Papirni ždralovi Sadako Sasuki

Sadako je rasla, voljela je da pjeva i bila je najbrža u svom razredu. Ali devet godina nakon eksplozije atomske bombe u Hirošimi iznenada se kod nje javila leukemija

6347 pregleda 20 reakcija 1 komentar(a)
Sadako Sasuki, Foto: picture-alliance/Kyodot
Sadako Sasuki, Foto: picture-alliance/Kyodot

Dvanaestgodišnja Sadako Sasaki iz Hirošime dobila je leukemiju deset godina nakon eksplozije atomske bombe. Izrađivala je ždralove od papira kako bi joj se ispunila želja za ozdravljenjem. Danas su oni simbol mira.

Ove godine obilježava se 75. godišnjica bacanja atomskih bombi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. U Hirošimi je u jednom trenutku ubijeno oko 90.000 ljudi, dok ih je još 130.000 umrlo od neposrednih posljedica zračenja do kraja 1945. Prva bomba, nazvana „Dječak“, eksplodirala je 6. avgusta u 8:16 nad Hirošimom, gradom koji je tada imao oko 500.000 stanovnika. Tri dana kasnije, druga bomba, koja je nosila naziv „Debeljko“, razorila je Nagasaki.

Među stanovnicima Hirošime tada je bila i dvoipogodišnja Sadako Sasaki. Njena baka je stradala istog dana, a Sadako, kao i njena braća i sestre, isto kao i roditelji, su preživjeli. Ali djevojčicu je tokom bjekstva zahvatila tzv. „crna kiša“, padavine koje se pojavljuju nakon eksplozije atomske bombe.

Sadako je rasla, voljela je da pjeva i bila je najbrža u svom razredu. Imala je prijateljice i voljela je svoju braću i sestre. Ali devet godina nakon eksplozije atomske bombe iznenada se kod nje javila leukemija. Desetog januara 1955, tri dana nakon njenog dvanaestog rođendana, dijagnostifikovana joj je „bolest atomske bombe“. Ona je, kao i svi Japanci, znala što to znači.

Samo jedna želja

Priča kaže da je na pitanje ljekaru, znači li to da mora da umre, on odgovorio da ako bude jaka, može da pobijedi bolest. I tu, još u bolnici, njena najbolja prijateljica Kizuku, ispričala joj je jednu staru legendu koja kaže da će bogovi ispuniti jednu želju onome ko od papira napravi 1.000 origami-ždralova i u to vjeruje. Sadako je počela da izrađuje male ždralove, mjesecima. I sve ih je čuvala. Kako bi koji ždral bio gotov, ona bi poželjela da ozdravi.

Nakon nekog vremena iz bolnice je otpuštena kući, njena krvna slika se popravila i ona se osjećala nešto bolje. Ali onda, deset mjeseci nakon prve dijagnoze, njeno stanje se odjednom naglo pogoršalo i Sadako je ponovo upućena u kliniku. Papirne ždralove ponijela je sa sobom. Strah i nada, molitve i želje su se nastavile – isto kao i pravljenje papirnih ždralova, mada joj je to postajalo sve teže.

„Djevojčica sa ždralovima“ umrla je u bolnici 25. avgusta 1955. Došla je do broja 989, a 990. je napravila u predsmrtnoj agoniji. Na posmrtnoj postelji ruci je držala posljednjeg ždrala kojeg je napravila. Kako se njen dvije godine stariji brat sjeća, njene posljednje riječi su bile: „Napisaću riječ mir na tvoja krila i ti ćeš ga odnijeti u svijet“. Sadako je sahranjena sa hiljadu papirnih ždralova.

Spomenik miru

Nekoliko dana poslije smrti Sadako Sasaki, djeca iz njene škole pokrenula su akciju prikupljanja dobrovoljnih priloga za izgradnju spomenika i preminuloj djevojčici, i svim drugim žrtvama atomskih bombi. Od 1958. on stoji u Vrtu mira u Hirošimi: simbolična atomska bomba, a na njenom vrhu stoji bronzani lik djevojčice Sadako koja u rukama uzdignutim ka nebu drži zlatnog ždrala. Od 1989. tamo se svake godine obilježava godišnjica eksplozije.

Priča o Sadako brzo se proširila svijetom. Veliku zaslugu tu svakako ima i dječiji roman „Sadako hoće da živi“ koji je objavljen 1961. godine pod njemačkim naslovom „Sadako Will Leben“. Autor je poznati austrijski pisac za djecu Karl Brukner. Djelo je doživelo veliki uspjeh u svijetu i smatra se njegovim najpoznatijim romanom. Priču o Sadako Sasaki prevedena je na 70 jezika, između ostalih i na srpskohrvatski u Jugoslaviji, i prodata je u više od dva miliona primjeraka. I danas se knjiga koristi kao materijal za obrazovanje u školama širom svijeta, s ciljem ukazivanja na velike ratne strahote koje najveću posljedicu ostavljaju na onima koji su za njih najmanje krivi – djeca.

Istovremeno, svjetski poznat postao je i spomenik Sadako u Hirošimi. Svake godine milioni papirnih ždralova iz čitavog svijeta se na godišnjicu katastrofe polažu uz spomenik. Na postolju su u kamen uklesane Sadakine riječi: „Ovo je naš poziv. Ovo je naša molitva za mir u čitavom svijetu“. Godišnjica se u Hirošimi obilježava tradicionalno, uz prigodnu muziku i brojne lampione na vodi u Parku mira oko spomenika.

U Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji koja je na Hirošimu bacila atomsku bombu, postoji veliki spomenik Sadako u Sijetlu, u saveznoj državi Vašington. A i u Njemačkoj je takav spomenik postavljen 2007. s natpisom „Ukloniti atomsko oružje!“ Za protivnike tog oružja širom svijeta je ždral, koji je tako usko vezan uz Sadako Sasaki, postao simbol mira.

Onaj ko želi, može i sam da izradi jedan origami-ždral i pošalje ga u Hirošimu: Peace Promotion Division - The City of Hiroshima - 1-5, Nakajima-cho Naka-ku - Hiroshima 730-0811 - Japan

Bonus video: