Nikolas Maduro je prilikom svoje posete Moskvi povodom Dana pobede u maju 2025. godine obasuo Vladimira Putina pohvalama. Venecuelanski predsjednik je Rusiju nazvao „ključnom silom čovječanstva“. Dva šefa država tada su potpisala sporazum o „strateškom partnerstvu i saradnji“.
Dana 3. januara Rusija je bila samo posmatrač dok su Sjedinjene Države silom odvele Madura i njegovu suprugu u Njujork, gdje im se sudi zbog trgovine drogom.
Ruska protivvazdušna odbrana nije mogla da zaštiti Madura
Tri dana nakon svrgavanja venecuelanskog predsjednika Putin i dalje ćuti. Prethodno je rusko Ministarstvo spoljnih poslova izrazilo zabrinutost i zatražilo Madurovo oslobađanje, kao i pregovore između SAD i Venecuele. Nakon telefonskog razgovora početkom decembra, prema zvaničnim izvještajima, posljednja poruka koju je Maduro dobio od ruskog predsjednika bila je novogodišnja čestitka.
Maduro je bio jedan od retkih šefova država koji su podržali Rusiju u februaru 2022. godine, kada je Moskva priznala separatističke republike Donjeck i Lugansk uoči velikog napada na Ukrajinu. U decembru 2018. Rusija je poslala dva strateška bombardera tipa Tu-160 na vježbe u Venecuelu, što su stručnjaci protumačili kao znak podrške Maduru.
Avioni su sletjeli na aerodrom u Karakasu — isti onaj sa kojeg su Sjedinjene Države evakuisale venecuelanskog vladara. Ruska protivvazdušna odbrana nije mogla da ga zaštiti, kako je sada američki ministar odbrane Pit Hegset. Kako je to moglo da se dogodi?
Zašto Putin ne kritikuje Trampa?
„Ruska podrška Venecueli bila je više simbolične nego praktične prirode“, rekao je Nil Melvin, stručnjak Kraljevskog instituta za objedinjene službe (RUSI), u razgovoru za DW. Prema njegovom mišljenju, Rusija nije u stanju da dovede u pitanje upotrebu američkih oružanih snaga u susjednom regionu. Njemački politikolog i autor knjige o ruskoj spoljnoj politici, Feliks Rifer, nije iznenađen.
Nakon što je Trampov povratak u Bijelu kuću doveo do približavanja Moskve i Vašingtona, Rusija je na „američke nagovještaje u vezi s Venecuelom reagovala s relativnom uzdržanošću“, kaže Rifer. „Rusija je Madura u suštini već ranije pustila niz vodu.“
Jedan od razloga je rat Rusije protiv Ukrajine i promjena uloge SAD — od zapadnog partnera Kijeva do posrednika, vjeruju oba stručnjaka. Rusija izbjegava oštru kritiku Vašingtona jer „ne želi da ga odgurne“, kaže Melvin. Po njegovom mišljenju, moskovska retorika o događajima u Venecueli bila bi „znatno oštrija“ da nema rata protiv Ukrajine, ali ne i više od toga.
Britanski stručnjak ne vidi neposredne posledice po rat u Ukrajini. To bi se moglo promijeniti ako se Tramp ne zaustavi na Venecueli, već ode dalje i, na primjer, pokuša da „pripoji“ Grenland, koji pripada Danskoj — nešto što je američki predsjednik nedavno ponovo nagovijestio. NATO takav razvoj događaja vjerovatno ne bi preživio, smatra Melvin. Slično se izjasnila i danska premijerka Mete Frederiksen. A šta o tome misle u Ukrajini?
Oprezni optimizam u Ukrajini
Zvaničnici u Kijevu suzdržano komentarišu događaje u Venecueli. Predsjednik Volodimir Zelenski je rekao: „Ako se diktatori mogu ovako tretirati, onda Sjedinjene Države znaju šta sljedeće mora da se uradi." Ukrajinsko Ministarstvo spoljnih poslova podsjetilo je da Madura ne priznaje kao predsjednika.
Kijevski stručnjaci su oprezno optimistični. Tržišta očekuju da će u dogledno vrijeme doći do normalizacije odnosa između SAD i Venecuele, što bi otvorilo Venecuelu za proizvodnju nafte i imalo značajan uticaj na svjetsku ekonomiju i cijene nafte, kaže politikolog Petro Oleščuk sa Nacionalnog univerziteta u Kijevu.
„Sve što snižava cijene nafte ide u korist Ukrajini i moglo bi pozitivno da utiče na pregovore. Jer što je nafta jeftinija, to Rusija ima manje novca, čime ideja da je Rusija spremna za beskonačni rat postaje sve manje uvjerljiva“, kaže Oleščuk.
Pored toga, Venecuela je imala značajne kineske investicije u sektoru nafte i gasa. Te investicije su sada otpale, što bi, prema rečima Serhija Krajeva, stručnjaka Ukrajinskog centra „Prizma“, moglo predstavljati dodatni instrument pritiska. Po njegovom mišljenju, postavlja se pitanje da li će Donald Tramp to iskoristiti kao pregovarački adut u odnosima sa ruskim predsjednikom Putinom i kineskim predsjednikom Si Đinpingom. „Postoji potencijal da se situacija aktivnije oblikuje“, kaže analitičar.
Oleščuk vjeruje da bi situacija oko Madura mogla imati i indirektne posljedice po ravnotežu moći u ukrajinskom kontekstu, jer je predsjednik Putin bio pod uticajem sudbine libijskog diktatora Muamera el Gadafija.
„Mislim da bi Putin to mogao da projektuje na sebe i da se u ovoj situaciji ozbiljno zabrine za sopstvenu bezbjednost. To bi moglo da utiče i na izglede za pregovore.“ Ipak, prema Oleščuku, malo je vjerovatno da je iko ozbiljno razmatrao mogućnost primjene sličnih mera protiv ruskog predsjednika.
Još jedna tačka u kojoj su mediji povukli paralele sa Ukrajinom jeste teza da bi SAD hapšenjem Madura mogle da „oslabe“ svoju ulogu demokratskog pregovaračkog partnera. Međutim, stručnjaci s kojima je DW razgovarao su skeptični. Ove akcije uklapaju se u američku doktrinu zapadne hemisfere kao sfere interesa, kaže Oleščuk. On napominje da je nemoguće povlačiti paralele između hapšenja Madura i ruske agresije na Ukrajinu. „U slučaju Venecuele, SAD ne anektiraju teritoriju i ne tvrde da je Venecuela fiktivna država."
Stručnjak: Ruska pozicija slabi
Njemački politikolog Feliks Rifer iznosi sličan argument. Rusija bi mogla pokušati da iskoristi slučaj Venecuele kako bi još jednom opravdala svoju agresiju na Ukrajinu. To je moguće, ali „direktno poređenje ne stoji“. Rifer je uvjeren da je ugled Moskve u svijetu oslabljen:
„Ko se osloni na Rusiju, ne treba da se nada da će biti zaštićen.“ Nil Melvin naglašava da to nipošto nije prvi put.
„Rusija je izgubila Jermeniju, Siriju i sada i Venecuelu“, kaže bezbjednosni stručnjak. „Međunarodna pozicija Rusije primetno slabi jer eskalira rat protiv Ukrajine i više ne raspolaže resursima da održava takve odnose."
Čak i u slučaju Kube, najvažnijeg ruskog partnera u Latinskoj Americi i jednog od najbližih saveznika Venecuele, protesti Moskve mogu biti glasniji, ali su ruske opcije „veoma ograničene", smatra Melvin. Kuba spada među zemlje na koje je predsjednik Tramp u posljednje vrijeme pojačao verbalni pritisak.
Bonus video:
