To je, međutim, tek otvorilo trgovinski rat koji je eskalirao tužbom Danske, Njemačke, Francuske i Italije protiv Evropske komisije.
Strasti su se uzburkale i u kavkaskom regionu kada je Unesko odlučio da jelo od mesa i povrća, keškek, stavi na listu kulturne baštine Turske. Odluka je izazvala poplavu gnjeva u Jermeniji, koja tvrdi da je zapravo riječ o njenom nacionalnom jelu koje se zove harisa. Jermeni su osuli paljbu i na Gruziju tvrdeći da prisvaja kašu, vrstu goveđe supe, za koju tvrde da je, zapravo, jermenski specijalitet.
Jermeni su se, istovremeno, našli na meti Azerbejdžanaca koji optužuju susjeda za "kulinarski plagijat". Sekretarijat za nacionalnu bezbjednost u Bakuu je osnovao Nacionalni kulinarski centar za zaštitu azerbejdžanske kuhinje. Jermenija je odgovorila različitim inicijativama za spas od "okupacije".
U inače uzavrelom bliskoistočnom regionu, Liban je 2008. godine pokrenuo spor protiv Izraela zbog "autorskih prava" na hranu i uputio peticiju EU da humus uvrsti u isključivo libanske specijalitete. Humus je nezaobilazni mezetluk koji se pominje od vremena sultana Saladina iz 12. vijeka, prije nego što su obje države i osnovane, ali činjenica da danas prodaja humusa donosi godišnji prihod od milijardu dolara godišnje, čini da se ne nazire kraj libansko-izraelskom sporu.
Od trenutka kada je Japan pikantno jelo od povrća sa đumbirom, paprikom i bijelim lukom, kimuči, proglasio nacionalnim jelom na Olimpijadi 1996. godine, izbio je "rat" sa Južnom Korejom
Od trenutka kada je Japan pikantno jelo od povrća sa đumbirom, paprikom i bijelim lukom, kimuči, proglasio nacionalnim jelom na Olimpijadi 1996. godine, izbio je "rat" sa Južnom Korejom. Seul je ovo jelo, za koje kaže da ima "ukus majčinih prstiju", poslao u kosmos sa svojim prvim astronautom 2008. godine - ali japanska verzija, koja je jeftinija, i bolje se prodaje od skuplje korejske, i nagnala je Seul da se za svoje prava bori pred Svjetskom zdravstvenom organizacijom i specijalnom Komisijom za hranu i poljoprivredu.
Sporna "pavlova"
Omiljeni lagani desert u Australiji i na Novom Zelandu sa kremom i voćem ime duguje ruskoj balerini Ani Pavlovoj. Problem je nastao 1920. godine, kada je bila na turneji u obje zemlje, zbog čega obje zemlje polažu pravo na "pavlovu". Nacionalni australijski rječnik ovaj desert karakteriše kao "australijski", ali kulinarski stručnjaci sa Novog Zelanda podsjećaju da je 1940. godine postojao 21 recept za "pavlovu", kada se ovaj desert tek pojavio u Australiji.
Bonus video:
