"Da sam napustio Egipat uoči revolucije 24. januara i vratio se danas, ne bih ni znao da je bilo revolucije, osim po manje sigurnosti i privredi koja propada", izjavio je egipatski reformista i dobitnik Nobelove nagrade za mir Mohamed el Baradej prošle sedmice.
Grupe mladih koje su organizovale osamnaestodnevni ustanak protiv Mubaraka koji je počeo 25. januara su marginalizovane i izolovane.
"Nije trebalo da napuštamo ulice. Vojsci smo predali vlast na srebrnom tanjiru. Revolucionari su prerano otišli kući. Pokupili smo plijen i otišli prije završetka bitke", rekao je aktivista Ahmed Imam o januarskom ustanku.
Nezadovoljstva zbog načina na koji vojska upravlja tranzicionim periodom kulminiralo je ovog vikenda sukobima na kairskom Trgu Tahrir u kojima je poginulo najmanje 20 ljudi, a više stotina je povrijeđeno.
Demonstranti su prvo tražili da vojska brzo objavi datum prenosa vlasti na civilnu vladu, ali se raspoloženje promijenilo u nedjelju poslije pokušaja snaga bezbjednosti da uklone demonstrante sa Trga Tahrir.
Demonstranti sad tvrde da su generali samo produžetak Mubarakovog režima i traže od feldmaršala Huseina Tantavija i Savjeta generala da odstupe u korist privremenih civilnih vlasti.
Prvi postrevolucionarni izbori u Egiptu počinju 28. novembra i očekuje se da će većinu osvojiti islamske partije poput uticajne Muslimanske braće, ali ostaje sumnja da li će buduća vlada imati snage da se suprotstavi generalima.
Vojska je već tražila da nadzire komisiju koja će pisati novi ustav, zahtijevajući ulogu "čuvara" ustava, što bi značilo da će vojni budžet biti tajan, a da će vojska imati pravo veta u izradi ustava.
Generali su se, između ostalog, okrenuli omraženim Mubarakovim zakonima o vanrednom stanju, tajnim službama je omogućeno da zadrže većinu svojih službenika.
"Vojska je razvila neprijateljstvo prema nama, a govor njenih oficira je pun aluzija na stranu zavjeru, paranoje i ksenofobije. Mislim da su uvjereni da Egipćani nisu spremni za demokratiju", ocijenio je aktivista za ljudska prava Hosam Bagat.
Neki aktivisti smatraju da revolucionari nisu znali svoje jake i slabe strane u tenutku kada je Mubarak podneo ostavku, dok drugi veruju da su demonstranti pogriješili što podršku naroda nisu brzo pretočili u političke stranke, a odbijanje pregovora s generalima udaljilo ih je od odlučivanja.
Vojsku, izgleda, najviše plaši što će prvi put od državnog udara 1952. godine neki civil pokušati da kontroliše vojsku, koja je za vrijeme mandata četiri predsjednika postala država u državi sa velikim ekonomskim i političkim uticajem na Egipat.
Sve veće ekonomske nedaće i nesigurnost naveli su mnoge Egipćane da posumnjaju da li je revolucija bila stvarno dobra. Stopa kriminala je povećana, vjerski sukobi su u porastu, a policija se još nije vratila na ulice, što je vojska iskoristila da sebe.
Bonus video:
