Posljednji put kada je izraelska vojska zauzela izbjeglički kamp Dženin, 2002. godine, borila se protiv palestinskih militanata ulicu po ulicu deset dana, izgubivši 23 vojnika prije nego što je uspjela da slomi otpor u tom nemirnom kampu, središtu druge intifade, kako je taj ustanak poznat.
Ali ranije ove godine, kada je poslala tenkove u mali kamp na sjeveru Zapadne obale, jedva da je naišla na bilo kakav otpor.
Toliko su oslabili loše opremljeni borci takozvanog Bataljona Dženin, usljed povremenih izraelskih racija - ali i zbog višenedjeljnog sukoba s bezbjednosnim snagama sopstvene vlade - da su jednostavno "pobjegli", kaže Rajad Hasan, palestinski policajac ranjen 2002. i raseljen 2025. godine. "Sada nema otpora, nema boraca, nema ničega".
Borci su nestali. A nestalo je i gotovo 25.000 stanovnika palestinskog kampa, koje su Izraelci protjerali i raselili širom okupirane Zapadne obale, gdje žive u šatorima, školama i nedovršenim stambenim blokovima.
Devet mjeseci nakon što su izraelski vojnici ušli u kamp, oni su toliko zavladali područjem koje se nekada smatralo fabrikom palestinskog otpora da se nedavno moglo vidjeti kako se voze u džipovima bez krova, smijući se i zbijajući šale dok su njihovi buldožeri grizli ruševine kampa.
Ako pitate izraelsku vojsku zašto su trupe još u Dženinu, ona navodi bezbjednosne razloge. Ali pitate li jednog od najviših krajnje desničarskih političara u Izraelu - čovjeka duboko uključenog u politiku na Zapadnoj obali, ali opreznog pred zapadnim medijima - on aludira na širu strategiju.
"Ne pitajte stalno o budućnosti Dženina", kaže taj političar, govoreći pod uslovom da ostane anoniman. "Pitajte koja je budućnost Osla?"
U izraelskoj politici, Oslo je sveobuhvatni nadimak za niz sporazuma, uključujući Oslo I i II, potpisanih sredinom devedesetih između posljednjih značajnih izraelskih ljevičarskih vlada i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).
Sporazumi, nazvani po tajnim pregovorima u Norveškoj, stvorili su Palestinsku upravu (PU), privremeno tijelo koje je preuzelo ograničenu samoupravu u djelovima okupiranih teritorija. Nada je bila da će se institucije osnovane u okviru Osla širiti uporedo s izraelskim povlačenjima sa palestinske zemlje, stvarajući glatku tranziciju od izraelske okupacije ka palestinskoj državnosti.
Za izraelsku desnicu, Oslo je predstavljao izdaju i cionističkih i religijskih prava na ono što oni, a i Biblija, nazivaju "Judeja i Samarija". Jedan ekstremista je 1995. ubio premijera Jicaka Rabina zbog potpisivanja sporazuma, a riječ "Oslo" je postala parola izraelske desnice za ono što smatra istorijskom greškom - prvim nagovještajem nezavisne Palestine.
Iako je Oslo godinama u raspadu, glavni nosilac njegove propasti je krajnje desničarski izraelski ministar finansija Bezalel Smotrič, lider stranke Religijski cionizam, koja je stub koalicije premijera Benjamina Netanjahua, i koja vuče porijeklo iz samog odbacivanja procesa iz Osla.
"Za Smotriča Oslo predstavlja prijetnju začetka palestinske države", kaže Denis Ros, bivši američki izaslanik za Bliski istok i mirovni pregovarač tokom godina Osla. Sada kada je Smotrič na vlasti, "on želi da ukloni čak i trag, potencijal te mogućnosti".
Sudbina Zapadne obale bila je u fokusu ove sedmice na Generalnoj skupštini UN, gdje su Velika Britanija, Francuska, Kanada i Australija - sve saveznice Izraela - priznale palestinsku državu, zajedno s brojnim drugim zemljama. Smotrič je zaprijetio da će odgovoriti aneksijom područja koje obuhvata 82 odsto Zapadne obale, što, ako se uključi Istočni Jerusalim, obuhvata i 750.000 izraelskih doseljenika.
Ali i prije te prijetnje, Smotrič je koristio sjenku razornog rata u Gazi da hirurški razmontira ono što je ostalo od Osla na okupiranoj Zapadnoj obali, gušeći ono što milijarde dolara zapadne pomoći i tri decenije diplomatije nijesu uspjele da stvore - zametak palestinske države.
Po nekim mjerilima, to je mnogo uspješnija, premda radikalno drugačija, strategija od one koju Izrael sprovodi u Gazi, gdje je daleko od "potpune pobjede" i blizu međunarodne izolacije, optužen za genocid i ratne zločine.
Na Zapadnoj obali, Izrael je zauzeo široke površine zemlje, postavio stotine novih kontrolnih punktova i uništio izbjegličke kampove. Ohrabreni ekstremistički doseljenici harali su po udaljenim selima. Stotine Palestinaca je ubijeno. Oni koji su ostali gledali su kako se urušava ono malo autonomije koju su izgradili pod okriljem Osla, otvarajući put krajnjoj desničarskoj ambiciji: pripajanju Judeje i Samarije Izraelu.
"Neće biti palestinske države", izjavio je nedavno Netanjahu u Ma'ale Adumimu, naselju koje se brzo širi nedaleko od Jerusalima. "Ovo mjesto je naše".
Izrael slabi krhki sistem upravljanja i okupacije koju je Oslo uspostavio na Zapadnoj obali gotovo od samog potpisivanja sporazuma, širenjem naselja koja su nelegalna prema međunarodnom pravu, gradnjom zidova i produbljivanjem vojnog prisustva.
Bezalel Smotrič je koristio sjenku razornog rata u Gazi da hirurški razmontira ono što je ostalo od Osla na okupiranoj Zapadnoj obali, gušeći ono što milijarde dolara zapadne pomoći i tri decenije diplomatije nijesu uspjele da stvore - zametak palestinske države. Po nekim mjerilima, to je mnogo uspješnija, premda radikalno drugačija, strategija od one koju Izrael sprovodi u Gazi
Ali pod uticajem Smotriča - on takođe ima visoku funkciju u Ministarstvu odbrane, koje zvanično upravlja okupacijom - Izrael je ostvario veće pomake u posljednja 23 mjeseca sukoba nego u decenijama prije.
U izbjegličkom kampu Dženin i u još dva u blizini, to je značilo najduže izraelsko prisustvo u jednom palestinskom gradu od kasnih devedesetih, čime je poništen autoritet PU. "Sada moram da pitam Izraelce za sve, čak i za dozvolu da postavim vodovodnu cijev", kaže jedan gradski zvaničnik, koji nije želio da mu se ime objavi iz straha od odmazde.
U Ramali, administrativnoj prijestonici, to je značilo ono što palestinski zvaničnici nazivaju smišljenim pokušajem da se uruši palestinski bankarski sistem. "Ovo je mnogo jeftiniji rat od onog u Gazi - ubijanjem našeg finansijskog sistema, oni će ugušiti našu ekonomiju, a zatim će oboriti našu vladu", kaže Jahja Šunar, guverner Palestinske monetarne vlasti, institucije nastale upravo iz procesa iz Osla.
U zabačenim palestinskim selima i u centru Ramale, to je značilo iznenadnu pojavu kasnonoćnih izraelskih patrola nakon decenija tokom kojih su ta područja bila klasifikovana prema Oslu kao dio Zone A na Zapadnoj obali, zatvorena za izraelske civile i formalno pod samoupravom. "Jedan izraelski oficir ušao je u moju kancelariju i rekao: 'Nema Zone A, nema Zone B, nema Zone C'", kaže Ibrahim Abu el-Rab, koji upravlja selom Džalbun. Poruka oficira bila je jasna, dodaje: "Zaboravite na Oslo - Izrael kontroliše sve".
U cjelini, palestinske institucije su oslabljene do tačke kolapsa, kaže Husam Zomlot, ambasador Palestinske uprave u Velikoj Britaniji. "Nalazimo se u vrlo egzistencijalnom trenutku", kaže on. "Izrael razgrađuje čitav aparat palestinske vlade i uprave".
To je neophodan korak za Smotričeve ambicije, čak i ako je PU duboko nepopularna među Palestincima zbog neefikasnosti i korupcije, kaže Aron Dejvid Miler, još jedan iskusni američki pregovarač.
"PU je vještačka tvorevina, laka meta, ali je prijetnja zbog svog međunarodnog statusa, jer se UN, Velika Britanija i drugi drže za nju u jalovoj nadi da će se reformisati", kaže on. A ako Zapad uspije da ubijedi Izrael da se povuče iz Gaze, "PU će biti kuka o koju će da objese svoj šešir".
Smotrič je godinama bio na marginama izraelske politike - jednom je uhapšen pod sumnjom da je učestvovao u planu da se podmetanjem požara uspori izraelsko povlačenje iz Gaze 2005. godine. Trenutne ankete sugerišu da neće biti ponovo izabran, dajući njemu i stranci Religijski cionizam mali vremenski okvir da ostvare svoje ciljeve.
"Prvi cilj, prije svega, jeste da se demontira PU", kaže Ohad Tal, Smotričev čovjek od povjerenja u Knesetu i glavni posrednik stranke s Bijelom kućom. "Drugi je primjena izraelskog suvereniteta nad Judejom i Samarijom". Smotrič je odbio da komentariše.
Ti ciljevi su nekada bili desničarske parole, a ne ostvarive političke opcije, sve do 7. oktobra 2023, kada je Hamas izazvao rat s Izraelom u Gazi svojim prekograničnim napadom u kojem je ubijeno 1.200 ljudi. Od tada su i Smotrič i Netanjahu poistovjetili Hamas i njegovog relativno sekularnog rivala Fatah, koji dominira PU, nazivajući oboje teroristima.
Prema riječima njegovih saradnika, Smotrič je detaljno proučio svaki detalj sporazuma iz Osla, što mu je omogućilo da ubrza kolaps PU iskorišćavanjem odluka donijetih u mnogo optimističnijem vremenu izraelsko-palestinskog sukoba.
Na primjer, arhitekte sporazuma su namjeravale da njihove ekonomije budu isprepletene, kaže Gasan Katib, koji je devedesetih pregovarao u ime PLO-a. Izraelski šekel je postao de fakto valuta palestinskih teritorija. A Izraelci su pristali da ubiraju carine na uvoz u teritorije i da ih prenose PU za isplatu zarada. Palestinska monetarna vlast je osnovana 1994. godine.
Ovi aranžmani ostavili su Smotriču, od kada je ministar finansija 2022, ogromnu kontrolu nad palestinskom ekonomijom.
"To su bili izraelski uslovi i u to vrijeme je imalo smisla jer smo govorili o prelaznom periodu", kaže Katib. "U očima tadašnjih donosilaca odluka nije bilo druge opcije, a ljudi su bili optimistični da su lideri poput Rabina i (Šimona) Peresa ozbiljni u vezi s istorijskim kompromisom".
Sadašnji guverner PMA Šunar bio je u dvadesetim godinama tokom perioda Osla, mlađi član pregovaračkih timova "ispunjenih nadom". Sjeća se kako je nosio u Vašington odštampane primjerke sporazuma i aneksa sa višemjesečnih užurbanih pregovora u Egiptu, Italiji i Izraelu. "To su bila dobra vremena, optimistična, svi su bili puni elana, i samo smo težili ka nedostižnom", kaže on.
"A sada, ja sam na položaju guvernera jedne od institucija koja je proizašla iz tih starih dobrih vremena - toliko ironično, a u isto vrijeme frustrirajuće", rekao je.
Smotrič je uskraćivao, često mjesecima, poreske prihode koje Izrael ubira u ime PU, isplaćujući samo djelimične sume, ili za otplatu duga PU prema Izraelskoj elektroprivredi, ili pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice.
Ta dugovanja su se vremenom nagomilala na oko 10 milijardi šekela, ili tri milijarde dolara, prema palestinskim zvaničnicima, ostavljajući PU bez mogućnosti da isplaćuje pune plate državnim službenicima, policajcima i zdravstvenim radnicima koji čine jezgro njene ograničene vlasti. Palestinske škole se nisu otvorile prvog septembra - nastavnici nisu bili plaćeni.
"Njegov plan je izuzetno efikasan - Smotriču je samo potrebno vrijeme", kaže Katib. "Ako se niko ne umiješa, PU više neće moći da isplaćuje zarade i to će biti početak kolapsa, a on će ostvariti svoj cilj demontiranja PU".
Smotričev kabinet takođe ima moć da uskrati naknadu koju pruža izraelskim bankama za poslove njihovih klijenata s palestinskim preduzećima. Bez te garancije, palestinska ekonomija, čiji je glavni trgovinski partner Izrael, vratila bi se u dane prije Osla, s ogromnim sivim tržištem neregulisanih gotovinskih transakcija, kaže Šunar. Mnogi Palestinci sada obavljaju veće transakcije, poput kupovine nekretnina, u jordanskim dinarima ili američkim dolarima.
Palestinske banke su preplavljene gotovinom - nasljeđe Osla je da izraelska centralna banka sada prihvata samo 18 milijardi šekela godišnje da pretvori u elektronske depozite. Višak gotovine koji se nagomilao - sada oko 13 milijardi šekela - stoji neiskorišćen u trezorima palestinskih banaka.
Šunar kaže da su apeli njegovom kolegi iz Banke Izraela ostali bez odgovora. Razmišljao je da višak šekela proda američkim bankama ili UAE u zamjenu za stranu valutu. Ali njegove moći kao centralnog bankara bez sopstvene valute su ograničene.
"Kao kolonijalni planeri okupacije, ljudi poput Smotriča zasigurno znaju kako da ono što je ostalo od Osla okrenu u svoju korist", kaže Radža Halidi, direktor Palestinskog instituta za istraživanje ekonomske politike. "I stalo mu je da to uništi efikasno, u neku ruku parcijalno, postepeno".
Zabranom rada palestinskim radnicima u Izraelu, gušenjem transfera poreskih prihoda i slabljenjem bankarskog sistema, Halidi procjenjuje da je Izrael od 7. oktobra 2023. smanjio palestinsku ekonomiju za trećinu.
Na pitanje prije dvije nedjelje koji su mu ciljevi za Zapadnu obalu, Smotrič je odgovorio: "Maksimum zemlje s minimumom Arapa". U selu Sinžil, nadomak Ramale, palestinski stanovnici kažu da se ta politika jasno vidi na djelu.
Tokom otprilike 30 godina od Osla, selo je izgubilo stotine hektara zemlje u korist četiri obližnja naselja, kaže načelnik Moataz Tavavša.
Međutim, trebalo je samo nekoliko mjeseci nakon 7. oktobra da izgube gotovo svu preostalu zemlju. Najprije, kaže on, izraelska vojska je postavila kapiju ka zemlji oko naselja. Potom su uslijedili sukobi s ekstremističkim naseljenicima, koji su podigli mali punkt na brdu pored sela. Izraelska vojska je odgovorila na sukobe, u kojima je bilo bacanja kamenica, upozorenjem seljanima da se drže podalje od punkta.
Izraelska vojska je u junu počela da postavlja ogradu od bodljikave žice oko Sinžila, tvrdeći u pismu upućenom Tavavši da je to radi sprečavanja bacanja kamenica na obližnji autoput.
Do početka avgusta, cijelo selo je praktično bilo zapečaćeno, s jedinim izlazom pod stražom izraelskih vojnika. "Od Sinžila su napravili zatvor", kaže Tavavša. Studenti ne mogu da stignu do univerziteta, bolesni ne mogu do bolnica, a desetine kuća su napustili njihovi vlasnici, naročito nakon što je 14-godišnjak ubijen dok je stajao blizu ograde. "Ljudi su počeli da odlaze - najmanje 100 ih je emigriralo", dodaje.
Izraelske vlasti su prošlog mjeseca upozorile susjedno selo Turmus Aja da bi i tamo mogle podići sličnu ogradu, navode lokalni zvaničnici. "Uskoro će čitava Palestina biti ugurana unutar ograde, a sve vani biće Izrael", kaže Tavavša.
Isti osjećaj neizvjesnosti vlada i u Dženinu, gdje je nedavno gradski tržni centar bio prepun. Upravo su izašli rezultati za srednje škole i porodice, čije su kretanje mjesecima ograničavali povremena zatvaranja i policijski čas, izašle su da pokušaju da provedu normalan ručak.
Tržni centar star šest godina nalazi se nekoliko stotina metara od izbjegličkog kampa, ali djeluje kao drugi svijet, s blistavim pokretnim stepenicama, skupim radnjama i brižljivo uređenim zelenilom. Kaed al-Sadi, 27-godišnji nasljednik palestinske porodice koja je uložila oko 100 miliona šekela u izgradnju tržnog centra, sjeda u prepunom restoranu.
U januaru, dok je vojska slala tenkove u obližnji izbjeglički kamp, njegova porodica je dobila poziv, kaže on. Tržni centar je morao da se evakuiše ili će biti srušen. Poslušali su. Ubrzo je i sam grad zatvoren dok je vojska razbijala kamp.
Sada je situacija mirnija i tržni centar je ponovo otvoren. Ali noću izraelski vojnici često provaljuju, kaže Sadi, pokazujući "Fajnenšl tajmsu" snimke sigurnosnih kamera. Na snimku se vidi kako vojnici obijaju brave i šetaju unutra, kao da razgledaju, a zatim odlaze ne pronašavši ništa.
Sadi se naslanja i pokazuje još jedan video snimak na svom telefonu. Ubrzo nakon 7. oktobra, izraelska vojska je izbacila njegovu porodicu iz njihove vile na vrhu brda s pogledom na cijeli Dženin. Mjesec dana su je koristili kao vojni sud. Kada su otišli, prikazuje snimak, Davidove zvijezde bile su urezane na luksuznim automobilima porodice.
"J**eš Palestinu", stoji u jednoj ogrebotini. U drugoj: "Živi izraelski narod."
"Samo su htjeli svima da pokažu da mogu da dođu bilo gdje, bilo kada", kaže on.
Priredila: A.Š.
Bonus video:
