Američki san, francuski košmar

Da li je bolje biti Meksikanac u SAD ili musliman pod Sarkozijem?
54 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 03.05.2012. 20:28h

Od dopisnika "Vijesti" iz Njujorka

Kada u SAD kažete imigrant, iz dubina kolektivne podsvijesti polako ali sigurno izranja – Meksikanac!

„A Meksikanac nije slika teroriste“, završio je misao sa zadovoljstvom u glasu Hoze Moja, profesor Univerziteta Kolumbija u Njujorku.

U Americi ima oko 11 miliona nelegalnih stanovnika, imigranata, takozvanih „ejlijena“, ljudi koji rade i žive na crno i svake četvrte godine budu jedna od glavnih tema predsjedničke kampanje.

Profesor Moja je odrastao na Kubi, živio u Frankovoj Španiji, uspio u Americi i izgleda kao čovjek koji zna kako Amerikanci primaju nezvane i zvane goste.

„Amerikanci su po tom pitanju malo šizofreni... Imigranti nisu ljudi koji traže sigurnost, neće dadilju da ih čuva, to su ljudi od izazova. E baš tako Amerikanci zamišljaju sami sebe!”

„Odabrani“ i ostali

Pored raspoloženog Moje, u srijedu veče na tribini u francuskom centru „Mezon fransez“ na Univerzitetu Kolumbija, govorili su filozof Mišel Fer, zakleti antisarkozijevac, i sociolog Erik Fasen.

Njihova priča bila je mračnija od Mojine, iako u Francuskoj ima samo 300.000 ilegalnih imigranata.

„Imigracija je u Francuskoj postala šifra kada želite da govorite o rasi”, rekao je Fasen.

Dok u Americi analitičari već poručuju da republikanac Mit Romni ne može u Bijelu kuću jer ga neće latino glasači, u Francuskoj je ksenofobična retorika doživjela vrhunac.

Francuska ljevica i desnica bore se za glasove ultra-desnog Nacionalnog fronta, kaže Fasen, pa se obje strane dodvoravaju istoj ciljnoj grupi.

Sarkozi je prije pet godina napravio novu podjelu: na imigrante koje je Francuska „odabrala“ i one koji nisu odabrani. Ovi drugi su označeni kao nepoželjni, iako imaju zakonsko pravo da budu u zemlji, kaže Mišel Fer. To su uglavnom došljaci iz bivših francuskih kolonija koji su preko članova porodice ili drugim zakonitim putevima došli do Francuske.

„Sarkozi je do krajnjih granica zaoštrio stvari, pa se sada u javnom mnjenju imigrantni uglavnom povezuju sa kriminalom“, rekao je Fer.

„Sve što imamo je imigracija“

U Americi, predsjednik Barak Obama je još 2008. obećao reformu imigracione politike, ali se kasnije uglavnom fokusirao na reformu zdravstvenog sistema.

Latino glasačko tijelo najbrže raste u SAD, pa ni Romni ni Obama ne potežu previše to veoma važno pitanje. Ove godine, prvi put nakon više decenija, broj imigranata iz Meksika se smanjio, a mnogi ilegalci su se vratili kući jer nisu mogli da nađu posao.

Profesor Rudolfo de la Gorza smatra da se u Americi radi o drugačijem konceptu i značenju imigracije u odnosu na Francusku.

Takozvani Dream act, koji je trebalo da otvori put do državljanstva za djecu ilegalnih doseljenika ako upišu koledž ili služe vojsku, ipak nije prošao u Senatu

„Sve što imamo u Americi je imigracija. Što mislite zašto stalno sviramo himnu na poluvremenu utakmica? Ovo je zemlja koja je nastala na političkom konceptu. Nijedna druga za tako kratko vrijeme nije toliko naseljena”, rekao je De la Gorza.

Takozvani Dream act, koji je trebalo da otvori put do državljanstva za djecu ilegalnih doseljenika ako upišu koledž ili služe vojsku, ipak nije prošao u Senatu. Republikanci su bili izrazito protiv, ali oni nisu ništa ni obećavali, za razliku od Obame.

Po pitanju imigranata, demokrate su Romnija napale kao najradikalnijeg kandidata u istoriji. Bivši guverner Masačusetsa nezvanični je ali izvjesni protivkandidat Obami na izborima 6. novembra.

Drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj održava se 6. maja, a protivkandidat Sarkoziju će biti socijalista Fransoa Oland.

Galerija

Bonus video: