Kad bi se američko-izraelski rat protiv Irana završio već sjutra, jedna stvar bi već bila jasna: premijer Izraela Benjamin Netanjahu bi iz njega izašao ojačan, dok bi predsjedniku SAD Donaldu Trampu ostalo da upravlja potresom na globalnim tržištima i odnosima sa zalivskim saveznicima koji su podnijeli najteže troškove, ocjenjuje agencija Rojters.
Za Netanjahua je, kažu analitičari, rat promijenio političku mapu Izraela po njegovoj mjeri, skrećući pažnju sa Gaze na Iran, gdje je nacionalni konsenzus najčvršći i gdje njegove bezbjednosne i ekonomske reference najviše odjekuju.
Za Trampa je učinio suprotno: zarobio ga je u sukobu bez jasnog izlaza, izložio njegove arapske saveznike iz Zaliva sve većim rizicima i potkopao ekonomsku priču na kojoj je zasnivao povratak na vlast.
“Postoji jasan pobjednik i jasan gubitnik”, rekao je za Rojters Aron David Miler, bivši američki pregovarač za Bliski istok. “Netanjahu je ubjedljivo najveći pobjednik. Pokazao je vojnu sposobnost Izraela. Zalivske države su ubjedljivo najveći gubitnici.”
Za Trampa, rekao je Miler, ne postoji izlazna strategija koja bi mu omogućila da proglasi pobjedu i ode.
Tramp, koji je tražio bezuslovnu predaju Irana, očekivao je da će naići na iransku Delsi Rodriges, poslušnog posrednika moći po uzoru na Venecuelu, rekao je stručnjak za Iran Karim Sadžadpur, ali je umjesto toga “naišao na iranskog Kim Džong Una”, aludirajući na prkosni autoritarni model Sjeverne Koreje.
Za razliku od Vašingtona, rat protiv Irana u Izraelu se uglavnom ne doživljava kao rat po izboru, već kao rat iz nužde, smatra Nejtan Saks, viši saradnik Instituta za Bliski istok. “Čak i ako ne dođe do promjene režima”, rekao je Saks, “slabljenje Irana i osovine milicije koju predvodi predstavlja ogroman cilj za Netanjahua”.
Za Trampa samo teški izbori
Izraelski zvaničnici kažu da je vazdušni rat uglavnom podijeljen tako što se Izrael fokusira na zapadni i sjeverni Iran, gađajući lokacije balističkih projektila i nuklearna postrojenja, dok se SAD koncentrišu na istok i jug, uključujući Hormuški moreuz, kako bi oslabile iranske pomorske kapacitete.
Rojters podsjeća da je Izrael predvodio likvidacije visokih iranskih zvaničnika, uključujući šefa bezbjednosti Alija Laridžanija u utorak i ministra obavještajnih poslova Esmaila Hatiba u srijedu. Ministar odbrane Izrael Kac je rekao da su on i Netanjahu ovlastili vojsku da napadne svakog visokog iranskog zvaničnika kojeg uspije da locira, bez potrebe za dodatnim odobrenjem.
Ti dobici, međutim, nijesu približili rat kraju. Trampu su ostala tri loša izbora: da produži napade, proglasi pobjedu i nada se da će se Teheran povući, ili da dramatično eskalira - a nijedna od tih opcija ne nudi jasan izlaz, rekli su analitičari.
Šefica američke obavještajne zajednice Tulsi Gabard je rekla u srijedu pred Kongresom da je, iako je iranska vlast oslabljena od početka rata, režim i dalje opstao, te da su Teheran i njegovi saveznici i dalje sposobni da napadaju američke i savezničke interese širom Bliskog istoka.
Trampova očigledna pogrešna procjena snažno odjekuje u Zalivu. Dok Iran ispaljuje projektile i dronove na komercijalna središta i steže obruč oko Hormuškog moreuza, arterije kroz koju prolazi petina svjetske nafte, postoji rizik da zalivske države postanu najveća žrtva, kažu analitičari.
“Zajednička prijetnja koju oni (arapske zalivske države) sada vide je ona za budućnost bezbjednosti i stabilnosti Zaliva”, rekao je Miler, koji je i viši saradnik Karnegi fondacije za međunarodni mir. “Dovedena je u pitanje sama ideja da Zaliv predstavlja budućnost regiona - a zajedno s tim i vizija koju Zaliv ima o sebi.”
SAD i Izrael djeluju sa različitim procjenama rizika
Analitičari kažu da je Izrael možda spremniji od SAD da toleriše nestabilnost u Iranu, procjenjujući da bi se suočio sa znatno manjim regionalnim posljedicama, posebno nakon slabljenja njegovih protivnika Hamasa i Hezbolaha u protekle tri godine.
Istovremeno, Vašington i njegovi partneri iz Zaliva mnogo su izloženiji napadima na energetsku infrastrukturu, koji podižu cijene nafte i remete pomorski saobraćaj.
Asaf Orion, bivši šef strategije u izraelskoj vojsci, rekao je da regionalne države postavljaju pitanje da li Izrael zapravo teži haosu u Iranu, dodajući da bi Izrael bio manje pogođen takvom nestabilnošću nego njegovi susjedi ili Vašington.
U suštini, kažu analitičari, dva saveznika imaju različite procjene rizika: Izrael vidi Iran kao potencijalnu egzistencijalnu prijetnju, dok je Vašington više usmjeren na izbjegavanje dugotrajnog rata koji bi mogao donijeti velike ekonomske troškove i narušiti savezništva.
Kao ilustraciju toga Rojters navodi oštru Trampovu reakciju na izraelski napad na ogromno iransko gasno polje Južni Pars, najveće podmorsko nalazište prirodnog gasa na svijetu koje Iran dijeli sa Katarom. On je na društvenim mrežama rekao da SAD “nijesu znale ništa o tom konkretnom napadu”, te da Katar, američki saveznik koji je i sam bio meta iranskih napada na svoje gasne objekte, nije bio uključen.
Trampova objava u srijedu ukazala je na njegovo osjetljivo balansiranje između bliskog vojnog savezništva SAD sa Izraelom i važnih odnosa sa bogatim arapskim partnerima iz Zaliva.
Tramp i Netanjahu razgovaraju telefonom svakodnevno od početka rata, kažu izraelski zvaničnici. Međutim, Trampovo negiranje da je unaprijed znao za izraelski napad bilo je u suprotnosti sa ranijim tvrdnjama i njega i Netanjahua da njihove vojske djeluju potpuno usklađeno.
Izraelski zvaničnici su juče kazali za Rojters da je napad Izraela na gasno polje bio koordinisan sa SAD, ali se vjerovatno neće ponoviti.
Tri izraelska zvaničnika, koji su željeli da ostanu anonimni, rekli su juče da Izrael nije bio iznenađen Trampovim komentarima. Oni su opisali tu dinamiku kao sličnu onoj koja se odigrala nakon što je Izrael prije nekoliko sedmica gađao skladišta goriva u Iranu. Poslije tih napada, šef Pentagona Pit Hegset je rekao da “u tom konkretnom slučaju to nijesu bili naši udari”.
Nakon iranskih napada, arapske zemlje Zaliva tražile su objašnjenja od Trampove administracije, a jedna od njih je stupila u kontakt sa Centralnom komandom SAD, rekao je regionalni izvor upoznat sa tim pitanjem.
Ta zemlja je potom stupila u kontakt sa Trampovim specijalnim izaslanikom Stivom Vitkofom, koji je rekao da taj udar nije bio zajednička američko-izraelska operacija, ali da je Vašington o njemu bio unaprijed obaviješten, rekao je izvor britanske agencije
Tramp je juče rekao da je Netanjahuu poručio da ne napada iranska energetska postrojenja, dodajući da je izraelski premijer pristao na to.
“Rekao sam mu: ‘Nemoj to da radiš’, i on to neće uraditi”, rekao je američki predsjednik novinarima u Ovalnom kabinetu.
Takođe je kazao da su SAD potrebna dodatna sredstva iz “mnogo razloga” usred rata sa Iranom, odgovarajući na pitanje o medijskom izvještaju da Pentagon za taj sukob traži 200 milijardi dolara. Na pitanje da li planira da pošalje vojnike na Bliski istok usred rata sa Iranom, Tramp je bio izričit. “Ne šaljem trupe nigdje”, kazao je.
Rast na tržištima u Izraelu
Iako rat protiv Irana uživa podršku javnosti u Izraelu i mogao bi politički koristiti Netanjahuu, to se još nije pretočilo u rast podrške u anketama uoči izbora planiranih za kraj godine.
Istraživanja pokazuju da njegova desničarska koalicija zaostaje za većinom, sa oko 50 od ukupno 120 mjesta u Knesetu, što je pad u odnosu na ranijih 68.
Taj raskorak između javne podrške i političke koristi zasad prikrivaju snažna izraelska tržišta. Rast berze i jačanje šekela mogu odavati utisak samopouzdanja, ali skrivaju znatno nesigurniju stvarnost, ocjenjuje Rojters.
Aviv Bušinski, bivši Netanjahuov savjetnik, smatra da će rat na kraju biti ocjenjivan u binarnim kategorijama: ili će iranski “režim” pasti, ili neće. Sve manje od toga nosi rizik da rani vojni uspjesi prerastu u politički teret za Netanjahua, koji je kampanju predstavio kao potragu za “potpunom pobjedom”.
Ako sistem Alija Hameneija opstane, čak i u oslabljenom obliku, narativ bi se mogao preokrenuti iz trijumfa u ocjenu da je Izrael otišao predaleko, ponovo otvarajući neriješene prijetnje Hamasa u Gazi i Hezbolaha u Libanu. Izraelska tržišta možda uračunavaju otpornost, ali djeluje da zanemaruju cijenu nedovršenog rata, zaključuje Rojters.
Bonus video:
