Možda najviše očekivani vazdušni napad u istoriji konačno se dogodio u ranim jutarnjim satima 22. juna. Američki bombarderi B-2 izveli su napad ogromnim bombama za probijanje bunkere na Fordou, jedno od ključnih nuklearnih postrojenja Irana. Američki predsjednik Donald Tramp mjesecima je prijetio ovakvom operacijom. Izrael, koji je ušao u rat s Iranom 13. juna, vršio je pritisak da se napad izvrši, a Bliski istok bio je danima napeto iščekivao ovaj trenutak.
Sada se postavljaju dva ključna pitanja: koliko je napad zaista oštetio iranski nuklearni program i na koji način će Iran uzvratiti SAD-u. Odgovori na ta pitanja odrediće da li je ovo bio izolovani udar i možda početak kraja izraelsko-iranskog rata ili će amerika biti uvučena u širi sukob.
Za sada su poznate samo oskudne informacije. Pentagon će, navodno, održati brifing u nedjelju ujutro po tamošnjem vremenu u Vašingtonu. Napad je izvelo šest bombardera B-2, koji su izbacili između šest i 12 specijalizovanih bombi na Fordou. Osim toga, SAD su krstarećim raketama lansiranim sa podmornica napale i nuklearna postrojenja u Natanzu i Isfahanu.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) i saudijske vlasti saopštile su da nema znakova nuklearne kontaminacije – što se i ne bi očekivalo s obzirom na prirodu udara.
Tramp je u oštrom obraćanju iz Bijele kuće poručio da je "iranski nuklearni program potpuno uništen". Ta tvrdnja je pretjerana: Iran raspolaže decenijama akumuliranog znanja koje je nemoguće izbrisati u jednom napadu. Ipak, ako je Fordou zaista razoren, riječ je o ozbiljnom udarcu. Tamo se obavljao proces obogaćivanja uranijuma gotovo do nivoa potrebnog za nuklearno oružje. Druga takva lokacija, Natanz, već je ranije bila pogođena izraelskim napadima. Postrojenje Fordou nalazi se ispod planinskog masiva, zaštićeno stjenovitim slojem debljine 400 metara. Neki vojni zvaničnici su sumnjali da bi američka super-bomba GBU-57, teška 13 tona, mogla da prodre dovoljno duboko da nanese štetu. Zato je i bačeno više njih. Satelitski snimci će pokazati razmjere uništenja, ali čak i da sala za obogaćivanje uranijuma nije direktno pogođena, udarni talas je možda bio dovoljan da uništi osjetljivu opremu.
NE PROPUSTITE
Takođe nije jasno ni šta se desilo s iranskim zalihama visoko obogaćenog uranijuma. Dio je čuvan u tunelima u Isfahanu. Cilj napada krstarećim raketama najvjerovatnije je bio da se uruše ulazi u te tunele, ali iranske vlasti su ranije nagovijestile da su dio materijala premjestile.
Kako će iranski režim odgovoriti? Nekoliko sati nakon američkog udara, Iran je uzvratio salvom balističkih raketa na Izrael, zbog čega su stanovnici trčali u skloništa. Većina projektila je presretnuta. Ipak, sve ukazuje da Iran neće stati na tome. Zvaničnici su prije napada upozorili da će uzvratiti direktno Americi. Državna televizija je poručila da su svi Amerikanci u regionu – bilo vojnici ili civili – sada legitimne mete.
Ministar spoljnih poslova Abas Aragči izjavio je da su "jutrošnji događaji užasni i imaće trajne posljedice". Američki napadi su, kako je rekao, kriminalni, a Iran "zadržava sve opcije da se brani".
Pored nastavka napada na Izrael, Iran ima cijeli spisak opcija i svaka od njih je loša. Može lansirati dronove i rakete na američke baze u regionu, napasti američke saveznike gađajući naftna postrojenja u Saudijskoj Arabiji ili oblakodere u Dubaiju, blokirati Hormuški moreuz, kroz koji prolazi trećina svjetskog izvoza sirove nafte i tako učiniti da dođe do eksplozije cijene nafte.
Ali svi ti potezi mogli bi biti fatalni po režim jer bi izazvali još jači američki odgovor. Vrhovni vođa Ali Hamnei vjerovatno želi da uzvrati, ali i da sačuva režim. U međuvremenu, njegovi regionalni saveznici već djeluju: Huti iz Jemena prijete napadima na trgovačke brodove u Crvenom moru, a iračke milicije bi mogle ciljati američke trupe. Izrael se priprema za mogući udar Hezbolaha iz Libana.
Idealni scenario bio bi da Iran izvede simboličan napad, kao nakon ubistva generala Sulejmanija 2020. Tramp bi tada mogao da izvrši pritisak na Izrael da smanji intenzitet sukoba i pozove Iran nazad za pregovarački sto kako bi se postigao novi nuklearni sporazum.
"Siledžija sa Bliskog istoka sada mora da dogovori mir. Ako to ne učine, naredni udari biće mnogo snažniji i daleko lakši", izjavio je Tramp. To je njegova omiljena taktika – eskalacijom do deeskalacije. Neki iranski zvaničnici već umanjuju štetu od američkog udara, što može biti znak da žele izbjeći širi sukob. Ali biće i onih koji zagovaraju osvetu – što bi moglo uvući SAD u spiralu rata.
To i jeste strah izolacionista u Trampovom taboru, koji su agitovali danima protiv Američkog direktnog uplitanja u rat. Stiv Benon, Trampov bivši savjetnik, rekao je da "Amerika dira osinjak". Međutim, većina republikanaca podržava američkog predsjednika – ili ćuti. Kongresno vođstvo Republikanske partije je podržalo predsjednika, doduše uz dozu opreza.
Amerika se suočava sa veoma ozbiljnim izborima, kazao je Rodžer Viker, predsjednik Odbora za oružane snage u Senatu. Demokrate su kritikovale Trampa jer je naredio napad bez odobrenja Kongresa.
Posljednji mogući scenario je da rat ne eskalira odmah, ali i da se ne završi sporazumom. Amerika želi da Iran odustane od obogaćivanja uranijuma. Iran to odbija – odbio je tokom dvomjesečnih pregovora, kao i na sastanku s evropskim diplomatama u Ženevi 20. juna.
Umjesto snažnog vojnog odgovora, moguće je da Iran sada napusti Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, protjera inspektore UN-a i pokuša da u tajnosti obnovi program. Već je najavio treće postrojenje za obogaćivanje uranijuma. Ako ima skriveni materijal i centrifuge – mogao bida pokuša da napravi improvizovanu nuklearnu bombu.
Za sada, američki udari su unazadili iranski nuklearni program. Ali posljedice direktnog sukoba s Iranom su duboke i nepredvidive. Iranski može eskalirati i natjerati Trampa da odgovori – ili se urušiti, ostavljajući region u haosu. Napadi mogu pokrenuti pregovore koji će okončati i opasnost od iranske bombe i dugogodišnju izolaciju te zemlje. Ili se, kao najgori scenario, Iran može učvrstiti i sve odlučnije raditi na tajnom nuklearnom oružju, zbog čega bi Amerika morala da pokrene dugoročnu vojnu strategiju za njegovo suzbijanje.
Bonus video:
