Pitanje koje nameće talas protesta širom Bliskog istoka nije da li bi trebalo imati posla sa autokratama već kako to činiti.
Kada su silnici ranjivi, prioritet je usmjeriti ih ka reformi i odvraćati ih od nasilja. Međutim, silnici u većini slučajeva nisu ranjivi i onda je teže napraviti procjenu. Okrutnost i tragično nasilje u Libiji protekle nedjelje pokazuju zašto je to tako.
Vojnici u otvorenim džipovima po ulicama Tripolija vrebaju ljude
Prije manje od dvije godine na samitu G8 u italijanskom gradu Lakvila, premijeri i predsjednici su sjedjeli sa Muamerom Gadafijem i pričali o svjetskoj trgovini i bezbjednosti hrane. Ovih dana libijski tiranin angažuje plaćenike da pucaju u njegov narod na ulicama kao na „pacove” i „bubašvabe”.
Vojnici u otvorenim džipovima po ulicama Tripolija vrebaju ljude. Snajperisti su nasumično pucali sa krovova zgrada a helikopteri su širili teror iz vazduha.
Preskočiće leševe
Gadafijev narod plaća užasnu cijenu za slobodu. A strahuje se da će on čak i sad preskočiti leševe razbacane po ulicama da bi ponovo zgrabio vlast koja mu izmiče.
U Bahreinu je kralj Hamad bin Isa al-Kalifa pribjegao nasilju ali nije imao petlje za borbu
Dok se arapsko buđenje širilo, svaki lider je pokušavao da spase sopstvenu kožu tako što će biti okrutniji od posljednjeg. U Tunisu je Zine al-Abidine Ben Ali napravio ustupke mirnim masama. U Egiptu je Hosni Mubarak pokušao da smiri demonstrante kombinacijom ustupaka i sile.
U Bahreinu je kralj Hamad bin Isa al-Kalifa pribjegao nasilju ali nije imao petlje za borbu. Gadafi izgleda vapi za krvlju. Pokazujući šokantni prkos u jednosatnoj tiradi 22. februara, obećao je da će „očistiti Libiju, kuću po kuću”. Ako uspije u tome, diktatori širom svijeta će znati koji pravac da slijede.
Čemu doček u Lakvili?
Gadifiju nijesu strani brutalnost i progon – on se tako održava na vlasti 41 godinu. Vršio je represiju nad sopstvenim narodom, sponzorisao terorizam i širio sukob u Africi. Zašto su ga onda svjetski lideri tako dočekali u Lakvili? Zašto su se bavili autokratama i kraljevima širom Bliskog istoka samo da bi dočekali narodni ustanak?
Ipak, rijetko ima smisla trajno izolovati velike djelove svijeta, bez obzira na to koliko su neprijatni tirani koji njima vladaju
Upravo sada, kada je vazduh u Libiji pun baruta, iskušenje je pomisliti da bi sami prezir mogao biti prikladna strategija za diktatore. Prema tom argumentu, jedina moralna spoljna politika je da im se okrenu leđa, umjesto da se sa njima sklapaju prljavi ugovori zbog nafte i geopolitike.
Nekada je to ispravno – upravo je to Zapad pokušao prije 25 godina, nakon što su njegove diplomate ubile britansku policajku, njegovi agenti bombardovali noćni klub u Berlinu a njegova tajna služba počela da obara avione.
Ipak, rijetko ima smisla trajno izolovati velike djelove svijeta, bez obzira na to koliko su neprijatni tirani koji njima vladaju. Amerika i Sovjetski Savez su pregovarali i poslovali čak na vrhuncu hladnog rata. Svijet je pregovarao sa ubilačkim režimom u Sjevernoj Koreji o njegovom nuklearnom oružju.
Zona zabrane letjenja
Privredama je potrebna nafta i uzaludno je očekivati drugačije.
Svijet bi ispravno postupio ako bi uveo zonu zabrane letjenja iznad Libije
Pitanje koje se nameće u svjetlu revolucija u arapskom svijetu je kako se odnositi prema čvrstorukašima.
Američki predsjednik Barak Obama je bio u pravu kada je podržao demonstrante u Tunisu, Egiptu, Bahreinu i sada Libiji. Najviši američki vojni zvaničnici su s pravom iskoristili uticaj da obuzdaju obračun egipatskih oružanih snaga sa masama.
A ako Gadafi koristi svoje vazduhoplovne snage za ubijanje velikog broja svojih zemljaka, svijet bi ispravno postupio ako bi uveo zonu zabrane letjenja iznad Libije.
Ima koristi od saradnje sa svijetom
Izolacija tokom 90-ih godina nije uspjela da zbaci Gadafija uprkos tome što je bila moralno ispravna. Međutim, ona jeste uspjela da ga ubijedi da će imati koristi od saradnje sa svijetom.
Gadafi je takođe napravio ustupke koji su bili od koristi Zapadu, regionu i samim Libijcima
To je otvorilo vrata za neke loše sporazume. Oslobađanje jednog od Gadafijevih terorista iz britanskog zatvora, prodaja oružja Libiji i učešće diktatora na samitu G8 nijesu djelovali mudro u to vrijeme. Danas djeluju odvratno.
A Gadafi je takođe napravio ustupke koji su bili od koristi Zapadu, regionu i samim Libijcima. Najvažnije je bilo odustajanje od njegovog nuklearnog programa i pomoć da se suzbije nuklearno sivo tržište sa središtem u Pakistanu.
Efekat "bumerang"
Libija je takođe prestala da sponzoriše terorizam na Zapadu iako je nastavila da sije haos u Africi. Takođe, iako se trenutno teško toga sjetiti, libijski narod je bio pod manjom represijom nakon što se njegova država ponovo pridružila svijetu.
Nasuprot tome, naftne kompanije koje su poslovale u Libiji mogle bi opravdano tvrditi da su pomogle zapadnim potrošačima i libijskom narodu
Ne bi trebalo očekivati od kompanija da poštuju više standarde od vlade. Ali, i one moraju uravnotežiti praktično sa moralnim – i biti svjesne da se ravnoteža mijenja. Svaki sporazum zasnovan na direktnoj laži vratiće se kao bumerang.
Pohlepa koja je protekle nedjelje obuzela one koji su prihvatili Gadafijeve kao zaštitnike ljudskih prava, jednog dana će posramiti advokate, bankare i portparole koji drže stranu ruskim oligarsima okrvavljenih ruku.
Nasuprot tome, naftne kompanije koje su poslovale u Libiji mogle bi opravdano tvrditi da su pomogle zapadnim potrošačima i libijskom narodu – i one se nikad nisu pretvarale da je Gadafi častan.
Lekcija koja nadahnjuje
Ovo nije argument za brutalnost. Lekcija iz arapskog buđenja je nadahnjujuća. Svojeglavi zagovornici realpolitike misle da jedino oni vide pravu sliku svijeta a da je onima koji se zalažu za ljudska prava i demokratiju glava u oblacima.
Tek povremeno, moć običnog naroda može oboriti argumente eksperata
U njihovom svijetu, Bliski istok nije bio spreman za demokratiju, Arapi nijesu zainteresovani za ljudska prava a silnici su jedina brana između tog regiona i islamske revolucije. Ipak, nakon talasa sekularnih ustanaka, izgleda da su licemjeri pogriješili i ispostavilo se da su idealisti u stvari realisti.
Tek povremeno, moć običnog naroda može oboriti argumente eksperata. Upravo zato države koje imaju posla sa diktatorima nikada više ne bi trebalo da miješaju intervenisanje sa odobravanjem a Zapad bi trebalo da insistira na ljudskim pravima i demokratiji čak i kada je to neprikladno, kao sa Kinom i Rusijom.
Pitajte one koji su smogli hrabrosti da rizikuju život za svoju stvar na ulicama Tripolija.
(Prevod: Angelina Šofranac)
Bonus video:
