Djeci se mora omogućiti povratak u učionice

Zatvaranje škola širom svijeta ima dalekosežne posljedice koje nadmašuju opasnost od kovida-19

U Sjedinjenim Državama pojedine države planiraju da novu školsku godinu počnu učenjem na daljinu, vlada u Keniji je otkazala cijelu šklosku godinu zbog čega će djeca dokoličariti do januara

7152 pregleda 4 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Pixabay
Ilustracija, Foto: Pixabay

Kada se početkom aprila kovid-19 proširio svijetom, škole su zatvorene za preko 90 odsto učenika. Od tada taj broj je opao za trećinu, pošto su mnoge učionice u Evropi i Aziji u međuvremenu otvorene, ali je napredak u tom smislu i dalje spor, upozorava britanski list „Ekonomist“.

U Sjedinjenim Državama pojedine države planiraju da novu školsku godinu počnu učenjem na daljinu, vlada u Keniji je otkazala cijelu šklosku godinu zbog čega će djeca dokoličariti do januara, a predsjednik Filipina Rodrigo Duterte je kazao da on vjerovatno neće pustiti djecu u učionice dok ne stigne vakcina. Južna Afrika je otvorila kazina, ali ne i sve škole.

„Ekonomist“ ističe da su mnogi roditelji sa pravom uplašeni, budući da je kovid-19 nova bolest o kojoj se malo toga zna. Škole su velike i pretrpane, a sigurno je da mala djeca neće poštovati socijalnu distancu. Oprez je neophodan, naročito kada raste broj zaraženih, ali pozivajući se na naučne činjenice list ističe da korist od otvaranja škola nadmašuje eventualnu štetu.

Naime, do sada se ispostavilo da novi koronavirus ne predstavlja veliki rizik za djecu. Studije ukazuju da mlađi od 18 godina imaju za trećinu ili čak duplo manje šanse da se zaraze. Djeca mlađa od deset godina, prema podacima iz Britanije, hiljadu puta imaju više šanse da prežive ukoliko se zaraze od osoba između 70 i 79 godina. Dokazi, takođe, ukazuju da je mala vjerovatnoća da će djeca zaraziti druge osobe.

Britanski list kao primjer navodi Švedsku u kojoj među zaposlenima u vrtićima i osnovnim školama, koji tamo uopšte nijesu zatvarani, nijesu bili podložniji zarazi od zaposlenih u drugim mjestima. Nova studija sprovedena na 1500 učenika tinejdžera i 500 nastavnika koji su se vratili u škole u Njemačkoj u maju pokazala je da je svega 0,6 odsto imalo antitijela na virus, što je manje od pola nacionalne stope. Desilo se i da je u epidemiji u jednom srednjoj školi u Izraelu zaraženo preko 150 učenika i zaposlenih, ali uz mjere predostrožnosti rizik se može smanjiti.

Sa druge strane, cijena izostanka iz škole je ogromna. Djeca uče manje, i gube naviku učenja. „Zoom” je loša zamjena za učionice, piše „Ekonomist“ i dodaje da siromašna djeca koja vjerovatno nemaju Wi-Fi i obrazovane roditelje, daleko zaostaju za bogatijim drugarima. Roditelji koji nemaju gdje da ostave djecu muče se kako bi se vratili na posao. Majke su te koje nose teži dio tereta i samim tim njihova karijera više trpi. Djeca koja nijesu u školi prije će biti žrtve zlostavljanja i lošeg mentalnog zdravlja.

Zatvaranje škola je loše i u bogatim zemljama, međutim, posljedice u siromašnim državama su mnogo gore. Oko 465 miliona djece kojima se nudi onlajn nastava to ne mogu da iskoriste jer nemaju internet. U djelovima Afrike i Južne Azije mnogi roditelji traže od djece da odustanu od školovanja i počnu da rade ili stupe u brak. Što duže škole budu zatvorene, više njih će morati da napravi ovakav izbor, a organizacija „Save the children” procjenuje da će oko 10 miliona djece odustati od školovanja i da će to većinom biti djevojčice. Budući da je obrazovanje najsigurniji način za izlazak iz siromaštva, zatvaranjem škola djecu osuđuju na siromašne i neispunjene živote. Imajući u vidu takve katastrofalne potencijalne gubitke, vlade bi prema pisanju „Ekonomista“ trebalo da osmisle načine kako da otvore škole što je prije moguće. To ne bi smjelo da bude stranačko pitanje, kao što je to nažalost slučaj u Sjedinjenim Državama, gdje mnogi smatraju da je to loša ideja samo zbog toga što ju je predložio Donald Tramp.

U pojedinim državama prepreku za otvaranje škola predstavljaju i sindikati prosvjetnih radnika, dijelom zbog opravdane brige za javno zdravlje, ali i zbog toga što interesi prosvjetnih radnika često nijesu isti kao i interesi djece - naročito ukoliko primaju platu neovisno od toga da li rade ili ne, navodi britanski list.

Primjera radi, glavni sindikat prosvjetnih radnika u Los Anđelesu poziva da škole ostanu zatvorene dok se ne ispuni poduži spisak njihovih želja, uključujući i skoro nemogući san o univerzalnoj zdravstvenoj njezi u Americi. Djeca jednostavno ne mogu da čekaju toliko dugo.

Države koje su otvorile škole poput Francuske, Danske, Kine i Novog Zelanda nude savjete za smanjenje rizika. Oni su dozvolili najranjivijim nastavnicima da ostanu kod kuće, smanjili su broj učenika u razredu iako je to značilo da djeca samo dio nedjelje provode sa učiteljima i nastavnicima.

Napravili su rasporede odmora kako bi izbjegli gužve na hodnicima, kapijama i u menzama. Zahtijevaju i ohrabruju nošenje maski, a školske klupe su postavljene na udaljenosti od dva metra.

Evropske države su čekale u prosjeku oko 30 dana pošto je infekcija počela da jenjava da bi otvorile škole. Jasno je da je neophodno virus staviti pod neku kontrolu prije vraćanja u učionice, što znači da neće moći sva djeca da se u potpunosti vrate školskim aktivnostima. Međutim, i nekoliko dana sa učiteljima i nastavnicima je bolje nego ništa, piše „Ekonomist“.

U siromašnim državama svega četvrtina škola ima sapun i tekuću vodu, međutim u takvim zemljama škole su mjesta gdje se učenici hrane i vakcinišu. Njihovo zatvaranje čini djecu ranjivim i podložnijim neuhranjenosti i malim boginjama, a to je rizik koji skoro sigurno nadmašuje opasnost od kovida-19. Stoga vlade u siromašnim zemljama treba da djeluju smjelo i da otvore škole. Treba da sprovedu kampanje za upis, naročito targetirajući djevojčice. Treba da ponude poklone (poput maski ili olovki) kako bi ublažili roditeljima brige oko troškova slanja potomstva u školu.

Bezbjedno otvaranje škola širom svijeta neće biti jeftino, a pored milijardi flašica sredstava za dezinfekciju, biće potrebna i pažljiva organizacija, fleksibilni rasporedi i pomoć onima koji zaostaju sa gradivom. To će koštati poreske obveznike, ali poreski obveznici su i roditelji. Bogate države treba da pomognu siromašnima oko ovih troškova, navodi „Ekonomist“ i zaključuje da koliko god ti troškovi bili visoki, oni ne mogu da se porede sa cijenom da najveća generacija u ljudskoj istoriji odraste u neznanju.