Prošle jeseni svuda po svijetu u bankarskim kvartovima nicali su pokreti "Okupiraj". Tako je "okupirana" i Evropska centralna banka u Frankfurtu. Ali vrijeme je prolazilo, ništa se nije mijenjalo, a došli su i pacovi..., piše "Dojče Vele"
Početak okupacije centralne finansijske institucije Evropske unije, oko koje su u Frankfurtu i poslovnice čitavog niza banaka i finansijskih institucija, počeo je prepun elana i entuzijazma.
Čitav svijet se srušio u krizu, a uzrok tome nije bilo ništa drugo do pohlepa i želja za profitom finansijskih tajkuna.
U okupaciji Frankfurta učestvovali su svi, stari i mladi, nezaposleni i mešetari na berzi, ali i bankarski službenici koji su kradom učestvovali u pokretu jer niko nije bolje od njih znao kolike su zaista razmjere te pohlepe kojoj ni politika ne može da stane na kraj.
Okupacija se širila, od Volstrita i američkih gradova, preko čitavog niza evropskih metropola. Demonstrantima je bilo dosta: banke su krive za krizu, ali sve se čini da će upravo banke i njeni dioničari, najbolje proći u tim nevoljama.
Pacovi i beskućnici
Nije prošlo ni godinu dana, banke posluju kao što su oduvijek poslovale, a kampovi pokreta "Okupiraj" nestaju jedan za drugim - ili odaju tužnu sliku.
Nakon 10 mjeseci 6. avgusta uklonjen je i kamp u Frankfurtu, uz prisustvo policije, ali je mnogo više posla bilo za radnike gradske čistoće. Jer u kampu su se nastanili i pacovi, a umjesto demonstranata tamo je uglavnom noćila grupa beskućnika.
Aktivista pokreta "Okupiraj", Erik Bun na kraju je morao da prizna:
"U Frankfurtu ima pacova, pa je tako bilo i pacova u našem kampu. Ali nije ih bilo baš mnogo. I da, vremenom je i nekoliko beskućnika postavilo svoje šatore u našem kampu".
Ali i za to taj aktivista ima drugi razlog: finansijska metropola Frankfurt uopšte ne želi da sistematski riješi problem beskućnika u tom gradu.
Pravi problem pokreta nisu bili ni glodari, ni 60-ak beskućnika porijeklom iz Rumunije koji su utočište našli u kampu, dok je u isto vrijeme samo još 15-ak aktivista noćilo u kampu.
Ostali su dolazili preko dana, na manifestacije koje su bile dogovorene, ali i njih je bilo sve manje. Glavni problem bio je to što se ništa nije mijenjalo, a i sami demonstranti su bolje znali šta je to što ne žele - nego to što žele i kako to učiniti.
"Aktivisti su bili previše zauzeti samim sobom. Nije se stvorila nikakva struktura i tek su počeli da uče kako da komuniciraju međusobno", objašnjava sociolog Diter Ruht.
"Bili smo naivni"
I Erik Bun, nakon tog iskustva, shvatio je neke stvari. On priznaje da su mnogi od njih naivno započeli proteste protiv moćnih protivnika:
Htjeli smo da pokažemo da bankarski sistem ima ogromnih nedostataka. Da se jaz između bogatih i siromašnih produbljava i da želimo da živimo u društvu koje je vrijedno življenja
Uprkos mnogih dobrih ideja na kraju je nedostajalo dovoljno učesnika kako bi se neke stvari i na pravi način i sprovele. Bun se naročito ljuti što se i u pokretu, gotovo sama od sebe, stvorila neka vrsta hijerarhije:
"Čim se stvori neka mala grupa, odmah se zatvara prema novim članovima", žali se Bun. On je uvjeren je da je to samo njemačka osobina.
Isto tako, čini mu se da je Njemcima još uvijek "suviše dobro" da bi se masovno priključili protestu. Ali profesor sociologije specijalizovan za društvene pokrete se ne slaže: pokret "Okupiraj" se raspada i u zemljama u kojima je mnogo lošije, jer nakon gotovo godinu dana protesta svuda su morali da uvide da nisu postigli gotovo ništa.
S jedne strane, lako je kriviti medije: "Okupiraj" je bila vijest samo nekoliko sedmica, nakon čega se pažnja usmjerila u sasvim drugom smjeru.
Ali profesor Ruht se ne slaže ni sa tvrdnjom da je sve bilo uzalud: mnogima je taj protest bila svojevrsna politička škola i vjerovatno će nastaviti svoju karijeru u nekoj političkoj organizaciji ili stranci.
Uvjeren je i da su mnogi "okupatori" našli utočište u Piratskoj stranci njemačke i da ćemo možda tek vidjeti posljedice tih protesta protiv svemoćnih finansijskih institucija.
Bitka je izgubljena, ali rat tek predstoji
Erik Bun (28) takođe priznaje da je bilo mnogo grešaka i da je možda i lično potcijenio protivnike. Oni i dalje sjede na milijardama, kockaju se na tržištu kapitala na račun svih nas i putem novca tjeraju i nacionalne vlade da čine samo ono što je njima po volji - i što će im donijeti još veću dobit.
Njih je teško uplašiti sa samo par plakata i skandiranjem pred vratima banaka i berzi, ali se sa borbom ne smije stati.
I sociolog Mihael Hartman smatra da su možda pokreti "okupacije" prestali da budu zanimljivi medijima i javnosti, ali da su mnogi zapamtili njihov poklič "mi smo onih 99%".
Mnogi prije tih protesta uopšte nisu bili svjesni da je samo jedan odsto stanovništva sve bogatiji i imućniji, a svi ostali postaju siromašniji.
To je i zaključak Buna: "Ljudima smo htjeli da pokažemo da bankarski sistem ima ogromnih nedostataka. Da se jaz između bogatih i siromašnih sve više produbljava i da mi želimo da živimo u društvu koje je vrijedno življenja".
Kako da dođemo do takvog društva? Erik Buhn to još ne zna tačno. Ali uprkos svoj moći banaka, on ne odustaje od svojih zahtjeva, navodi "Dojče Vele".
Galerija
Bonus video:
