„Napolju, pucnjava je zlokobni eho stvarnog života, čiji svjedoci ne možemo biti. Unutra, mermerna i pozlaćena unutrašnjost luksuznog hotela u Tripoliju, u kojem strani novinari borave pod budnim okom libijske vlade, predstavlja nadrealni univerzum ispunjen paranojom i učmalim čekanjem“, priča reporterka Rojtersa Maria Golovnina iz hotela u Tripoliju.
Ona navodi da libijska vlada poručuje novinarima da želi da objavljuju istinu – a to je da govore svijetu da je Libija jedno mirno mjesto gdje se prema civilima postupa dobro i gdje narod voli Muamera Gadafija.
U stvarnosti, nekoliko desetina novinara smještenih u hotelu Rixos al Nasr nije u mogućnosti da slobodno izvještava.
Čak i kada im dozvole da izađu iz hotela i pođu na obilazak koji organizuje vlada, očigledno je da ono što čuju nije potpuna istina, navodi Golovnina.
„Grad je kao zatvor – isto kao i vaš hotel", rekao je jedan lokalni žitelj prilikom nedavnog razgovora koji su obavili krišom od naših pratilaca.
„U gradu preovladava raspoloženje protiv Gadafija", rekao je. „To se može svuda osjetiti. Tako narod osjeća".
Međutim, uprkos svim ograničenjima, novinarka britanske agencije smatra da je važno biti tu.
„Libijska vlada je jedna strana u ovom sukobu i mi kao novinari moramo izvještavati o tome šta oni kažu. A to što smo na terenu u libijskoj prijestonici, ponekad nam omogućava da proniknemo u ono šta misli lokalno stanovništvo“.
Ističe, međutim, da često moraju sami da daju smisao tim glasinama koje procure do njih.
„Povremeno dolazi do oružanih sukoba. One među stranim novinarima izazivaju još više spekulacija: Da li je to bio obračun sa nekim protestom? Napad na vojni kontrolni punkt? Da li to pobunjenici uzvraćaju?“
Golovnina priča da tokom noći iz daljine dopire pucnjava i da se stvari vraćaju u „njihovo normalno stanje“ kada dođe jutro.
Bojeći se da ne propuste rijedak izlazak iz hotela ili mogućnost da od portparola vlade dobiju komentar, novinari provode sate u holu hotela, zureći u svoje laptopove, ponekad radeći, često samo uprazno.
Preko zvučnika se najavljuju konferencije za novinare koje se nekada održavaju usred noći. Trljajući oči, novinari se okupljaju da čuju žustra saopštenja da su Al Kaida i zapadne sile krive za probleme u Libiji.
Čuvari iz vlade su uvijek u blizini, piju čaj i slušaju.
Čak se i odlazak do prodavnice na uglu smatra potencijalnom prijetnjom. Oni stoje u blizini dok kupujemo pastu za zube i šampon.
„Oni svako malo potrpaju novinare u jedan autobus. Nikad ne znamo šta možemo očekivati od tih putovanja“, kaže Golovnina.
Pobunjenici su jednom tražili od njihovih poslodavaca da im ne dozvole da idu na put rekavši da će ih vlada iskoristiti kao ljudski štit za odvraćanje vazdušnih napada.
Prilikom nedavnog putovanja u Misratu, sa namjerom domaćina da pokažu novinarima da je grad pod kontrolom vlade – izbila je borba između pobunjenika i vladinih vojnika. Uspaničeni čuvari novinara su trčali okolo i vikali: „Moramo ići odmah!"
Kamerman libijske državne televizije, kojeg ova pometnja nije doticala, nastavio je da pravi krupne kadrove Gadafijevih pristalica koje su mahale zastavama, prizore kojima obiluju lokalni mediji.
Reporterska Rojtersa kaže da je Libija preplavljena oružjem i narod voli da puca iz svojih AK-47 u vazduh da izrazi emocije.
Međutim, kaže ona, svako malo dođe do stvarne pucnjave, sa dugotrajnom paljbom iz puškomitraljeza.
Tako je bilo prošlog petka pred zoru. Trajalo je dugo, automobili su jurili pored hotela, čula se škripa guma i vika muškaraca. Gadafijev kompleks se nalazi odmah iza ugla tako da je razmjena vatre pobudila spekulacije.
Sljedećeg jutra su novinari pokušali da izađu i popričaju sa lokalnim stanovnicima koji su možda vidjeli šta se desilo. Međutim, obezbjeđenje hotela ih je spriječilo.
Jedan čovjek ispred je kasnije rekao novinarima da je vidio lokve krvi na ulicama. Ostali su vidjeli snajperiste na krovovima zgrada.
Svake noći sajtovi libijskih društvenih mreža su preplavljeni glasinama da se pobunjenici ifiltriraju u Tripoli. Prije nekoliko nedjelja se čula priča da se jedan pobunjenik zabio borbenim avionom u Gadafijev kompleks u kamikaza napadu i možda ubio jednog od njegovih sinova.
Golovnina kaže da je teško iz hotela provjeriti takve glasine. U Libiji je, kao što lokalni stanovnici vole da kažu, sve moguće, tako da se ne mogu potpuno odbaciti ni najnevjerovatnije glasine.
Vlada je objasnila stranim novinarima da zbog njihove bezbjednosti ne mogu da napuštaju hotel bez „čuvara“.
Takođe im je rekla da je običan narod ljut na zapadne medije zato što strani novinari objavljuju laži o Libiji.
Kao u orvelovskom košmaru
Čak i prilikom putovanja koje vlada pažljivo orkestrira, protivljenje je očigledno. Obični ljudi prilaze novinarima i šapuću, kazala je Golovnina.
„Oni vam govore laži", kazao je jedan čovjek ispred džamije na Alžirskom trgu u Tripoliju – nekada središtu protesta.
Jedan broj stranih novinara, uključujući dopisnika Rojtersa, protjeran je tokom prošlog mjeseca.
Gadafijeve pristalice su nekoliko puta upadale u hotel, što su očigledno organizovali zvaničnici da bi demonstrirali moć lidera.
Oni to obično čine ujutro i uzvikuju antizapadne slogane dok novinari doručkuju.
Međutim, u jednom incidentu, jedna žena je upala u hol, plačući i moleći za pomoć. Rekla je da su je silovali Gadafijevi vojnici i da nema gdje da ode. Dok su se novinari okupljalim nju je odvuklo osoblje hotela i obezbjeđenje.
Njena priča je bila jeziva ali takva je bila i reakcija osoblja hotela. Ljudi i žene koji rade kao konobari, koji su se do tada smješkali i posluživali nas kafom, odjednom su zgrabili noževe, udarali novinare i prijetili toj ženi.
„Osjećanje je kao da ste lik u nadrealnom orvelovskom košmaru", rekao je jedan britanski novinar o nedjeljama koje je proveo u hotelu. „Jedina istina je da je istina neuhvatljiva".
Bonus video:
