Talas međunarodnih priznanja palestinske države izazvao je ogorčenje i gotovo jednoglasne osude širom političkog spektra u Izraelu, ujedinivši političke protivnike i, kako navode analitičari, potencijalno učvrstio pozicije vladajuće koalicije.
Velika Britanija, Portugal, Australija i Kanada u nedjelju su zvanično priznale palestinsku državu, dan uoči samita u Njujorku na kojem su im se pridružile i druge države uključujući i Francusku, koja je zajedno sa Saudijskom Arabijom sazvala samit.
Benjamin Netanjahu, izraelski premijer, nazvao je te poteze “apsurdom” i “nagradom za terorizam”, dok je predsjednik Izraela ocijenio da će time biti ohrabrene “snage tame”. “Palestinska država neće biti uspostavljena zapadno od rijeke Jordan”, poručio Netanjahu.
Sličan jezik koristili su i opozicioni lideri. Jair Lapid, šef centrističke stranke Ješ Atid, ocijenio je da je riječ o “diplomatskoj katastrofi, lošem potezu i nagradi za teror”.
Iako bi samit u Njujorku mogao podići moral Palestincima, ne očekuje se da će donijeti promjene na terenu, jer je, prema mišljenju stručnjaka, malo vjerovatno da će izraelska vlada promijeniti kurs zbog tih priznanja.
“Ovo neće imati ni milimetar uticaja na donošenje politika”, rekao je Jakov Amidror, bivši savjetnik za nacionalnu bezbjednost Netanjahua i analitičar u konzervativnom Institutu za strateške studije Jerusalima.
Kakav je sada status palestinske državnosti?
Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) proglasila je nezavisnu palestinsku državu 1988. godine, a većina globalnog Juga brzo ju je priznala. Danas je priznaje oko 150 od 193 članice Ujedinjenih nacija.
Glavni saveznik Izraela, Sjedinjene Države, dugo su tvrdile da podržavaju cilj palestinske državnosti, ali tek nakon što Palestinci i Izrael na pregovorima postignu dogovor o rješenju u vidu dvije države. Donedavno su i glavne evropske sile dijelile taj stav.
Međutim, od 2014. nisu održani nikakvi izraelsko-palestinski pregovori, a Netanjahu sada otvoreno tvrdi da palestinska država nikada neće postojati.
Delegacija koja predstavlja Državu Palestinu ima status posmatrača u Ujedinjenim nacijama - ali bez prava glasa. Bez obzira na broj država koje priznaju palestinsku nezavisnost, punopravno članstvo u UN zahtijevalo bi odobrenje Savjeta bezbjednosti, gdje Vašington ima pravo veta.
Palestinske diplomatske misije širom svijeta kontroliše Palestinska uprava (PU), koja je međunarodno priznata kao predstavnik palestinskog naroda.
PU, na čijem je čelu predsjednik Mahmud Abas, ima ograničenu samoupravu u djelovima izraelski okupirane Zapadne obale na osnovu sporazuma sa Izraelom. Ona izdaje palestinske pasoše i vodi zdravstveni i obrazovni sistem.
Pojas Gaze od 2007. kontroliše militantna grupa Hamas, koja je nakon kratkog građanskog rata protjerala Abasov pokret Fatah.
Hoće li države otvoriti nove ambasade?
Očekuje se da će palestinske diplomatske misije u zemljama koje priznaju palestinsku državu biti podignute na puni status ambasada. Međutim, ne očekuje se da će države moći otvarati nove, potpuno razvijene ambasade na palestinskim teritorijama, gdje Izrael kontroliše pristup.
Oko 40 zemalja ima konzulate ili predstavničke kancelarije ili u Ramali, sjedištu Palestinske uprave na Zapadnoj obali, ili u djelovima Jerusalima koje je Izrael zauzeo 1967. godine, a koje Palestinci žele za svoju prijestonicu.
Izrael cijeli Jerusalim smatra svojom nedjeljivom prijestonicom. Ambasade u Izraelu uglavnom se nalaze u Tel Avivu, mada su SAD tokom prvog mandata predsjednika Donalda Trampa premjestile svoju ambasadu u Jerusalim.
Šta je cilj priznanja palestinske države?
Zemlje koje se odlučuju da priznaju palestinsku državu navode da je taj potez usmjeren na vršenje pritiska na Izrael da okonča razorni napad na Gazu, obustavi izgradnju novih jevrejskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali i ponovo se obaveže na mirovni proces s Palestincima.
Francuski predsjednik Emanuel Makron, prvi lider jedne velike zapadne sile koji je podržao priznanje, izjavio je da će taj korak biti praćen obavezom Palestinske uprave da sprovede reforme, čime bi se unaprijedilo palestinsko upravljanje i učvrstila njena vjerodostojnost kao partnera u poslijeratnoj administraciji Gaze.
Šta priznanje znači u praksi?
Oni koji priznanje vide kao puki gest ukazuju na ograničen uticaj zemalja poput Kine, Indije, Rusije i mnogih arapskih država koje su palestinsku nezavisnost priznale prije nekoliko decenija.
Bez punopravnog mjesta u UN ili kontrole nad sopstvenim granicama, Palestinska uprava ima samo ograničene mogućnosti da vodi bilateralne odnose. Izrael ograničava pristup robi, investicijama, obrazovnim i kulturnim razmjenama. Palestinci nemaju aerodrome. Do Zapadne obale, koja nema izlaz na more, može se doći samo kroz Izrael ili preko granice s Jordanom kojom upravlja Izrael, dok Izrael sada kontroliše i sav pristup Pojasu Gaze nakon što je tokom aktuelnog rata zauzeo i granicu Gaze s Egiptom.
Ipak, zemlje koje planiraju priznanje, kao i sama Palestinska uprava, tvrde da to neće biti prazan gest.
Husam Zomlot, šef palestinske misije u Velikoj Britaniji, rekao je da bi priznanje moglo dovesti do partnerstava između subjekata na ravnopravnoj osnovi.
To bi takođe moglo natjerati pojedine zemlje da preispitaju određene aspekte svojih odnosa s Izraelom, naveo je Vinsent Fin, bivši britanski diplomata u Jerusalimu.
Palestinci u Gazi, dok bježe pred izraelskim napadima na Gazu, ne vide veliku utjehu u priznanju državnosti. “Čak i ako zemlje poput Australije, Kanade i Francuske - koje su sada među onima što pokreću ovo priznanje - priznaju Palestinu, vjerujem da i dalje neće biti ozbiljnog pritiska na Izrael da Palestincima dodijeli njihova prava”, rekao je u nedjelju raseljeni Palestinac Nabil Džaber.
U Tel Avivu, Izraelci su naveli da su Palestinci u prošlosti odbili mnoge prilike da uspostave svoju državu.
“Ponudili smo im mir oko pet puta. Mogli su da pristanu na bilo koju od tih ponuda, ali nikada, baš nikada nisu izabrali mir. Pa zašto bismo mi morali da biramo mir s ljudima koji žele da kidnapuju, ubijaju, siluju naš narod? Mislim da to ne treba da radimo”, rekla je Tamara Raveh, 25-godišnja studentkinja.
Bonus video:
