Bivši direktor CIA povezan sa jedinicama odgovornim za mučenje

Optužbe očevidaca u dokumentarnom filmu „Gardijana“ i BBC-ja, prvi put impliciraju umiješanost američkih savjetnika u kršenja ljudskih prava
9 komentar(a)
Dejvid Petreus, Foto: Reuters
Dejvid Petreus, Foto: Reuters
Ažurirano: 07.03.2013. 08:37h

Istraga britanskog lista „Gardijan“ i servisa BBC-ja na arapskom povezuje američkog generala i bivšeg direktora CIA, Dejvida Petreusa, sa specijalnim jedinicama u Iraku koje su mučenjem iznuđivale informacije od pobunjenika.

Kofman je direktno odgovoravao generalu Petreusu, koji je u junu 2004. poslat u Irak da bi organizovao i obučio nove iračke snage bezbjednosti

Britanski mediji navode da je Pentagon poslao jednog američkog veterana iz perioda „prljavih ratova“ u Centralnoj Americi da nadgleda sektaške policijske jedinice komandosa u Iraku, koje su otvorile centre za pritvaranja i mučenja kako bi iznudile informacije od pobunjenika.

Tadašnji ministar odbrane Donald Ramsfeld odabrao je 58-godišnjeg penzionisanog pripadnika specijalnih snaga, pukovnika Džejmsa Stila, da pomogne u organizovanju tih jedinica u pokušaju da se uguši pobuna sunita, rezultati su 15-mjesečne istrage. Tim specijalnim jedinicama su se kasnije priključili pripadnici šiitskih milicija, poput nasilne Brigade Badr.

Drugi specijalni savjetnik, danas 59-godišnji penzionisani pukovnik Džejms Kofman, radio je sa Stilom u centrima za pritvaranje koji su podignuti uz milione dolara podrške Sjedinjenih Država.

Kofman je direktno odgovoravao generalu Petreusu, koji je u junu 2004. poslat u Irak da bi organizovao i obučio nove iračke snage bezbjednosti. Stil, koji je bio u Iraku u periodu od 2003-05, i boravio u zemlji 2006, odgovarao je direktno Ramsfeldu.

Optužbe američkih i iračkih očevidaca u dokumentarnom filmu „Gardijana“ i BBC-ja, prvi put impliciraju umiješanost američkih savjetnika u kršenja ljudskih prava počinjenih od strane komandosa.

Petreusove oči i uši

To je i prvi put da je general Petreus – koji je prošlog novembra bio primoran da podnese ostavku na mjesto direktora CIA zbog preljube – povezan sa ovim zlostavljanjima. Kofman je odgovarao Petreusu, a sebe je u jednom intervjuu za list američke vojske „Zvjezdice i pruge“ opisao kao Petreusove „oči i uši na tlu“ Iraka.

„Radili su skupa“, kazao je general Muntader al Samari, koji je radio sa Stilom i Kofmanom u periodu osnivanja komandosa. „Za 40 ili 50 puta koliko sam ih vidio unutar tih centara, uvijek su bili zajedno. Znali šta se sve dešava tamo... mučenja, najužasnije vrste mučenja“.

Kao osnova za istragu britanskih medija poslužili su povjerljivi zapisi američke vojske objavljeni na „Vikiliksu“

„Svaki pritvorenički centar je imao odbor za ispitivanje“, ističe Samari, koji je prvi put detaljno govorio o ulozi SAD u brutalnim ispitivačkim jedinicama. „U svakom odboru bilo je osmoro ispitivača i jedan zvaničnik obavještajne službe.

Odbor bi koristio sve metode mučenja kako bi od pritvorenika izvukao priznanje, poput korištenja struje, čupanja noktiju, udaranja po osjetljivim djelovima tijela ili bi ih držali obješene naglavačke.“

Nema dokaza da su lično Stil ili Kofman mučili zatvorenike, samo bi ponekad bili prisutni u pritvoreničkim centrima gdje se odigravalo mučenje, a bili su umiješani u procesuiranje hiljada pritvorenika.

Kao osnova za istragu britanskih medija poslužili su povjerljivi zapisi američke vojske objavljeni na „Vikiliksu“, u kojima su opisane stotine primjera da su američki vojnici nailazili na izmučene pritvorenike u tim centrima. Redov Bredli Mening (25) suočava se sa zatvorskom kaznom do 20 godina pošto je preuzeo krivicu za curenje tih dokumenata.

Mučenje u biblioteci

Samari tvrdi da su mučenja bila dio rutine u pritvoreničkim centrima kojima su upravljali komandosi. „Sjećam se jednog 14-godišnjaka koji je bio privezan za jedan od stubova u biblioteci. Bio je svezan tako da su njegove noge bile iznad glave. Tijelo mu je bilo skroz modro od kablova kojima su ga tukli“.

Stil nije odgovorio ni na jedno pitanje britanskih medija o njegovoj ulozi u El Salvadoru i Iraku

Fotograf Žil Peres se sastao sa Stilom u jednom od centara u toj istoj biblioteci. „Radili smo intervju sa Stilom u jednoj prostoriji u biblioteci a svuda oko nas je bila krv“.

Reporter Piter Mas bio je sa Peresom na tom zadatku. „I dok smo radili priču sa jednim saudijskim džihadistom u istoj prostoriji sa Stilom, čuli su se užasni vrisci, neko je vikao 'Alah, Alah'. Ali to nije bila neka vrsta vjerske ekstaze ili nečeg sličnog, to su bili uzvici bola i terora“.

Obrazac zabilježen u Iraku pruža paralelu sa dokumentovanim kršenjima ljudskih prava koje su u Centralnoj Americi 1980-ih počinile paravojne jedinice, koje su finansirale i konsultovale SAD.

Stil je bio vođa američkog tima specijalnih vojnih savjetnika koji je obučavao jedinice bezbjednosnih snaga El Salvadora u borbi protiv pobunjenika. Petreus je posjetio El Salvador 1986. dok je Stil boravio tamo i postao veliki zagovornik metoda borbe protiv pobunjenika.

Stil nije odgovorio ni na jedno pitanje britanskih medija o njegovoj ulozi u El Salvadoru i Iraku. On je u prošlosti negirao ikakvu umiješanost u mučenja i javno govorio da se „protivi kršenjima ljudskih prava“. Kofman je odbio da komentariše rezultate istrage.

"General ne podržava torturu"

„Za vrijeme njegove službe u Iraku, general Petres je znao da se iračke snage optužuju za mučenje pritvorenika. U svakom incidentu, on je te informacije odmah dijelio sa komandnim lancem u vojsci SAD, američkim ambasadorom u Bagdadu... i relevatnim iračkim liderima“, kazao je za BBC i „Gardijan“ jedan zvaničnik u Petreusovo ime.

Pod Solagom, koji je bio blizak sa nasilnom Brigadom Badr, porastao je broj optužbi protiv komandosa o mučenjima i brutalnostima

Tu informaciju je „Gardijanu“ potvrdio Petreusov prevodilac, Sadi Otman. Otman je kazao da je u ime Petreusa nazvao šefa komandosa jer „general ne podržava torturu“.

Šef komandosa Adnan Tabit odbacuje ideju da Amerikanci sa kojima je sarađivao nisu znali šta komandosi rade. „Amerikanci su znali šta sam sve radio; znali su šta se dešava prilikom ispitivanja i znali su pritvorenike. Čak su i obavještajni podaci o pritovrenicima dolazili od njih. Lažu“.

Prije nego što su Petreus i Stil napustili Irak u septembru 2005, Džabr al Solag imenovan je za novog ministra unutrašnjih poslova. Pod Solagom, koji je bio blizak sa nasilnom Brigadom Badr, porastao je broj optužbi protiv komandosa o mučenjima i brutalnostima. Vjeruje se da su te jedinice prerasle u odrede smrti.

„Gardijan“ je došao do saznanja da su visoki irački zvaničnici, koji su sarađivali sa Vašingtonom nakon invazije, upozorili Petreusa o posljedicama imenovanja Solaga na čelu MUP-a, ali su njihove molbe zanemarene.

Dugoročni uticaj finansiranja i naoružavanja paravojnih snaga bilo je izbijanje sektaškog nasilja koje je terorisalo sunitsku zajednicu i doprinijelo izbijanju građanskog rata koji je odnio desetine hiljada života.

„Terorizam u rukama pravde”

„Gardijan“ je došao do saznanja da su neke od žrtava mučenja prikazane u televizijskoj emisiji „Terorizam u rukama pravde“.

Specijalne policijske jedinice su kupile video kamere marke „kenon“, koje je finansirala američka vojska, kojima su snimale pritvorenike za pomenutu emisiju.

Emisija je izazvala gnjev iračke javnosti. General Samari se prisjetio da je bio u domu generala Adnana Tabita – šefa komandosa – kada je stigao poziv iz kancelarije Petreusa u kojem se zahtijeva obustavljanje prikazivanja mučenog muškarca na televiziji.

Bonus video: