Bivši direktor CIA Vilijam Berns je jedan od najodlikovanijih diplomata svoje generacije. Tokom 33 godine provedene u američkoj spoljnopolitičkoj službi, bio je ambasador SAD u Jordanu i Rusiji. Za vrijeme predsjednika Baraka Obame obavljao je dužnost zamjenika državnog sekretara i predvodio strogo povjerljive pregovore s Iranom o nuklearnom programu.
Nakon povlačenja iz Stejt departmenta 2014. godine, preuzeo je rukovodstvo nad Karnegi fondacijom za međunarodni mir, prije nego što ga je Džo Bajden pozvao da stane na čelo Centralne obavještajne agencije. Berns je u razgovoru za britanski list “Fajnenšl tajms” rekao da je taj poziv bio “neočekivan”.
Na pitanje kako je izgledao prelazak u CIA nakon decenija provedenih u Stejt departmentu, Berns se prisjetio: “Jedan moj prijatelj, bivši visoki funkcioner CIA, jednom je opisao raspoloženje unutar agencije dok čeka novog direktora kao nešto nalik škotskim plemenima koja očekuju dolazak engleskog kralja”.
Berns je bio prvi karijerni diplomata na čelu CIA. Bajden je želio da iskoristi njegovo iskustvo, pa ga je slao da se bavi nekim od najzamršenijih izazova svog predsjedničkog mandata. Po sopstvenoj procjeni, tokom službe u agenciji prešao je više od milion milja. Sjedio je s nekim od najzloglasnijih likova 20. i 21. vijeka. Na pitanje ko mu je ostao najviše u sjećanju, bez razmišljanja odgovara:
“Gadafi je bio daleko najčudniji.” Prisjetio se navike pokojnog libijskog diktatora da usred razgovora napravi pauzu i nekoliko minuta netremice gleda u plafon, sabirajući misli. “Bio je stvarno čudan tip.”
Ruski predsjednik Vladimir Putin mu je bio najteži sagovornik. “Neviđeno je tvrdoglav”, kazao je Berns.
U jesen 2021. godine, dok su američke obavještajne službe prikupljale informacije o planovima Kremlja za punu invaziju na Ukrajinu, upravo je Berns bio taj koji je poslat u Moskvu da ruskom lideru prenese direktnu poruku da SAD zna šta sprema.
Putin se usred pandemije kovida bio povukao u rezidenciju u Sočiju, na obali Crnog mora. Razgovarali su telefonom oko sat vremena.
“Nimalo se nije izvinjavao”, kaže Berns. “Nije ni pokušao da demantuje.”
Direktor CIA se vratio u Vašington uvjeren da će Putin zaista krenuti u rat.
Te zime, američki zvaničnici su pokrenuli izuzetno rijedak i obiman proces deklasifikacije obavještajnih podataka o ruskim namjerama, u pokušaju da upozore svijet, ali i da spriječe Putina da naknadno izgradi lažni narativ kojim bi opravdao rat.
Ipak, nisu svi bili ubijeđeni. Sve do samog početka invazije, neke od evropskih saveznica SAD ostale su skeptične da se Putin zaista sprema za sveobuhvatan napad. Čak je i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog trebalo ubjeđivati.
FT piše da je CIA bila jedina američka vladina agencija koja je ostala prisutna na terenu tokom cijele ruske invazije, igrajući tihu, ali ključnu ulogu u pomoći Ukrajini. Tokom rata, Berns je 14 puta putovao u Ukrajinu, prelazeći dugačak put vozom od poljske granice do Kijeva. Vremenom je, kaže, počeo da cijeni Zelenskog i da mu se divi.
Američka upozorenja o Putinovim planovima ispostavila su se kao zapanjujuće tačna. Međutim, njihova očekivanja da će ruske snage brzo savladati Ukrajinu bila su pogrešna. Zašto su se u Vašingtonu toliko prevarili u procjeni kako će se rat odvijati?
“Očekivali smo da će biti mnogo efikasniji”, kaže Berns o Putinovoj vojsci.
“Svaka zapadna armija bi odmah krenula da uništi protivničku PVO i komandne strukture. Rusi to nisu uradili. Djelimično zato što su bili toliko oholi, da su mislili da to nije ni potrebno”. Kada govori o ruskom predsjedniku, Berns se često vraća upravo na tu riječ: oholost.
Uoči rata, samo je vrlo uski krug Putinovih savjetnika imao uvid u planove za invaziju. Američke procjene o tome kako bi se rat mogao odvijati nijesu dovoljno uvažile koliko tajnost tih planova može iskriviti njihovu izvedbu.
“Potcijenili smo šta se dešava kad je krug toliko sužen da se više ne sprovodi uobičajena provjera ratnog plana ili plana operacija”, kaže Berns.
Nezadovoljstvo ratom, koji je Rusiju do sada koštao oko 1,1 milion ljudskih žrtava i nanio ozbiljnu ekonomsku štetu, istovremeno je stvorilo priliku za CIA. “Imali smo mnogo sreće u regrutovanju većeg broja Rusa koji su se razočarali u rat, nakon što je on počeo”, rekao je bivši čelnik agencije.
Izraz “zanimljiva vremena” često se mogao čuti u Vašingtonu tokom 2025, a Berns je bio direktni svjedok brojnih ključnih trenutaka savremene istorije.
“Ovo je epoha u kojoj više nismo jedini veliki igrač na geopolitičkoj sceni. Rekao bih da i dalje imamo najbolje karte u rukama u odnosu na bilo kojeg od naših rivala. Pitanje je kako ćemo ih odigrati”, rekao je Berns.
Jedna od najvažnijih “karata” u toj ruci, kaže Berns, jeste mreža američkih saveznika i partnera širom svijeta - nešto što je Tramp u više navrata pokazao da ne cijeni naročito. “Upravo nas ta mreža izdvaja od relativno usamljenijih sila poput Kine i Rusije, iako je njihovo partnerstvo sve ozbiljnije”, dodao je.
CIA je imala mnogo sreće u regrutovanju većeg broja Rusa koji su se razočarali u rat, nakon što je on počeo
Ruski revanšizam i uspon Kine su označili kraj tridesetogodišnje američke dominacije kao neupitne globalne sile, dok se istovremeno vodi trka za prevlast u novim tehnologijama koje oblikuju budućnost, ističe FT.
“Tehnološka revolucija je zaista nešto što se ne može uporediti ni sa čim što je ljudsko društvo do sada iskusilo - još od početaka industrijske revolucije prije dva vijeka”, rekao je Berns.
Na čelu CIA, on je snažno insistirao na ovladavanju novim tehnologijama. Prema njegovim riječima, analitičari moraju naučiti da koriste velike jezičke modele (LLM) kako bi se izborili s ogromnim količinama podataka koje se danas neprekidno proizvode, dok terenski operativci moraju znati kako da se kreću kroz takozvane “pametne gradove”, u kojima su kamere s tehnologijom prepoznavanja lica postale uobičajena pojava.
Povodom američkog napada na Venecuelu 3. januara u kojoj je zarobljen njen predsjednik Nikolas Maduro, Berns kaže da bi građanima Venecuele bilo bolje sa drugačijim rukovodstvom, ali je upozorio:
“Naš dosije kada je riječ o promjeni režima nije baš bez mrlja.”
On je podsjetio na takozvano “pravilo Pottery Barn”, koje je uoči rata u Iraku pominjao i tadašnji državni sekretar Kolin Pauel: “Ako nešto slomiš, ti si odgovoran.”
“Stvari lako mogu da izmaknu kontroli, i zato moraš stalno da preispituješ sopstvene pretpostavke”, dodaje Berns.
On jasno razlikuje taktičku izvedbu operacije, koju opisuje kao “izvanrednu”, od šire strateške slike, prema kojoj je znatno oprezniji.
“Sada smo odgovorni za ishod koji je rizičan i neizvjestan, kako za Venecuelu, tako i za cijeli region”, rekao je za FT.
“Ova akcija podstiče opasan geopolitički zaokret, u kojem pravdu određuje sila, a svijet vode veliki momci koji sjede za malim stolom, sklapaju dogovore i dijele sfere uticaja”, dodao je. “To, po mom mišljenju, ide direktno u korist našim rivalima u Moskvi i Pekingu, i dodatno podriva povjerenje naših saveznika i partnera.”
