Sunce ponovo sija nad Havanom. Nekoliko dana Kuba je bila na udaru izuzetno snažnog prodora hladnog, polarnog vazduha. To je u nekim djelovima te karipske zemlje prvi put u istoriji donijelo temperature oko tačke smrzavanja. Ali ovih dana tmurno raspoloženje na Kubi ne izaziva samo hladan vazduh iz pravca Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Nakon napada SAD-a na najbližeg kubanskog saveznika, Venecuelu, i otmice Nikolasa Madura, Karakas je obustavio isporuke nafte tom ostrvu. Krajem januara američki predsjednik Donald Tramp proglasio je Kubu "posebnom prijetnjom nacionalnoj bezbjednosti Sjedinjenih Država" i zaprijetio svim državama carinama ako nastave da snabdijevaju Kubu naftom ili naftnim derivatima.
Kubanski predsjednik Migel Dijas-Kanel za početak je te mjere nazvao "fašističkim, kriminalnim i genocidnim". U međuvremenu poručuje da je Kuba spremna na razgovore sa SAD - bez preduslova". Istovremeno insistira da njegov režim nije "pred kolapsom" i najavljuje detalje plana za jačanje energetskog sektora.
"Tramp je lud - po svaku cijenu želi da nam oduzme i vazduh za disanje. A onaj drugi je još fanatičniji kada je riječ o Kubi", kaže Aleida iz Havane, aludirajući na američkog državnog sekretara kubanskog porijekla Marka Rubija. On se smatra jednim od glavnih zagovornika politike "maksimalnog pritiska" na Venecuelu i Kubu. "Samo čekamo da vidimo šta će se još dogoditi", kaže Aleida, vidno zabrinuta.
"Ponekad mislim da će nas Tramp napasti, a ponekad da nas ipak neće pustiti da potonemo kako bi se onda predstavio kao spasilac", kaže 21-godišnja službenica Rejčel iz glavnog grada Kube i dodaje da očekuje da će svakodnevni život postati još teži.
"Tramp šteti nama običnim ljudima, a ne vladi", kaže Ramon. Šezdesetogodišnjak radi kao taksista i živi od turizma - koji je prošle godine dodatno opao. Benzin se sada može dobiti samo za devize i nakon višesatnog čekanja u redovima na tzv. "dolarskim pumpama". Isključenja struje od deset do 15 sati dnevno postala su uobičajena i u Havani. Zemlja trenutno proizvodi samo oko 40 odsto potrebne električne energije. Ipak, uprkos Trampovim carinskim prijetnjama, život u Havani naizgled ide svojim tokom.
To potvrđuje i Bert Hofman, vodeći istraživač u njemačkom GIGA institutu za latinoameričke studije, koji se trenutno nalazi u Havani. "Postoji veliko iščekivanje. Živimo u nekoj vrsti 'kriznog normaliteta' - život ide dalje. Nestanci struje su učestaliji, benzina je manje, ali sve se pogoršava postepeno. Na ulicama i dalje ima saobraćaja", kaže Hofman. No, riječ je o varljivoj normalnosti, jer zemlja "nema nikakvu perspektivu da dobije naftu".
Prekretnica u Karakasu
Od 3. januara sve se promijenilo, kaže Hofman. Tada je otpala Venecuela, kao najvažniji dobavljač nafte za Kubu. Meksiko, drugi najvažniji dobavljač, obustavio je za januar planirane isporuke. Od 9. decembra nijedan tanker s naftom nije pristao na Kubi.
U januaru je Kuba kupila jednu pošiljku nafte na takozvanom spot-tržištu. Brod iz Togoa, koji je 4. februara trebalo da stigne na Kubu, na otvorenom moru promijenio je kurs ka Dominikanskoj Republici. Može se pretpostaviti da se to dogodilo pod pritiskom SAD-a, kaže Hofman. "To znači da čak i kad Kuba uspije da kupi naftu, ona ne stigne do ostrva." To važi i za moguće isporuke iz Alžira, Angole, Kine ili Vijetnama. "Pretpostavljam da SAD ulažu mnogo napora da to spriječe", kaže Hofman. "Vrlo je vjerovatno da Kuba u dogledno vrijeme neće dobiti naftu. A to je brutalno."
Stručnjaci procjenjuju da Kubi trenutno treba oko 100.000 barela sirove nafte dnevno. Između četvrtine i trećine nafte do sada je stizalo iz Venecuele. Meksiko je 2025. isporučivao, kako se procjenjuje, 6.000 do 12.000 barela dnevno, dok su Rusija i Alžir slali manje količine.
"Kruže glasine da u februaru možda više uopšte neće biti nafte - a već smo u februaru", kaže Rejčel. Ona se nada da je potrošnja bila manja i da će zalihe ipak potrajati nešto duže.
Iako je Kuba posljednje dvije godine uz podršku Kine znatno investirala u izgradnju solarnih parkova, oni ni približno ne mogu da pokriju potrebe za električnom energijom. Snabdijevanje strujom i dalje zavisi od zastarjelih termoelektrana sovjetske proizvodnje - sklonih kvarovima. To znači da je Kuba hitno zavisna od uvoza energije. Domaća teška nafta, koja pokriva oko 40 odsto potreba, ne može se preraditi u benzin i koristi se samo za elektrane.
Niko ne zna koliko će postojeće zalihe nafte još trajati, kaže Hofman. Fajnenšel tajms je krajem januara govorio o 15 do 20 dana. Posljedice će u svakom slučaju biti kobne.
"U suštini je pitanje nekoliko nedjelja kada više neće biti benzina. A kad nema benzina, onda ne samo da turisti ne mogu od plaže do aerodroma, nego ni hrana sa sela ne može do gradova", naglašava stručnjak instituta GIGA.
Hofman spominje i jednu njemačku firmu koja na Kubi proizvodi medicinski kiseonik za bolnice. "Ako kamion nema benzina, kiseonik ne stiže u bolnicu i ljudi umiru." Ako se hrana više ne može transportovati, nastupiće glad.
Meksiko je najavio slanje humanitarne pomoći još ove nedjelje. Istovremeno diplomatskim putem ispituje mogućnosti za isporuke nafte. No, Meksiko je ekonomski snažno zavisan od SAD-a, pa mu je manevarski prostor ograničen. Uz to, predstoje novi pregovori o sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini, što Trampu daje dodatni pritisak na susjednu zemlju.
Kontakti nisu pregovori
Meksička predsjednica Klaudija Šejnbaum ponudila se i kao posrednica u mogućim razgovorima između Vašingtona i Havane, iako uopšte nije jasno o čemu bi se pregovaralo. Na saslušanju u Senatu u januaru američki državni sekretar Rubio otvoreno je dao do znanja da teži promjeni režima.
Za razliku od Venecuele, Kuba ima manje ekonomski, a više simbolički značaj. To karipsko ostrvo simbolizuje otpor Monroovoj doktrini i američkom zahtjevu za dominacijom na zapadnoj hemisferi. "To je otvoreni račun", kaže Hofman. "U Vašingtonu imaju osjećaj da sada drže sve adute i da je došao trenutak da Kuba kapitulira, šta god to konkretno značilo." Zato je teško zamisliti "oko kojih bi se tačaka kubansko rukovodstvo moglo dogovoriti s Trampom i Rubiom".
Tramp je posljednjih dana tvrdio da njegova vlada vodi razgovore s kubanskim rukovodstvom. Havana je to demantovala - postoje kontakti, ali ne i dijalog. Zamjenik kubanskog ministra spoljnih poslova Karlos Fernandes de Kosio izjavio je u utorak u intervjuu za špansku novinsku agenciju EFE da su "razmijenjene poruke", ali da bi "bilo pogrešno reći da se pripremaju bilateralni pregovori". Havana je više puta javno izrazila spremnost na razgovore sa SAD-om "na ravnopravnoj osnovi".
Suočen s naftnim embargom, De Kosio je priznao da njegova zemlja ima "ograničene opcije". Najavio je hitni plan koji će "narednih dana" biti predstavljen stanovništvu. On će biti "težak za vladu i veoma težak za stanovništvo u cjelini".
U međuvremenu je ambasador Rusije na Kubi, Viktor Koroneli, uputio jasnu poruku. Kako prenosi Rojters, diplomata je u intervjuu za rusku agenciju RIA Novosti naglasio da Moskva planira i dalje da isporučuje naftu Kubi.
"Ruska nafta je posljednjih godina više puta isporučivana Kubi. Polazimo od toga da će se ta praksa nastaviti", rekao je Koroneli.
Bonus video:
