Predstavnici libijske vlade poveli su novinare u Zliten da vide posljedice NATO napada u kome je, kako kažu, poginulo 85 civila.
NATO tvrdi da je pogodio privremenu vojnu bazu. Izvještač BBC-a Metju Prajs otišao je tamo sa njima kako bi procijenio težinu ovih oprečnih navoda.
Na gomili srušenih cigala ležala je fotokopirana verzija romana Ernesta Hemingveja „Starac i more“. Do nje su bile rasute školske knjige, čiji su listovi treperili na lakom povjetarcu, piše Prajs.
Tu su bili i drugi znaci normalnog života - jedan medvjedić i fudbalska lopta
Jedan policajac se probio kroz ruševine zgrade. Gurnuo je vrata prevrnutog frižidera. Unutra je bila jedna lubenica i nekoliko kesa graška.
Pored su ležali polomljeni sofa i krevet pokriveni prašinom. Tu su bili i drugi znaci normalnog života - jedan medvjedić i fudbalska lopta.
Premijer drži govor
Odmah iza ugla srušene kuće libijski premijer Bagdadi al Mahmudi je držao govor.
„Svi ste vidjeli da je 85 libijskih civila, iz nekoliko porodica, izmasakrirano na ovoj lokaciji”, rekao je stojeći pored ostataka onoga što je nekada vjerovatno bila dnevna soba. „Među njima je bilo 33 veoma male djece”, nastavio je. „To je ta zapadna demokratija”.
Za libijsku vladu ono što se desilo južno od Zlitena u mjestu Madžer, dokaz je da NATO, suprotno svom mandatu, ne štiti civile. Zvaničnici vjeruju da alijansa želi da smijeni režim po svaku cijenu.
Skoro 48 sati nakon što je u prvom napadu pogođeno nekoliko zgrada u oblasti južno od Zlitana, NATO je saopštio da je izvršio procjenu događaja.
Oni su potvrdili da su gađali tu oblast ciljajući četiri zgrade i devet vozila na tom području između 23.33h u ponedjeljak i 02.34h u utorak. Vrijeme napada se poklapa sa svjedočenjem mještana.
NATO "dobro procjenio"
NATO je dalje saopštio: „Veoma smo pažljivo osmotrili ovaj vojni kompleks prije napada. Naša procjena, zasnovana na nivou oštećenosti zgrada, potvrđuje da vjerovatno postoje vojne i plaćeničke žrtve.
Navode o civilnim žrtvama koje pominje Gadafijev režim nije bilo moguće potvrditi na osnovu dostupnih podataka sa lica mjesta”.
Međutim, pokušajte to da kažete 15-godišnjoj Salvi Džavu. Njeno ime se nalazi na nekoliko školskih knjiga na mjestu događaja - našao sam je u bolnici u Zlitenu.
„Tu nije bio vojni kamp. Tu smo samo živjeli. Zašto su nas napali?”
Njeno lice je bilo uplašeno. U bolnici se nalazi jer joj je slomljeno rame. Ona je ispričala da je sjedjela ispred svoje kuće kada je prvi projektil pogodio. Drugi projektil joj je nanio povredu.
„Tu nije bio vojni kamp. Tu smo samo živjeli. Zašto su nas napali?”, pitala se ona.
„Majka mi je poginula i dvije sestre”, dodala je uz jecaj. Dok je pričala suze su joj tekle niz lice. Njena tuga je bila istinska.
Vreće sa tijelima svuda
Isto tako stvaran je bio i očaj Ali Mufte Hameda Gaveza. Njegovoj ženi, koja se takođe nalazi u bolnici, amputirana je noga nakon što je bila povrijeđena u napadu.
Susjednom mrtvačnicom se širio zadah - vreće sa tijelima ležale su svuda po podu. Bilo ih je oko 30. Zvaničnici koji su tamo doveli inostrane novinare otvorili su oko polovine vreća. Unutra su se uglavnom nalazila tijela mladića.
Jedno dijete oko dvije godine starosti nije imalo vidljivih ožiljaka, njegova koža je bila čista
Od nekih je bilo ostalo veoma malo. U nekim vrećama nalazile su se gomile krvavih djelova tijela. Mnoga tijela su bila crna i prekrivena prašinom.
Među tijelima muškaraca bila su i tijela dvoje djece i dvije žene. Jedno dijete oko dvije godine starosti nije imalo vidljivih ožiljaka, njegova koža je bila čista.
Od napada i tokom tri dana žalosti koja je proglašena, libijska državna televizija je emitovala snimke - očigledno snimljene na istom tom mjestu - na kojima je prikazano kako iz ruševina izvlače tijelo jednog djeteta.
Možda nikada nećemo znati
Najvjerovatnije da nikada nećemo precizno znati koliko je ljudi poginulo u Madžeru i ko su oni bili.
Linija fronta nije daleko. Sa toga mjesta mogu se vidjeti oblaci bijelog dima koji se uzdižu iznad mjesta gdje se dešavaju borbe. Imalo bi smisla objašnjenje da je vojnicima potrebno neko mjesto u toj oblasti gdje bi se odmorili.
Većina tijela koja su se nalazila u mrtvačnici bila su tijela vojno sposobnih muškaraca.
Sama vlada je takođe saopštila da je ta oblast od strateškog značaja – navela je da je jedini razlog zašto je NATO gađao to mjesto bio da „otvori južnu kapiju” grada Zlitena da bi pobunjenici mogli da napreduju i onda odatle napadnu Tripoli.
Većina tijela koja su se nalazila u mrtvačnici bila su tijela vojno sposobnih muškaraca
Bilo je povrijeđenih i poginulih civila. Vlada tvrdi da je među njima bilo 33 djece. Međutim, novinarima su pokazali tijela samo dvoje njih.
Libijska vlast sigurno vjeruje da je ovo jedan važan momenat. Izvještaji državne televizije o velikim gubicima izazvanim NATO napadima će otežati preobraćanje onih koji podržavaju Gadafija.
Takođe će biti i onih koji smatraju da bi izvještavanje svjetskih medija o broju mrtvih koje daje libijska vlada moglo pojačati nesigurnost nekih članica NATO u vezi sa pravcem u kome ide kampanja i koliko se ispostavlja da je učinkovita.
Bonus video:
