NEZGODAN TAJMING

Sve veći jaz između SAD i islamista na Bliskom istoku

Erupcija nasilja je do sada najveći izazov za Obamine napore da spriječi transformaciju Arapskog proljeća u novi talas antiamerikanizma
0 komentar(a)
Ažurirano: 14.09.2012. 23:28h

Pometnja širom Bliskog istoka Baraku Obami nudi šansu – mada rizičnu – da se dokaže usred predsjedničke kampanje protiv rivala manje iskusnog u spoljnoj politici i da pokaže da biti predsjednik ne znači samo voditi ekonomiju.

Međutim, erupcija nasilja je do sada najveći izazov za napore predsjednika Sjedinjenih Država da spriječi transformaciju Arapskog proljeća u novi talas antiamerikanizma – i on ima vrlo malo opcija za to.

Klinton: Vlada SAD nema ništa sa spornim filmom >>>

Manje od dva mjeseca prije izbora, talas napada na ambasade predstavlja veliku dilemu za lidera koji je došao na funkciju obećavajući „novi početak“ sa muslimanskim svijetom, ali se mučio da izađe na kraj sa transformacijom koja je zbacila mnoge diktatore koji su dugo vladali u tom regionu.

Povrh toga, dok pokušava da odbaci spoljnopolitičke kritike od strane republikanskog rivala Mita Romnija, Obama je suočen i sa eksalacijom krize u američko-izraelskim odnosima oko nuklearnog programa Irana i porastom krvoprolića u Siriji, gdje se predsjednik Bašar al Asad opire međunarodnim pozivima da podnese ostavku.

Obama i njegovi pomoćnici nastoje da nađu novi pristup nasilju na Bliskom istoku. Upućena su upozorenja muslimanskim vladama širom svijeta da se od njih očekuje da pomognu u zaštiti američkih interesa.

Sve ovo prosto ukazuje na veći izazov koji će postojati i nakon novembarskih izbora u SAD - očigledno produbljivanje jaza između SAD i sve agresivnijih islamističkih snaga na Bliskom istoku, ocjenjuje se u analizi agencije Rojters.

Svojim hvalisavim govorom u Kairu 2009, Obama se nadao da će „resetovati“ odnose sa tim regionom i ublažiti gnjev koji je izazvala invazija na Iran 2003. i retorika „rata protiv terora” Obaminog republikanskog prethodnika Džordža V. Buša.

Pad uticaja na saveznike

Obamina administracija je bila zatečena talasom prodemokratskih pobuna prošle godine, koje su zbacile autokratske lidere, od kojih su neki, poput egipatskog Hosnija Mubaraka, dugo bili američki saveznici. Međutim, Vašington je postepeno davao opreznu podršku ciljevima pokreta Arapskog proljeća.

Kako se čini da je veliki dio američkog optimizma koji je pratio pobune u arapskom svijetu očigledno zauvijek nestao, Vašington je suočen sa očiglednim porastom islamskog aktivizma i opadanjem uticaja na države koje je nekad smatrao svojim saveznicima.

„U igri je puno elemenata i bitno je da se stvari ne generalizuju previše“, rekao je Hajat Alvi, predavač na katedri za Bliski istok na Koledžu američke ratne mornarice. Međutim, izgleda da je politika sve komplikovanija kako idemo naprijed, ne samo u tom regionu, već i ovdje u SAD.“

Demonstracije, paljenje zastave i ugroženi civili, podsjetili su na 1979, kada su iranski revolucionari upali u američku ambasadu u Teheranu i uzeli 60 talaca, koje su držali 444 dana, što je podrilo podršku javnosti predsjedniku Džimiju Karteru, podsjetio je Asošiejtid pres.

Za Obamu, tajming nasilnih demonstracija stvara dodatne komplikacije.

Unutar regiona, Obama je i dalje popularniji nego mnogi njegovi prethodnici. Međutim, prizor uništavanja imovine američke ambasade prvo u Kairu, a potom u Jemenu, zbog filma u kojem se vrijeđa prorok Muhamed, poslužio je kao moćan podsjetnik da je potencijalno nasilni antiamerikanizam još i te kako živ.

U najozbiljnijem napadu ubijen je američki ambasador Kristofer Stivens i trojica njegovih kolega u istočnom libijskom gradu Bengazi – koji je spasen tek prošle godine od snaga pokojnog diktatora Muamera Gadafija, vazdušnom intervencijom Zapada tokom libijskog građanskog rata.

Egipat ne smije igrati dvostruku igru

Dok je libijska vlada odmah osudila napad u Bengaziju i obećala saradnju sa SAD u istrazi, prvobitna reakcija novog egipatskog predsjednika Muhameda Mursija je bila neprecizna – osudio je film ali ne i egipatsko nasilje – što je naljutilo Vašington.

Obama je za TV mrežu Telemundo izjavio da vladu u Egiptu koju predvode islamisti ne bi trebalo smatrati američkim saveznikom, „ali ih ne smatramo neprijateljem“, dodao je. Obama je kasnije razgovarao sa Mursijem i uputio jasnu poruku da Egipat mora sarađivati u zaštiti američkih diplomatskih predstavništava.

Bijela kuća će pomno pratiti Mursijeve akcije. Mogla bi biti dovedena u pitanje sudbina strane pomoći od dvije milijarde dolara godišnje, mahom vojne, koju SAD šalju Egiptu, rekao je izvor blizak američkog administraciji.

„Egipatske vlasti ovdje ne mogu igrati nikakvu dvostruku igru,“ kazao je Ari Ratner, bivši član Obamine administracije, ekspert za Bliski istok i saradnik Trumanovog projekta za nacionalnu bezbjednost.

„Ako vlada Egipta i dalje očekuje značajnu američku pomoć i investicije, ona mora biti veoma jasna u neprihvatanju tih događaja i aktivnom radu na smirivanju situacije.“

Mursi, međutim, možda osjeća da nema puno izbora, i poput vlade Pakistana, koja je često na meti optužbi „za dvostruku igru“, on mora balansirati između supersile čija podrška mu je potrebna, i ekstremista – ili čak običnih birača – u državi sa snažnim religioznim ili nacionalističkim stavovima.

Biće oprezniji sa pobunjenicima u Siriji

Obama mora osuditi demonstrante ali i provokativni, mada amaterski snimak koji nalazi zaštitu u američkom pravu na slobodu govora.

Brzina kojom su napadi na diplomatske misije politizovani naglašava opasnost kod kuće za Obamu šta god da uradi, posebno zato što ga Romni optužuje da se „izvinjava u ime Amerike“. Romni je, sa druge strane, optužen za oportunizam usred nacionalne tragedije.

Međutim, osjećajući da je pod pritiskom, Obama je stao u odbranu svoje bliskoistočne politike i pokušao da spriječi da se javno mnjenje okrene protiv njega po tom pitanju. „Sada znam da je ponekad teško gledati uznemirujuće prizore na televiziji zato što je naš svijet pun izazova,“ rekao je na mitingu u Koloradu.

„Ovo je burno vrijeme u kojem živimo, ali mi možemo i odgovorićemo na te izazove ako ostanemo ono što jesmo i ako budemo podsjećali sebe da smo drugačiji od ostalih nacija.”

Analitičari ocjenjuju da će ovonedjeljni događaji u najmanju ruku produbiti već veliki oprez povodom dodatnog angažovanja u Siriji i naglasiti oklijevanje da se pobunjenicima omogući da se domognu sofisticiranijeg oružja.

Galerija

Preporučujemo za Vas