HRONIČNA BOLEST

Godina za nama: Iz osmog u treći krug pakla

Godinu za nama obilježili strah od raspada eurozone, protesti protiv mjera štednje i korumpiranih elita...
51 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 02.01.2013. 18:39h

Pogubna kombinacija oklijevanja, predrasuda, nedostatka liderstva, podjela među državama Evropske unije, pretvorila je 2012. duboku ekonomsku krizu u egzistencijalnu krizu koja je dovela u pitanje opstanak eura.

Evropski lideri su se mučili da nađu održivo rješenje za dužničku krizu na bezbroj samita koji su bili uglavnom neproduktivni. Strah od raspada eurozone na ljeto je prešao u paniku, kada je izlazak Grčke djelovao neminovno. Kovanica „greksit“ (grexit) – skraćenica od izlazak Grčke iz eurozone, parala je sluh najvećih čuvara eurozone.

Na kraju je Evropska centralna banka (ECB) smirila tržišta obećanjem da će učiniti sve što je potrebno da spase euro. Ako valuta sada djeluje bezbjedno, to je zasluga Marija Dragija, koji je postao šef ECB prije samo godinu. Euro je nepovratan, izjavio je Dragi u avgustu.

Možda je još važniji faktor stabilizacije to što se promijenio stav Njemačke prema eurozoni generalno, posebno prema Grčkoj. Njemački zvaničnici shvataju da, imajući u vidu široke trgovinske i finansijske veze, nered u eurozoni ne pogađa samo periferne, već i države jezgra i da bi cijena „greksita“ bila previsoka.

„Dok god su Španija i Italija ranjive, grčka eksplozija bi mogla izazvati ozbiljno širenje zaraze prije njemačkih izbora u septembru, što bi moglo ugroziti šanse Angele Merkel da dobije još jedan mandat. Zato će Njemačka nastaviti da finansira Grčku, za sada,” kaže američki ekonomista Nurijel Rubini.

Uoči dolaska Hilari Klinton u Nacionalni muzej u Pekingu

Međutim, mnoge države eurozone su i dalje suočene sa velikim izazovima primjene reformi koje su neophodne da bi njihove ekonomije postale konkurentne, a istovremeno moraju smanjivati teret duga i deficita.

Opasnost je u tome što je Dragi ohrabrio i kreditore i dužnike da ponovo odlože neprijatne odluke koje su neophodne da bi se obezbijedio trajni oporavak.

Italija je ušla u period političke nestabilnosti i očekuje se oštra kampanja za februarske izbore. Niko ne očekuje da Španija izađe iz recesije i vjerovatno će joj biti potrebna puna pomoć. Stoga vjerovatno slijedi četvrta turbulentna godina zaredom.

Londonski „Ekonomist“ je slikovito opisao trenutno stanje jedinstvene valute: „Da je u Danteovom paklu, euro bi došao iz osmog kruga (pretposljednjeg), gdje laskavci leže u izmetu, do trećeg, gdje proždrljivce šiba kiša. Spas je još daleko.“

Neuhranjeno dijete u indijskoj državi Mađa Pradeš

„Breksit“

„Ekonomist“ navodi da se stanje EU pogrešno naziva jer riječ „kriza” označava neki odlučujući momenat ili prekretnicu, što euro, izgleda, neće dostići.

„Problem jedinstvene valute je više nalik hroničnoj bolesti koja niti je dovoljno jaka da ubije pacijenta niti dovoljno slaba da se on lako izliječi.“

Ako eurozona nastavi trend ka tješnjoj fiskalnoj i političkoj integraciji, mogla bi marginalizovati članice EU koje ne koriste euro, stvarajući Evropu „u dvije brzine”. Nakon porasta evroskeptičnog raspoloženja u Britaniji, rječnik kreatora politike je postao bogatiji za pojam „breksit“ (izlazak Velije Britanije iz EU). Premijer Dejvid Kameron je tokom godine nespretno ucjenjivao eurozonu da napravi ustupke u zamjenu za pristajanje na tješnje integracije.

Britanci su umorni od evropskog projekta a neki Evropljani su umorni od britanske izuzetnosti. Prava politička debata o budućnosti Britanije u Evropi tek treba da počne.

Očaj: Grci se bore za besplatnu hranu na trgu u Atini

Dodjela Nobelove nagrade za mir nejedinstvenoj EU izazvala je polemiku i nametnula pitanja da li je odluka opravdana s obzirom na aktuelnu krizu i sve veće nezadovoljstvo. Mnogi smatraju da je ideja dobra ali da je primalac pogrešan, tj. da bi bilo ispravnije i hrabrije dodijeliti nagradu nekom od istinskih boraca za evropsko jedinstvo, poput Žaka Delora.

Sa druge strane, kako oslabljena EU izaziva oživljavanje nacionalizma i ekstremizma, Nobelov komitet je nagradio Uniju kako bi poslao poruku protiv takvog trenda.

Ekspanziju ekstremne desnice u Evropi mnogi dovode u vezu sa posljedicama ekonomske krize i sve težim uslovima života. Sa nacionalističkim i često rasističkim programima, ultradesničarske stranke su sa ulica ušle u vladu, uživajući obnovljenu popularnost na lokalnom i nacionalnom nivou širom Evrope.

Previranja u EU su takođe osnažila separatističke grupe u Španiji, Škotskoj, Italiji, Belgiji, Francuskoj i drugim državama da traže nezavisnost.

Možda najveća prijetnja aktuelnim liderima širom svijeta potiče od sve veće ozlojeđenosti naroda zbog produbljivanja socijalnog jaza. Sve informisanije stanovništvo je gnjevno zbog korupcije na svim nivoima vlasti i bogaćenja malobrojne elite, koja je prigrabila sve plodove globalizacije, dok su ostalima nametnute mjere štednje.

Sa Nedjelje mode u Njujorku

Relativno odsustvo akcije na međunarodnom planu protekle godine može se objasniti izborima u velikom broju država. U periodu političke tranzicije, lideri nastoje da se fokusiraju na domaće probleme i da izbjegavaju talasanje u inostranastvu.

Tokom 2012, došlo je do promjene rukovodstva u četiri od pet najvećih svjetskih ekonomija. U SAD-u i Francuskoj su održani predsjednički izbori, u Japanu su se liberalne demokrate vratile na vlast, a Kina je dobila novog generalnog sekretara Komunističke partije, Sija Đinpinga.

Nakon izbora u SAD se gotovo ništa nije promijenilo iako je u kampanji potrošeno rekordnih dvije milijarde dolara.

U Francuskoj, nasljednik Nikole Sarkozija je odmah morao da se suoči sa teškim izazovima kresanja troškova, koje je izbjegavao u kampanji. Popularnost Fransoa Olanda je opala na 35 odsto nakon sedam mjeseci na funkciji. Ono što Francuzi očekuju od njega je posvećenost modernizovanju Francuske dalekosežnim strukturnim reformama.

Masovni ulični protesti krajem 2011. probudili su nadu u političku prekretnicu u Rusiji.

Prizor iz Lisabona tokom generalnog štrajka

Uprkos znacima sve većeg protivljenja, zamah je slabio i Vladimir Putin je u martu izabran za predsjednika, mada sa narušenim legitimitetom. Od tada je uveo niz mjera koje još više ograničavaju aktivnosti protivnika vlasti.

Završnica u Siriji?

U Japanu, izbor nacionalističke vlade Šinza Abea znači da je malo vjerovatno da će doći do ublažavanja tenzija sa Kinom. Teritorijalni spor oko vlasništva nas nenaseljenim ostrvima u Istočnom kineskom moru je u Kini izazvao talas antijapanskih protesta i povećao strah da bi zveckanje oružjem u regionu moglo izazvati rat.

Malo ko je vjerovao da će sirijski predsjednik Bašar al Asad dočekati 2013. na vlasti. Međutim, krvoproliće ne jenjava i u Siriji je do sada poginulo oko 40 hiljada ljudi. Zapad, međutim, ne želi da bude uvučen u još jedan sukob u tom regionu. Osim toga, postoji naglašeno neslaganje između Zapad s sjedne, strane, i Rusije i Kine sa druge, oko konačnog rješenja za Siriju.

U posljednje vrijeme je nekoliko važnih igrača, uključujući turskog šefa diplomatije i generalnog sekretara NATO predvidjelo da će Asad brzo pasti. Mediji su prenijeli da CIA vjeruje da je to pitanje nedjelja.

Povrijeđeni dječak tokom sukoba između snaga sirijskog režima i opozicije u Alepu

Sa Izraelom, Libanom i Iranom se nikad ne zna, pa je primarni zadatak glavnih ekonomskih sila da spriječe požar na Bliskom istoku, koji bi poremetio trgovinu i rast.

Uspon islamističkih snaga

Dvije godine nakon početka Arapskog proljeća, očigledno je da će proces transformacije na Bliskom istoku trajati dugo. Islamisti, koji su bili u opoziciji, sada imaju daleko težu ulogu da vladaju, vjerski pokreti se transformišu u političke partije, pišu se novi ustavi i održavaju izbori. Sve su prilike da će sektaški sukobi i u narednom periodu biti glavna nit događaja širom regiona.

Izborom Mohameda Morsija za predsjednika Egipta i prisustvo fundamentalističkih salafista u parlamentu ukazuju na porast moći političkog islama.

Takođe, činjenica je Morsi uspio da progura svoj kontroverzni novi ustav putem referenduma ukazuje da će egipatski (i arapski) liberalizam, uzmicati i ove godine.

„Egipat i Bliski istok sada nude panoramu sektaštva i etničkih i vjerskih podjela. Sloboda, makar u svojim početnim stadijumima, pokreće ne samo individualni identitet već i slobodu identifikovanja sa grupom bliskom po krvi. Izvan te grupe, osjećanja ljubavi i humanosti ne važe. To je lekcija Arapskog proljeća,” ocjena je Roberta Kaplana, glavnog geopolitičkog analitičara Stratfora.

Svijet je i ove godine mučilo pitanje kako slobodu govora uravnotežiti sa slobodom religije

Svijet je i ove godine mučilo pitanje kako slobodu govora uravnotežiti sa slobodom religije. Pažnju javnosti je posebno privuklo suđenje članicama ruske pank grupe „Pusi rajot“ i protesti u muslimanskom svijetu zbog filma „Nevinost muslimana“, koji se smatra uvredljivim za proroka Muhameda.

Manja uloga SAD u svijetu

„Nijedno spoljnopolitičko pitanje u 2013. neće biti važno za globalne ekonomske, političke i bezbjednosne uslove kao to da li će SAD i Evropa uspjeti da izađu na kraj sa ekonomskom krizom,” smatra Džesika Metjuz, predsjednica Karnegi fondacije za međunarodni mir.

Nema sumnje da će u vrhu agende svih lidera biti sređivanje ekonomije tako da će se Barak Obama u drugom mandatu usredsrediti na obnovu Amerike. Stoga se očekuje da najteža spoljnopolitička pitanja budu ostavljena po strani.

Zabrinutost od povlačenja SAD iz svijeta imaće sve veći uticaj na globalna kretanja 2013.

Iranska nuklearna kriza i natezanje između Izraelaca i Palestinca su pitanja koja se ne mogu riješiti bez učešća SAD.

Svjetski lideri prate finale Lige šampiona između Čelsija i Bajerna tokom samita G8

Isto tako, nagli rast u proizvodnji američkih nekonvencionalnih gasnih i naftnih resursa znači da će se smanjiti zavisnost, a time i interesovanje, SAD za bliskoistočne izvoznice nafte. A budžetski deficit i potreba za smanjenjem troškova, čak i za odbranu, ukazuju da će Amerika igrati manju ulogu u inostranstvu narednih godina.

Ponovo zahlađenje između Beograda i Zagreba

Zbog ekonomske krize, rasprostranjene korupcije i sve jače kontrole nad medijima, birači u Srbiji su poslali u opoziciju demokrate a na vlast su došla mnoga lica za koja se prije 12 godina mislilo da su zauvijek otišla. Izbor Tomislava Nikolića za predsjednika i vlade čiju okosnicu čine naprednjaci i socijalisti, izazvao je strah od povampirenja nacionalizma iz 1990-ih.

Međutim, i Nikolić i premijer Ivica Dačić su, uprkos povremenoj nacionalističkoj retorici, obećali da će intenzivirati napore na putu ka Evropskoj uniji i raditi na regionalnom pomirenju. Nova vlada je objavila da je riješena da se obračuna sa organizovanim kriminalom i korupcijom i u Srbiji je u proteklih nekoliko mjeseci, na osnovu optužbi za korupciju i zloupotrebu položaja, uhapšeno desetak biznismena, uključujući dva ministra iz bivše vladajuće DS.

Odluka Haškog tribunala da oslobodi hrvatske generale Anta Gotovinu i Mladena Markača krivice za zločine u akciji „Oluja”, izazvala je bijes u Srbiji, čak i među liberalima i aktivistima za ljudska prava

Hapšenje najbogatijeg Srbina Miroslava Miškovića je veliki uspjeh za naprednjake i njihovog lidera Aleksandra Vučića. Međutim, suđenje Miškoviću, ako do njega dođe, predstavljaće veliki test za srpsko pravosuđe. Isto tako, neke zapadne diplomate izrazile su bojazan da je glavni motiv ubiranje političkih poena a ne istinske reforme. Presuda kojom je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader nepravosnažno osuđen na deset godina zatvora zbog primanja mita ocijenjena je kao velika prekretnica za borbu protiv korupcije u Hrvatskoj, ali i kao dobra poruka za ostale zemlje regiona koje teže članstvu u EU.

Nakon dugotrajnog perioda poboljšanja, odnosi između Beograda i Zagreba su ponovo zahladili. Odluka Haškog tribunala da oslobodi hrvatske generale Anta Gotovinu i Mladena Markača krivice za zločine u akciji „Oluja”, izazvala je bijes u Srbiji, čak i među liberalima i aktivistima za ljudska prava. Oslobađajuća presuda Ramušu Haradinaju pojačala je ubjeđenje Srba da Tribunal postoji samo da bi njih označavao kao ratne zločince.

Hrvatska ulazi u EU ove godine dok je napredak Srbije, koja je u martu dobila status kandidata, uslovljen poboljšanjem odnosa sa Kosovom. Hrvatski lideri su u prošlosti govorili da svoju poziciju unutar EU neće koristiti da bi kočili proces pristupa bilo kojeg od njenih susjeda, kao što je Slovenija činila Hrvatskoj, ali u takvoj atmosferi, ništa nije isključeno.

Muke nekadašnje zvijezde tranzicije

Talas nezadovoljstva zahvatio je i Sloveniju, koja je donedavno važila za šampiona postkomunističke tranzicije u istočnoj Evropi i prosperitetnu članicu eurozone. „Lopovi, lopovi!, vikale su mase Slovenaca na mariborskim trgovima u decembru.

Protesti protiv mjera štednje i elite diskreditovane dokazima o korupciji prerasli su u najozbiljnije nasilje od kada se Slovenija otcijepila od Jugoslavije 1991. Optužbe za korupciju i masovni protesti primorali su na povlačenje gradonačelnika Maribora Franca Kanglera.

Slovenci protestuju protiv politike štednje

I premijer Janez Janša je suočen sa suđenjem za uzimanje mita od jednog finskog izvoznika oružja tokom prethodnog mandata. Gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković je takođe ispitan u vezi sa optužbama za korupciju.

Galerija

Preporučujemo za Vas