FT podjeća da Tramp od povratka u Bijelu kuću vodi agresivnu kampanju za smanjenje federalne administracije i njeno stavljanje pod kontrolu, uvjeren da je njegovu agendu u prvom mandatu omela “duboka država” karijernih činovnika. Do kraja godine, procjenjuje se, oko 300.000 državnih službenika je napustilo posao ili ostalo bez njega.
“Neophodne su ozbiljne reforme, to je nesporno”, kaže Berns. “Ali ne mislim da se ovdje radilo o stvarnoj reformi. Ovo je, u najvećoj mjeri, bio način da se ljudi zastraše i da se stvori atmosfera u kojoj svi stalno gledaju preko ramena.”
“Oponašanje autokrata, po mom mišljenju, nije recept za uspjeh”, poručio je.
Posljednje sedmice 2025. donijele su talas diplomatske aktivnosti, dok su američki, ukrajinski i evropski zvaničnici pokušavali da oblikuju mirovni sporazum iako izgleda da Putin još nije spreman da popusti.
“Ne mislim da je Putin danas ozbiljan u vezi sa pregovorima, jer je previše uvjeren da vrijeme radi za njega”, kaže Berns.
Dodaje da će način na koji se rat završi vjerovatno imati posljedice koje će daleko nadilaziti granice Ukrajine, dok svijet ulazi u novo, još uvijek nedefinisano razdoblje.
Peking je pažljivo pratio kako se Moskva nosi s ratom, rekao je Berns, koji je putovao u Kinu tokom prve godine invazije.
“Jedina tema oko koje Kinezi nijesu bili ni najmanje polemični bio je rat u Ukrajini. Pažljivo su slušali. Znali su da su pogriješili u procjeni prije nego što je rat počeo. Mislili su da će Rusi samo pregaziti Ukrajince”, kazao je i dodao: “Iskreno mislim da je to doprinijelo sumnjama Si Đinpinga kada je riječ o pitanjima kao što je Tajvan.”
Tramp je pomjerio granice prihvatljivog u američkoj spoljnoj politici. Njegov pristup, koji često ruši norme i oslanja se na trgovinski pragmatizam, ponekad je pokazao da u toj politici postoji više prostora za manevrisanje nego što se ranije mislilo, navodi FT.
Berns je na to odgovario da ipak postoji važna pouka u Trampovoj spremnosti da razgovara i s neprijateljima: “Čak i s najodbojnijim protivnicima morate razgovarati...da bi oni shvatili s koje pozicije dolazite, i obratno. To ne znači da im morate vjerovati ili im popuštati.”
Najteže poglavlje na čelu CIA
Berns je bio direktno uključen u napore Bajdenove administracije da posreduje u okončanju izraelskog rata u Gazi i obezbijedi oslobađanje stotina talaca koje je držao Hamas. To je, kako kaže, bilo najzahtjevnije poglavlje njegovog mandata.
U oktobru su Izrael i Hamas postigli sporazum o prekidu vatre uz posredovanje SAD, koji je obuhvatio i oslobađanje preostalih talaca. Berns smatra da je Tramp uspio da postigne dogovor zato što je bio spreman da bude veoma direktan.
Napominje da je Tramp iskoristio neuspjeli izraelski napad na lidere Hamasa u Kataru kako bi izvršio pritisak na izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.
Drugi ključni faktor, po njegovom mišljenju, bio je tajming. Hamas je već bio ozbiljno oslabljen izraelskim vojnim operacijama, ali su slično prošli i njegovi drugi glavni neprijatelji u regionu - Iran i Hezbolah.
Berns smatra da je bilo trenutaka kada je mislio da je Bajden trebalo da bude oštriji prema Netanjahuu, na primjer kada je lider Hamasa Jahja Sinvar ubijen početkom oktobra 2024. kada je, objektivno, sve bilo zrelo za dogovor.
Iako je protekla godina bila burna i za svijet i za SAD, Berns je umjereno optimističan kada je riječ o dugoročnoj budućnosti zemlje. On je podsjetio na misao francuskog istoričara iz 19. vijeka Aleksisa de Tokvila, da veličina Amerike ne leži u njenoj prosvijećenosti, već u sposobnosti da ispravi svoje greške.
“Iako je naše političko stanje takvo da u tu sposobnost ponekad sumnjamo, vjerujem da je nismo izgubili”, zaključio je Berns.
Bonus video:
