Prvi afrički Samit o klimi održan je u Najrobiju prošle nedelje: 54 afričke države, koje su odgovorne za skoro četiri odsto globalne emisije ugljen-dioksida (CO2), snažno su se založile za reformu globalnog finansijskog sistema i pozvale međunarodnu zajednicu da podrži širenje obnovljivih izvora energije.
Ti zahtjevi su stigli do zemalja tzv. Globalnog sjevera. Pa i do Njemačke, koja je na samitu učestvovala kao gost. Zanimljivo je da njemačka vlada nije dala nikakve sopstvene sugestije. „Mi namjerno ne pokrećemo nikakve nove njemačke inicijative na tom samitu“, rekla je ranije Berbel Kofler, parlamentarna državna sekretarka u Saveznom ministarstvu za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ). Bez inicijativa, čak iako je borba protiv klimatskih promjena centralno pitanje njemačke spoljne politike?
Ravnopravan tretman
„Poenta je u tome što su afričke države diskutovale i predstavile svoja rješenja“, rekla je Kofler na konferenciji za novinare nakon samita. Njemačka samo želi da sasluša i pruži aktivnu podršku. Takvim stavom vlada u Berlinu odgovara na kritike da se Njemačka ponaša previše samouvjereno i da svoje afričke partnere ne tretira ravnopravno.
Kritike su uslijedile, na primjer, kada je tim za društvene mreže Ministarstva spoljnih poslova Njemačke koristio leopard-emodži da bi opisao posjetu ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova Južnoafričkoj Republici početkom godine. Mnogi su optužili njemačko Ministarstvo za širenje stereotipa o tom kontinentu.
Generalna direktorka Svjetske trgovinske organizacije Ngozi Okonjo-Ivela takođe je prošle nedelje skrenula pažnju na komplikovane odnose. Ona je citirala jednog afričkog diplomatu na konferenciji ambasadora: „Ako razgovaramo s Kinom, dobijemo aerodrom. Ako razgovaramo s Njemačkom, dobijemo predavanje.“
Rusija, Kina, Turska – bolje, brže, praktičnije
Ali, afričke države su poslednjih godina razvile novo samopouzdanje i više ne žele da im evropske vlade drže predavanja. „Evropljani bi trebalo da budu svjesni činjenice da za afričke zemlje sada postoje druge opcije“, kaže Pol-Sajmon Hendi sa Instituta za bezbjednosne studije u Južnoafričkoj Republici. Sada je Afrika neka vrsta „otvorenog tržišta“ na kojem ugovor dobija onaj ko najviše ponudi.
Na tom terenu Rusija i Kina trenutno stoje bolje od Evropljana. Oni svojim afričkim partnerima pružaju upravo ono što im je potrebno. U slučaju Rusije, konkretna vojna pomoć- A Kina je uložila velika sredstva u infrastrukturu kontinenta. Kontraponuda: Evropa i SAD sa svojim komplikovanim ekonomskim projektima koji su vezani za mnoge uslove, a tu je i stalna bitka sa odlaganjima.
Afrika: kontinent mogućnosti za Njemačku
Njemačka bi trebalo da ulaže u strukturnu stabilnost zemalja, kaže Pol-Sajmon Hendi u intervjuu za DW. „Ulaganje u infrastrukturu: puteve, mostove, aerodrome. To je ono što afričke zemlje zaista žele.“ Investicije – a ne dobre savjete.
Mjere koje je Njemačka objavila na samitu pokazuju da je poruka stigla i do njemačkih donosilaca odluka. U oblasti obnovljivih izvora energije, na primjer, obje strane bi mogle da imaju koristi. Uz njemačku podršku, Kenija će u budućnosti moći da proizvodi zeleni vodonik kako bi proizvodila đubrivo i na taj način doprinijela bezbjednosti po pitanju hrane u istočnoj Africi. Jedna od najvećih svjetskih fabrika zelenog vodonika biće izgrađena u namibijskom gradu Lidericu – uz njemačko učešće. Dio vodonika bi se potom izvozio u Njemačku.
Pritom se saradnja može i dodatno proširiti, kaže Štefan Ruenhof, poslanik Demohrišćana (CDU) u Bundestagu i šef radne grupe te opozicione njemačke stranke za Afriku. Pored tradicionalne pomoći za razvoj, on se zalaže da njemačka vlada obezbijedi pojačane podsticaje njemačkim kompanijama da ulažu u Afriku, posebno u razvoj obnovljivih izvora energije.
„To je ogromna prilika za obje strane, kako za pojedinačne afričke zemlje u koje se investira, tako i za Njemačku, za njemačke kompanije – da stvore nova prodajna tržišta i zaista unaprijede zaštitu klime na međunarodnom planu“, kaže Ruenhof za DW.
Zbogom spoljnoj politici zasnovanoj na vrijednostima?
Ako se interesi poklapaju, kao npr. u slučaju zaštite klime, onda je partnerstvo gotovo sigurno. Ali, šta je s vrijednostima oko kojih se njemačka vlada i neki afrički partneri ne slažu – recimo prava žena ili LGBT+ osoba? Da li nova njemačka skromnost znači udaljavanje od spoljne politike zasnovane na vrijednostima?
Štefan Ruenhof smatra da tu može da pomogne i spoljnotrgovinska diplomatija. „Ogromna većina njemačkih kompanija značajno doprinosi tome da naši standardi i naše vrijednosti dopru i do afričkog kontinenta.“ Tako njemačke kompanije doprinose društvenim promjenama.
Pol-Sajmon Hendi takođe smatra da je promovisanje ljudskih prava važno i ispravno. Pitanje je samo u kom obliku. „Da li pridržavanje vrijednosti postaje uslov za nešto zauzvrat? Da li postavljate ritam prema kojem neka država treba da usvoji određene vrijednosti? Ako to uradite, onda se postavljate paternalistički.“
Manje podučavanja, a više ulaganja. To bi Njemačkoj omogućilo da u Africi poentira.
Bonus video:
