Analiza:

SAD više nijesu super sila na Bliskom istoku

Narodne revolucije rastočile su i "okoštale" odnose egipatskog i tuniskog režima sa SAD i otvorile put dugopotiskivanim islamističkim grupama, koje su oduvijek na Zapad gledale sa sumnjom
0 komentar(a)
Ažurirano: 11.12.2011. 21:16h

Oko 18 mjeseci prije narodnog ustanka u Egiptu u kojem je svrgnut predsjednik Hosni Mubarak, u jednoj američkoj diplomatskoj depeši iz Kaira bivši lider te zemlje opisan je kao najvjerovatnije doživotni predsjednik, a njegov režim podjednako stabilan kao i uvijek.

Otprilike u isto vrijeme, u još jednoj depeši američkom Stejt depratmentu iz ambasade SAD u Tunisu, u nagovještajima dolazećeg revolta, navodi se da je dugogodišnji lider te sjevernoafričke zemlje Zin Abidin Ben Ali "izgubio dodir", što izaziva eskalaciju bijesa na ulicima, objavio je svojevremeno sajt Vikiliks.

Imajući u vidu kasniji slijed događaja, postavlja se pitanje da li je Amerika bila zatečena arapskim proljećem ili nije vjerovala da bi do njega uopšte moglo doći, pita se agencija AP.

Čest slučaj u prošlosti je bio da se Vašington dočekivao sa obije noge čvrsto na zemlji kada se radilo o spoljnopolitičkim problemima, ali sada mora da se prilagođava smanjenom uticaju na Bliskom istoku, sa novim prioritetima.

Međutim, cijela ta priča ima i drugu alternativu: da bi epohalni događjaji iz 2011. mogli da postanu mogućnost da Vašington ojača svoju ulogu u regionu gladnom demokratije i napretka, i oformi nova strateška partnerstva.

Nema sumnje da su SAD doživjele potres zbog sloma njenih saveznika iz Egipta i Tunisa.

Narodne revolucije rastočile su i "okoštale" odnose egipatskog i tuniskog režima sa SAD i otvorile put dugopotiskivanim islamističkim grupama, koje su oduvijek na Zapad gledale sa sumnjom.

Ne treba zaboraviti, ukazuje AP, Persijski zaliv, sa čijim malim, ali ekonomski moćnim kraljevstvima SAD imaju duboke veze, a koji je do sada uspješno izbjegao nemire, a zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Katara ojačale svoj politički uticaj u arapskom svijetu.

Zalivske zemlje i SAD su u mnogo čemu "spoljnopolitičke srodne duše", navodi američka agencija.

Obije strane dijele duboku zabrinutost zbog širenja iranskih vojnih ambicija i nuklearnog programa.

U Persijskom zalivu se nalaze i ključne američke baze, uključujući i sjedište Pete mornaričke flote u Bahreinu, i sam Zaliv je postao suštinski dio bliskoistočne strategije Pentagona, naročito imajući u vidu predstojeće potpuno povlačenja iz Iraka do kraja godine.

Katar i UAE su učestvovali i u vazdušnim udarima NATO u Libiji, a šestočlani politički blok zalivskih zemalja je posredovao u silasku sa vlasti jemenskog predsjednika Ali Abdulaha Saleha i igrao je ključnu ulogu u arapskim pritiscima na režim sirijskog šefa države Bašara Asada.

Zalivske zemlje su, s druge strane, željele da protesti ne pređu njihove granice, pa su tako u martu ovlastile vojsku, koju je predvodila Saudijska Arabija, da pomogne Bahreinu da odbrani 200-godišnju sunitsku dinastiju od prorefromskih, uglavnom šiitskih, demonstranata.

I tu leži jedan od paradoksa američke politike na Bliskom istoku: s jedne strane ona želi da očuva partnerstvo sa liderima, duboko ogrezlim u statusu kvo, dok s druge strane ne želi da bude proglašena onom koja kvari arapske ustanke.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je američki spoljnopolitički uticaj pretrpio štetu od arapskog proljeća, ali je ostao stabilan, sa naznakom jačanja, u Zalivu.

"Amerika je izgubila predvidljive prijatelje kao što je bio Mubarak. Ali, u isto vrijeme, njeno savezništvo u Zalivu jača. Tako da mogu to nazvati polovičnim uspjehom za SAD - Možda su na nekim mjestima napravile korak unazad, ali ne i na drugim", smatra direktor Kuvajtskog centra za strateške studije, Sami Alfaradž.

Moris Rejd iz vašingtonske BGR grupe, koja često igra ulogu posrednika između bliskoistočnih zvaničnika i američkih kompanija, smatra da čak ni taj polovični uspjeh nije loš za SAD.

On ocjenjuje da će pristup SAD bliskoistočnom regionu "biti bolji", iako to ne znači po svaku cijenu i jači.

"SAD će morati da rade više na obavještajnim poslovima, diplomatskim odnosima, trgovinskim ugovorima. SAD treba sad da dokažu svoju vrijednost kao saveznika", rekao je Rejd sredinom novembra u Dubaiju.

Direktor Brukings Doha centra (The Brookings Doha Center) u Kataru Salman Šeih ocijenio je da se "američko liderstvo i dalje računa", ali da SAD više nijesu super sila u bliskoistočnom regionu.

"Amerika je veliki igrač, ali nije više Veliki brat", zaključio je Šeih.

Preporučujemo za Vas