Nedavni sukob između Irana i Izraela, koji je uključivao brojne snažne vazdušne udare Sjedinjenih Država na iransku nuklearnu infrastrukturu, ponovo je pokrenuo pitanje iranskog terorizma na Zapadu.
Direktor FBI Kaš Patel pojačao je napore u nadzoru mogućih aktivnosti uspavanih ćelija Hezbolaha na teritoriji SAD. Bilten Ministarstva za unutrašnju bezbjednost (DHS), izdat putem Nacionalnog sistema za obavještavanje o terorizmu, upozorio je na "povećanu prijetnju". Američka carinska i granična služba saopštila je da prijetnja od iranskih uspavanih ćelija "nikada nije bila veća". Sam iranski režim zaprijetio je predsjedniku Donaldu Trampu da će aktivirati uspavane ćelije kako bi napao Sjedinjene Države.
Uz krhko primirje koje je trenutno na snazi, malo je vjerovatno da će Iran željeti da mu se pripiše bilo kakvo planiranje napada koje bi se moglo povezati sa režimom. Međutim, zajednički izraelsko-američki napad vjerovatno će izazvati dodatni bijes i pojačati antiizraelska, antijevrejska i antiamerička osjećanja na domaćem terenu. Ovo pitanje je direktno povezano sa postojećim talasom gnjeva zbog rata u Gazi, koji je već poslužio kao inspiracija za dva teroristička napada u Vašingtonu i Bolderu u Koloradu tokom prethodnih nekoliko nedjelja.
U međuvremenu, DHS-ov program za suzbijanje nasilnog ekstremizma trenutno vodi 22-godišnji diplomac bez ikakvog iskustva u oblasti borbe protiv terorizma. Mada terorizam i dalje predstavlja aktuelan problem, jasno je da postoji nesklad između nivoa prijetnje i sredstava koja su izdvojena za borbu protiv nje. U političkim krugovima Vašingtona fokus se odlučno prebacio na rivalstvo velikih sila. Međutim, iako je nadmetanje sa protivnicima i skoro ravnopravnim rivalima redovna komponenta spoljne politike, američki kreatori politika i državni zvaničnici teško prihvataju činjenicu da takvo nadmetanje i borba protiv terorizma nijesu međusobno isključivi ciljevi.
Pošto je terorizam, u svojoj suštini, taktika, teroristi i terorističke organizacije predstavljaju sastavni dio savremene globalne politike. Stoga, nije logično da SAD najavljuju smanjenje broja vojnika ili povlačenje iz regiona kao što su Zapadna Afrika ili Centralna Azija radi koncentracije na rivalstvo velikih sila, kada se upravo u tim regionima to rivalstvo i odvija - paralelno sa prijetnjom od naoružanih militanata.
Pa ipak, unutar zajednice za borbu protiv terorizma došlo je do drastičnog smanjenja ljudstva i finansijskih sredstava, uključujući i mjere koje je sprovelo Odjeljenje za efikasnost vlade (DOGE). Resursi su preusmjereni s misije borbe protiv terorizma, a zamjena generacije analitičara i operativaca koji posjeduju neprocjenjivo znanje jednostavno neće biti moguća.
Zaštitna barijera između nasilnih nedržavnih aktera i konvencionalnog, državnog ratovanja postala je izuzetno porozna. Dva puta u posljednje dvije godine, upravo je teroristički napad doveo dvije države do ivice otvorenog sukoba. Prvo, Hamasov teroristički napad 7. oktobra 2023. pokrenuo je neograničeni sukob između Izraela i članova takozvane iranske "osovine otpora", mreže posredničkih grupa koja obuhvata ne samo Hamas, već i Palestinski islamski džihad, libanski Hezbolah, različite iračke šiitske milicije i Hute u Jemenu.
Krajem aprila ove godine, teroristički napad koji je izvela grupa povezana sa Laškar-e-Taibom doveo je dva nuklearno naoružana rivala, Indiju i Pakistan, na ivicu sukoba na indijskom potkontinentu. Terorizam ima moć da uvuče neke od najvećih vojnih sila svijeta u međusobni rat.
Ovdje postoji dubok istorijski presedan. Na kraju krajeva, upravo je atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu bio iskra koja je pokrenula lanac događaja koji je doveo do Prvog svjetskog rata. Međutim, ovo nije ponavljanje 1914. godine. Za razliku od 1914, NATO savez 21. vijeka ne ulazi u sukob sa Rusijom oko Ukrajine kao mjesečar, naprotiv, svjestan je ovih prijetnji. Ipak, način na koji će se NATO i Sjedinjene Američke Države suočiti sa Rusijom ostaje hitan zadatak i mogao bi odrediti kakav će globalni poredak biti tokom ostatka 21. veka. Zapadne sile prepoznaju prijetnje širom Evrope, sabotaže, podmetanje požara, sajber napade i dezinformacije, kao dio sve intenzivnije kampanje hibridnih aktivnosti.
Shodno tome, ne predstavljaju veliku terorističku prijetnju Zapadu samo zemlje poput Irana, već i Rusija, kao država koja sponzoriše terorizam. Ako bi teroristički napad koji potiče iz Kremlja doveo do obaranja teretnog aviona iznad ili sa teritorije NATO-a, da li bi to moglo da izazove širi rat? Gotovo sigurno - i to je pitanje koje i dalje zabrinjava mnoge evropske države.
Tokom svoje predsjedničke kampanje, Džordž V. Buš se fokusirao na unutrašnju politiku, naročito na obrazovanje i smanjenje siromaštva. Međutim, napadi 11. septembra preko noći su transformisali njegovo predsjedništvo, i Buš se ubrzo našao suočen sa složenošću izgradnje država i borbe protiv pobunjeničkih pokreta u propalim državama, nakon što je poslao američku vojsku u Avganistan, a potom i u Irak.
Danas se SAD suočavaju sa nizom terorističkih prijetnji, uključujući i domaće aktere motivisane raznim nezadovoljstvima, među kojima se izdvaja ekstremizam usmjeren protiv vlade. Stare prijetnje i dalje postoje, iako u nešto izmijenjenoj, hibridnoj formi. Osnovne organizacije Al Kaide i Islamske države su razbijene, ali njihove frakcije i ogranci ostaju opasni. Brojne transnacionalne terorističke grupe vjerovatno imaju i volju i sposobnost da na neki način udare na teritoriju SAD, uključujući al-Šabab, Islamsku državu Horasan (IS-K) u Avganistanu i Hezbolah.
Naročito je prisutna prijetnja od ogranaka Al Kaide, što je potvrđeno ranije ovog mjeseca kada su američke službe za imigraciju i carinu (ICE) u Filadelfiji uhapsile državljanina Rusije rođenog u Tadžikistanu, koji je imao veze sa tom organizacijom.
Samo ove godine u SAD zabilježen je niz hapšenja povezanih sa Islamskom državom i podrškom toj grupi. U februaru je osoba koja je živjela u Bruklinu, u Njujorku, uhapšena zbog zavjere da pruži materijalnu podršku Islamskoj državi i ogranku IS-K. U aprilu je Avganistanac koji je živio u Oklahomi priznao krivicu za planiranje napada na dan izbora prošlog novembra, u ime Islamske države. A u maju je bivši pripadnik Nacionalne garde Mičigena uhapšen zbog planiranja napada na američku vojnu bazu, takođe u ime te grupe.
Ovi napadi su osujećeni, ali zamislimo posljedice terorističkog napada sa masovnim žrtvama u velikom američkom gradu, usmjerenog protiv civila. U takvom najgorem scenariju, ukoliko bi se otkrile veze sa nekom državom koja sponzoriše terorizam, to bi moglo dovesti do eskalacije i uvući Sjedinjene Države u rat, u zavisnosti od prirode i ozbiljnosti napada. Koliko god bilo neprijatno zamisliti ovakve scenarije, upravo je nesposobnost ili nespremnost da se suočimo sa takvim mogućnostima dovela do nedostatka poimanja koji je prethodio napadima 11. septembra.
Ako je, kako je to volio da kaže bivši predsjedavajući Predstavničkog doma Tip O'Nil, "sva politika lokalna", onda bi savremeni pandan toj izreci bio da su "svi sukobi danas globalni". Ono što se dešava u Kijevu ili Kan Junisu može uticati na bezbjednosni pejzaž od Melburna do Montreala. Jedna od štetnih posljedica globalizacije, naročito napretka u informacionim tehnologijama i komunikaciji u realnom vremenu, jeste sužavanje bojišta. Neizbježno je da se sukobi preliju preko granica i često se manifestuju u obliku terorizma.
Na kraju, ispod površine tinjaju brojne zloslutne i nekonvencionalne prijetnje koje tek izranjaju. To je možda najočiglednije u nedavnom hapšenju dvojice kineskih državljana optuženih za pokušaj krijumčarenja potencijalno agroterorističke gljivice u Sjedinjene Države, prema podacima američkog Ministarstva pravde. Bilo kakav spektakularan napad, bilo da je usmjeren na bezbjednost američke hrane i vode, ili uključuje upotrebu oružja za masovno uništenje, mogao bi da preusmjeri fokus šireg američkog bezbjednosnog aparata, koji bi zatim retroaktivno pokušao da obnovi snažne kapacitete za borbu protiv terorizma. Upravo je u tome "slučajna moć" terorizma: on univerzalno potkopava i najbolje osmišljene političke agende.
Savremene tehnologije snizile su prag za ulazak potencijalnih terorista. Alati poput dronova, 3D štampe, virtuelnih valuta, vještačke inteligencije i enkripcije postali su faktori koji višestruko uvećavaju snagu nasilnih nedržavnih aktera, i mogu lako, i nenamjerno, postati ubrzivači globalnog rata.
Posljednjih 20 mjeseci državnog sukoba između Irana i Izraela zapravo je počelo kao odgovor na teroristički napad. Borba protiv terorizma, osmišljavanje strategije i pravilna raspodjela resursa, ne smije biti naknadna misao. Naprotiv, ona mora biti integrisana na strateškom nivou, kao ključni dio američkog pristupa nadmetanju velikih sila.
Kolin P. Klark, direktor istraživanja u Soufan Group i viši istraživač u Soufan Centru
Kristofer P. Kosta, izvršni direktor Međunarodnog obavještajnog muzeja i vanredni profesor u Centru za bezbjednosne studije Univerziteta Džordžtaun
Prevod: N.B.
Bonus video:
