Iako je cenzura interneta u Iranu uvelik0 tema za kritičare na zapadu, Teheran ne želi da popusti, već u zamjenu za internet pretraživače poput Google-a, kanala za video snimke poput You Tube-a i ostale internetske sadržaje nudi svoju verziju istih. SAD optužuje Teheran kako "želi da podigne elektronski zid i da tako izoluje Irance od cijelog svijeta i kako je ovo novi talas represije pritiska na iranske blogere".
Iako Zapad želi da nametne svoje mišljenje, razlog ovom potezu iranskih vlasti je, u stvari, sasvim druge prirode. U Iranu je 2010. Stuxnet virus, kojeg su razvile izraelske i američke sigurnosne službe, iskorišten za upad u sistem za obogaćivanje uranjuma i , prema procjenama, ovaj sajber napad je odložio razvoj iranskog nuklearnog programa za 18 mjeseci. Zbog toga, najvjerovatnije, ova odluka Teherana ima manje veze s cenzurom, a više sa zaštitom iranskog nuklearnog programa.
Iran posljednjih godina puno ulaže u razvoj komunikacijske i inovativne tehnologije. Islamska Republika raspolaže internetom od 1993. Na Bliskom Istoku je Iran bio druga zemlja koja se spojila na globalnu mrežu, iz razloga što mu je to davalo velike prednosti u tehnološkom razvoju u odnosu na ostale zemlje u regiji. Međutim, Iran je nakon uvođenja interneta i dalje usavršavao svoju tehnologiju.
Sistem povezivanja u Iranu ima dvije velike mreže. PTSN (Public Switched Telephone Network) i PDN (Public Data Network). Telekomunikaciona iranska kompanija pruža sve vrste usluga koje su potrebne za funkcionisanje ove dvije mreže, tj. povezuje provajdere i korisnike. Naravno, radi se o brzom i širokopojasnom internetu, koji funkcioniše putem DSL linija (Digital Subscriber). 33 iranska grada imaju direktan pristup mreži Azija-Evropa, simbolično nazvanoj "Put svile" jer povezuje Kinu sa Evropom.
Nedavno je Iran pokrenuo svoju verziju You Tube-a, a čelni ljudi u zemlji su se odlučili na taj potez zbog brojnih napada koje je Islamska Republika pretrpjela dajući slobodan pristup Gmail-u i YouTube-u do 2009., kada je i zabranila njihovo korištenje. Novi internet sajt je dobilo ime "Mehr" i slična je You Tube-u. Na njoj se dijele video sadržaji i iranski muzički spotovi, a cilj joj je da privuče korisnike s persijskog govornog područja i da promoviše iransku kulturu. Ministar za informatičku tehnologiju i komunikacije, Reza Takipur, je rekao 'da su razlozi zabrane pristupa G-mailu (koji je poslije ipak otvoren) i You Tube-u, širenje laži i to što služe interesima jedne ili dvije svjetske zemlje'.
Osim projekta "Mehr", još jedna vijest stiže iz Teherana; projekat koji predviđa uspostavljanje iranske internet mreže. Po svemu sudeći, projekt će biti dovršen do marta ove godine. Formiranjem ovog novog sistema Iranci nastoje da pojačaju nivo sigurnosti u zemlji. Ne treba zaboraviti da se već godinama vodi pravi 'virtualni rat' između Irana i njemu neprijateljskih zemalja, što dokazuje i slučaj s virusom Stuxnet, koji se kada uđe u računar 'reprodukuje' unedogled, i pri tom 'kontaminira' sve podatke koji se čuvaju na hard disku zaraženog računara. Prema podacima antivirusne kompanije Symantec, za samo nekoliko dana je bio prisutan u 58,85 % računara u Islamskoj Republici.
Obzirom da je uzrokovao veliki zastoj u nuklearnom programu, sasvim logičan potez iranskih vlasti je bio stvaranje svoje sopstvene mreže, koja će u potpunosti biti zaštićena i izolovana na globalnom nivou. Osim iranskog nuklearnog programa, cilj je i zaštita svih kompanija i privrednih kompleksa na teritoriji Irana.
Kaveh L. Afrasiabi je, ukazujući na otvoreno neprijateljsko raspoloženje većine zapadnih i prozapadnih zemalja prema Iranu, rekao: '…uz sankcije, sajber-ratovanje, ubistva iranskih naučnika, uklanjanje s liste terorističkih grupa onih organizacija koje žele nasilno da sruše vlast u Islamskoj Republici, i tako dalje, oni razmišljaju o ratu protiv Irana'.
Osim kritika zbog "cenzure", zapad je pojačao i sankcije zbog odluke o strožem nadzoru interneta koju su donijele iranske vlasti. Kada bi Stejt Departmentu zaista bilo bitno da 'Iranci ne budu odsječeni od ostatka svijeta', kao što izjavljuju, onda bi do sada našli zajednički jezik s vlastima u Teheranu i odustali od politike izolacionizma i prisile.
Iran trenutno ne radi ništa, osim što pokušava da odgovori na sajber-napade u ratu za "virtualnu geostratešku premoć".
U cilju uspostavljanja vlastitog interneta, Sjeverna Koreja je još 2002. pokrenula projekt 'Kwangmyong', a Kina ima svoj 'Big Firewall'.
Galerija
Bonus video:
