Dok su agenti savezne policije razotkrivali špijunsku mrežu Kremlja u Brazilu, suočili su se sa misterijom: kako je toliki broj ruskih agenata s lažnim identitetom uspio da nabavi naizgled autentične brazilske izvode iz matične knjige rođenih?
Policija je očekivala da će otkriti da su Rusi falsifikovali dokumenta ili podmitili opštinske službenike da ih naprave i ubace u registre kao da potiču iz 1980-ih i 1990-ih godina.
Međutim, kada je forenzički izvještaj stigao u aprilu, prema riječima jednog visokog brazilskog zvaničnika, analiza je sugerisala nešto sasvim drugo. Dokumenta nisu djelovala kao falsifikovana. I, što je najveće iznenađenje, nisu čak bila ni nova.
Brazilski kontraobavještajni službenici sada razmatraju drugu mogućnost, koja ima odjeke Hladnog rata. Istražitelji sumnjaju da su operativci KGB-a, radeći pod lažnim identitetima u Brazilu tokom posljednjih godina Sovjetskog Saveza, možda podnosili zahtjeve za izvode na imena izmišljenih novorođenčadi - u nadi da će ih neka buduća generacija špijuna jednog dana preuzeti i nastaviti borbu protiv Zapada.
Ako je tačno, to bi predstavljalo izvanredan nivo predviđanja i posvećenosti misiji kod obavještajnih oficira u vremenu velikih previranja i neizvjesnosti u svijetu. Do kasnih 1980-ih, komunistički blok počeo je da se urušava, zajedno s ideološkim podjelama koje su decenijama određivale globalnu politiku - i misiju moskovskih špijuna.
KGB, nekada nenadmašna sila u svjetskim poslovima, gotovo preko noći je ostao bez svoje osnovne svrhe, sukoba sa Zapadom, i ubrzo potom bio potpuno raspušten.
Međutim, takvo strateško razmišljanje bilo bi u skladu s kulturom ruske špijunaže, koja, za razliku od zapadnjačke, često više cijeni kreativno dugoročno planiranje nego trenutnu pragmatičnost. A u zemlji koja je jedinstveno posvećena raspoređivanju operativaca u zadatke pod lažnim identitetima, pribavljanje izvoda iz matične knjige rođenih je odavno prioritet.
“To je upravo ono što bi oni uradili”, rekao je Edvard Lukas, britanski novinar i pisac, stručnjak za ruske obavještajne službe. “To se uklapa u njihovu pedantnu i generacijsku posvećenost stvaranju tih identiteta.”
Ipak, u intervjuima, obavještajni eksperti i zvaničnici nekoliko zapadnih službi nisu mogli da navedu nijedan sličan primjer u istoriji ruske špijunaže. Neki su izrazili skepticizam prema toj hipotezi. Čak su i sami brazilski istražitelji još uvijek nesigurni kako da protumače nalaze forenzičke analize. Istraga se nastavlja.
Brazilski sudovi su naredili da izvodi iz matične knjige rođenih ruskih državljana za koje se sumnja da su djelovali kao agenti pod lažnim identitetima ostanu tajni, tako da “Njujork tajms” nije mogao nezavisno da ih analizira.
Stvaranje uvjerljivog lažnog identiteta možda je i najvažniji zadatak jednog špijuna. Za elitne ruske agente poznate kao ‘ilegalci’, besprekorna izmišljena biografija može značiti razliku između uspješne karijere i potpune propasti. Za razliku od Zapada, gdje obavještajci često koriste lažne identitete za pojedinačne misije ili vremenski ograničene zadatke, ovi špijuni žive pod tim identitetima, često i po nekoliko decenija.
Takvo strateško razmišljanje bilo bi u skladu s kulturom ruske špijunaže, koja, za razliku od zapadnjačke, često više cijeni kreativno dugoročno planiranje nego trenutnu pragmatičnost
Kroz svoju istragu, brazilske vlasti razotkrile su ono što je u suštini bila traka za proizvodnju lažnih identiteta. Godinama, a možda i decenijama, ruski operativci dolazili su u Brazil ne da špijuniraju, već da postanu Brazilci. Dobijali su pasoše, osnivali firme, sklapali prijateljstva i zaljubljivali se. A potom kada bi njihov lažni identitet postao praktično neosporan, odlazili su u druge zemlje da sprovode špijunažu.
Međutim, prvi ključni korak bio je da dobiju autentičan izvod iz matične knjige rođenih. Istorijski gledano, moskovske obavještajne službe posvećivale su veliku pažnju tom zadatku. U svojim memoarima, Oleg Gordijevski, bivši oficir KGB-a koji je prebjegao u Britaniju, opisao je kako je neprestano tragao za matičnim knjigama pogodnim za korišćenje od strane “ilegalaca”. Ispričao je kako je, dok je bio stacioniran u Danskoj 1970-ih, pokušavao da regrutuje sveštenika koji je imao pristup crkvenom registru, gdje su bila upisana rođenja i smrti.
“Ako bismo mogli da dobijemo pristup registrima,” napisao je, “mogli bismo da stvorimo neograničen broj danskih identiteta”.
Ko god da je postavio izvode u Brazilu, posvetio je veliku pažnju detaljima.
“Mastilo je normalno, stranica je u redu”, rekao je jedan viši brazilski istražitelj. “Nema tragova prepravljanja knjiga”. Kao i drugi zvaničnici, tražio je anonimnost zbog istrage koja je u toku.
Dok su dokumenta djelovala legitimno, podaci u njima bili su lažni. Vlasti su utvrdile da roditelji navedeni na izvodima ili nisu postojali ili nikada nisu imali djecu čija su imena bila navedena u dokumentima.
U jednom izvodu, istražitelji su otkrili rijetku omašku - ili možda lukav mig jedne generacije špijuna sljedećoj. Prema navodima zvaničnika jedne zapadne obavještajne službe, kao jedan od očeva na dokumentu bio je naveden brazilski pseudonim drugog ruskog operativca pod lažnim identitetom, koji je radio u Južnoj Americi i Evropi jednu generaciju ranije.
Andrej Soldatov, istraživački novinar i jedan od vodećih ruskih stručnjaka za obavještajne službe, rekao je da nikada nije čuo za slučaj u kome su izvodi iz matične knjige rođenih podmetani toliko unaprijed. Ali, dodao je, takva bi inicijativa u tom sistemu bila bi nagrađena.
“Ako možete da doprinesete programu ilegalaca, to vas stavlja u izuzetno dobar položaj u očima vaših nadređenih”, rekao je. “To bi bilo veoma dobro za vašu karijeru.”
Priredila: A.Š.
Bonus video: