Naftna industrija doživjela kolaps

Nafta iz Venecuele ponovo je postala zanimljiva

Zapad je godinama na kršenje ljudskih prava u Venecueli odgovarao oštrim sankcijama – između ostalog i protiv tamošnje naftne industrije. Sada SAD, zbog embarga na rusku naftu, razmišljaju o drugačijem pristupu

20053 pregleda 30 reakcija 13 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Američka ideja da nedostatak nafte na tržištu nastao zbog embarga Rusiji zamijeni onom iz Venecuele, uzburkao je duhove u glavnom gradu te zemlje Karakasu. Nekoliko dana nakon razgovora između visoke američke delegacije i zvaničnika vlade Venecuele, i vlast i opozicija u toj zemlji odašilju emotivne signale.

"Nadam se da razumiju da poslovati s Madurom znači zaprljati ruke krvlju“, poručila je razočarano Vašingtonu političarka Delsa Solorzano. U međuvremenu, kontroverzni predsjednik Venecuele Nikolas Maduro zadovoljno prati razvoj situacije. "Venecuela je na čelu inicijative za stabilizaciju tržišta nafte, gasa i energije", izjavio je Maduro pred kamerama venecuelanske državne televizije ranije ove nedjelje.

Venecuela izlazi ojačana iz sukoba

Samo nekoliko dana nakon početka ruske invazija na Ukrajinu, rastu izgledi da Venecuela postane jedan od pobjednika globalne energetske krize. Naftom najbogatija zemlja na svijetu ima ono što je Sjedinjenim Državama i drugima sada hitno potrebno, i to iz izvora koji nisu Rusija – naftu. "Venecuela ima ključnu poziciju u Južnoj Americi zbog svojih rezervi nafte. Venecuela, koju su SAD dugo marginalizovale, iz ovog sukoba će izaći ojačana i iskoristiti situaciju politički i ekonomski. To su paradoksi ovakvih sukoba", ocjenjuje za DW politikolog Žak Dadeski sa Univerziteta Fluminense u Rio de Žaneiruu intervjuu za DW.

Maduro obećava povećanje proizvodnje

Maduro sada obećava da će povećati proizvodnju nafte do dva miliona barela dnevno. To bi bilo gotovo trostruko više u odnosu na trenutni obim proizvodnje od 700.000 barela. Analiza konsultantske kuće „IHS Markit“ procijenila je da je 2020. stvarni obim proizvodnje bio samo 200.000 barela. S obzirom na nedavnu eksploziju cijena nafte, značajno povećanje proizvodnje bilo bi ujedno i veliko povećanje prihoda za krizom pogođenu zemlju iz koje je posljednjih godina, zbog katastrofalnog snabdijevanja, bezbjednosne situacije i državne represije, pobjeglo više od šest miliona ljudi.

Međutim, venecuelanska naftna industrija smatra se zastarelom, a veliki broj industrijskih profesionalaca napustio je zemlju. Osim toga, zbog svojih fizičkih svojstava, venecuelanska nafta može da se prerađuje samo u relativno malom broju rafinerija. Neke od njih su u SAD. "Venecuela ne može da nadoknadi zalihe ruske nafte, jer nema odgovarajuće proizvodne kapacitete", ukazuje stručnjak za Venecuelu Džef Ramzej iz nevladine organizacije Vašingtonska kancelarija za Latinsku Ameriku (WOLA) u izjavi za list "El Nacional", inače kritičan prema vladi u Karakasu. Osim toga, nastavlja Ramzej, SAD su jasno stavile do znanja da neće ukinuti sankcije Venecueli bez napretka po pitanju demokratije i ljudskih prava.

Teške optužbe na račun vlasti predsednika Madura

Organizacije za ljudska prava kao što su Hjuman rajts voč ili Amnesti internešenal, kao i komesarka UN za ljudska prava Mišel Bašelet, u više navrata su izvještavali o teškim kršenjima osnovnih demokratskih prava, pogubljenjima bez sudske presude i državne represije koju sprovode snage bezbjednosti. Zbog toga je Međunarodni krivični sud u Hagu pokrenuo preliminarne istrage protiv Venecuele.

Te optužbe su takođe i osnova za sankcije SAD i Evropske unije protiv Venecuele. Zato je sada bilo vrlo teško politički objasniti kada bi se SAD, s jedne strane odrekle ruske nafte zbog kršenja ljudskih prava u Ukrajini, pa bi je onda zamijenile naftom iz druge zemlje koja je takođe na lošem glasu. Opozicija u Venecueli oko privremenog predsjednika Huana Gvaida zato insistira na konkretnom napretku u pregovorima između SAD i Madurove vlade koji bi vodili ka demokratskoj tranziciji.

Naftna industrija doživjela kolaps

Godine 1960. Venecuela je bila jedna od pet članica osnivača OPEK-a, uticajnog kartela zemalja proizvođača nafte. Zalihe nafte Venecuele procenjuju se na više od 300 milijardi barela, što je otprilike četvrtina dokazanih svjetskih rezervi. U 2007. državna naftna kompanija PDVSA još uvijek je bila okosnica venecuelanske privrede. Godišnja prodaja u to vrijeme iznosila je 96,2 milijarde dolara, a operativni profit 25,9 milijardi dolara.

Loše upravljanje i sve veće sankcije kao rezultat kršenja ljudskih prava smanjile su godišnju prodaju na samo 12 milijardi američkih dolara u 2015. U međuvremenu, prema navodima tamošnjih medija koji kritikuju vlasti, zalihe venecuelanske nafte već su obećane Kini i Rusiji. Konkretno, ruska grupa Rosneft vremeno je sve više postajala uticajni partner. Ostaje otvoreno u kojoj bi mjeri države kreditori Rusija i Kina reagovale na zaokret Venecuele prema američkom tržištu.