Izrael je prošlog vikenda nagomilao trupe i tenkove na svojoj granici sa Gazom. Dok je buka od njihovih motora odjekivala pojasom, učinilo se da je portparol izraelske vojske potvrdio međunarodnim medijima da je kopnena operacija u toku.
Međutim, to nije bio slučaj. Izrael je htio da militanti Hamasa vjeruju da je krenuo kopneni upad kako bi borci požurili na borbene pozicije u tunelima gdje bi ih mogli napasti izraelski dronovi i avioni. Okrvavljen u nekoliko prethodnih upada u Gazu otkad je Hamas preuzeo vlast 2007, Izrael bi radije ratovao na daljinu.
Dok se američke trupe pripremaju za povlačenje iz Avganistana nakon 20 godina, izraelski “vječni rat” u Gazi nudi uznemirujuće nagovještaje kako može izgledati dugotrajna kampanja zasnovana na nekopnenim trupama.
U najboljem slučaju, pristalice Izraela kažu da je njegova kampanja među najpreciznijim u modernoj istoriji, sa oko 200 uglavnom palestinskih žrtava, što je izuzetno nisko s obzirom na količinu upotrijebljene vatrene moći.
Međutim, u najgorem slučaju, kampanja nudi alarmantan uvid u nihilističku budućnost, u kojoj moćne države napadaju neprijatelje izdaleka, ne obazirući se puno na situaciju na terenu. Ono što stvara možda još veću zabrinutost je to što ona ukazuje na eru neprekidnog sukoba, sa periodičnim ciklusima nasilja bez ikakvih izgleda za okončanje.
Izrael je povukao svoje snage i naselja iz Gaze 2005. godine. Dvije godine kasnije, izvršio je blokadu tog pojasa nakon što ga je Hamas oduzeo od svojih rivala, Palestinske uprave. Od tada Izrael efikasno opsjeda Gazu, gušeći njenu ekonomiju i vodeći ratove 2008-2009, 2012. i 2014. godine protiv militanata koji ispaljuju rakete na Izrael.
Iako je broj poginulih u najnovijem sukobu niži nego u prethodnim ratovima u Gazi, žestina „rata na daljinu“ sa obje strane je dramatična. Hamas je na centralni dio Izraela uspješno lansirao rakete dugog dometa u razmjerama koje do sada nisu viđene, iako je većinu presreo izraelski odbrambeni štit „Gvozdena kupola“.
Bez kopnenih trupa
Prethodne izraelske vojne kampanje velikog obima uključivale su kopneni element, ali su one skupo koštale, i kada su u pitanju životi i reputacija Izraela. Ovoga puta, čini se da Izrael vjeruje da vazdužnim napadima može postići ono što želi - iako malo ko misli da će to biti posljednja takva kampanja.
Umjesto toga, čini se da su i Izrael i Hamas riješeni - ili preciznije posvećeni - da ponavljaju cikluse nasilja, pri čemu Hamas izgrađuje sposobnost da napada Izrael, a Izrael periodično žestoko udara na Hamas u Gazi kako bi degradirao njegov kapacitet.
To je pristup potpomognut novom tehnologijom - uključujući izraelske „lutajuće“ dronove samoubice koji lebde nad bojnim poljem tražeći mete - i sa političkim prednostima. To je vrsta pristupa koju bi Sjedinjene Države mogle odlučiti da zauzmu prema Avganistanu, posebno ako avganistanska vlada u ratu sa talibanima izgubi još teritorije - ili u najgorem slučaju zemlju.
Za sada su SAD u Avganistanu - poput Francuske u borbama protiv islamističkog ekstremizma u zapadnoj Africi - i dalje uglavnom usredsređene na rad sa lokalnim snagama i savjetnicima na potiskivanju grupa poput Islamske države. Međutim, daleko od toga da je nemoguće zamisliti kako prelaze na pristup koji je više u stilu Gaze - a to je da ograniči neprijatelja na neku oblast, a zatim ga nemilosrdno napada u stalnim ili isprekidanim kampanjama.
Užasne posljedice po stanovništvo Gaze
Preciznost Izraela se poboljšala - i na mnoge zgrade se udara tek nakon upozorenja, poput one u kojoj je bilo sjedište Asošiejtid presa i Al Džazire - ali su posljedice po stanovništvo Gaze i dalje strašne.
Iako se povećavaju nade da će doći do prekida vatre pod međunarodnim pritiskom, to neće učiniti mnogo da se poboljša situacija stanovništva Gaze. Četrnaestogodišnja blokada je uništila njenu ekonomiju, dok je, paradoksalno, učvrstila Hamas na vlasti.
Uprkos fizičkim rizicima i na jednoj i na drugoj strani - uključujući za rukovodstvo Hamasa od izraelskih napada - ovaj pristup šire koristi onima na vrhu obiju strana. Demonstriranje jake odbrane je jedan od rijetkih aduta koji preostaje Netanjahuvoj vladi, dok izraelske akcije učvršćuju podršku Hamasu u Gazi u odnosu na njegove rivale iz Palestinske uprave.
Međunarodni pritisak za trajnije rješenje tog sukoba je gotovo potpuno neefikasan i čini se da Izrael vjeruje da mu može biti da sve manje mari za mišljenje svijeta.
Tokom ove nedjelje, oružje će vjerovatno utihnuti.
Međutim, to će biti samo privremena pauza, i za nekoliko mjeseci ili vjerovatnije godina, sličan sukob će ponovo buknuti.
Ako je to obrazac ostalih svjetskih ratova u godinama koje dolaze, to će biti tragičan trend.
Autor je kolumnista agencije Rojters
Prevela: A. Šofranac
Bonus video:
