Dok zastoj oko zamrznutog rata s Iranom prijeti globalnim ekonomskim slomom, Vašington i Teheran smanjili su ambicije da postignu sveobuhvatan mirovni sporazum i sada nastoje da se dogovore o ograničenom paktu kojim bi se teža pitanja odložila.
Agencija Rojters nudi pregled predloga o kojima se razgovara i pitanja koja i dalje ostaju neriješena nakon rata:
U kojoj su fazi razgovori?
Izvori iz oba tabora naveli su da su najnoviji mirovni napori usmjereni na privremeni memorandum o razumijevanju kojim bi se zaustavio rat i omogućio saobraćaj kroz Hormuški moreuz, dok se razgovara o širem sporazumu.
Predloženi okvir odvijao bi se u tri faze: formalno okončanje rata, rješavanje krize u Hormuškom moreuzu i otvaranje roka od 30 dana za pregovore o širem sporazumu.
Izvori su naveli da razlike postoje čak i oko ovog ograničenog plana. Svaki širi sporazum morao bi da se bavi teško rješivim sporovima, poput iranskog nuklearnog programa. Posljednji sporazum o nuklearnom programu - postignut 2015, a koji je Tramp raskinuo 2018 - zahtijevao je godine pregovora velikih timova tehničkih eksperata.
Glavne teme
Okončanje rata - Predsjednik SAD Donald Tramp kaže da je rat blizu kraja i da se može riješiti tako što će Iran prihvatiti uslove. Iran ne vjeruje ni njemu ni izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu. Iranski zvaničnici ukazuju na odluku da napadnu u februaru, uprkos primirju kojim je okončana prethodna američko-izraelska vazdušna kampanja prošle godine. Oba sukoba pokrenuta su bez najave, u vrijeme napora da se sporna pitanja riješe diplomatskim putem. Teheran kao razloge za uvjerenje da primirje neće opstati navodi i izraelske napade tokom prekida vatre u Gazi i Libanu, pa traži neku vrstu spoljne garancije.
Hormuz i blokada Zaliva - Teheran svoju kontrolu nad Hormuškim moreuzom, a Vašington blokadu iranskih luka, vide kao glavne poluge pritiska. Međutim, obje strane trpe posljedice. Iranskoj ekonomiji prijeti katastrofa, a nemogućnost izvoza nafte mogla bi dovesti do problema sa skladištenjem i smanjenja proizvodnje. Istovremeno, iranska blokada Hormuškog moreuza izaziva svjetsku energetsku krizu nekoliko mjeseci uoči američkih izbora za Kongres. Iran želi formalno priznanje svoje kontrole nad Hormuzom, čemu bi se međunarodna zajednica usprotivila.
Nuklearni program - Sjedinjene Države vjeruju da Iran želi da napravi nuklearnu bombu. Iran to negira, tvrdeći da je njegov atomski program isključivo u civilne svrhe. Vašington želi da se Iran na 20 godina odrekne prava na obogaćivanje uranijuma i preda zalihe visoko obogaćenog uranijuma. Iran želi da njegovo pravo na obogaćivanje bude priznato. Sporazum bi na kraju mogao biti moguć uz višegodišnji moratorijum na obogaćivanje i izvoz visoko obogaćenog uranijuma, ali to i dalje djeluje teško dostižno.
Balističke rakete - Jedan od glavnih zahtjeva SAD prije rata bio je da Iran ograniči domet svojih balističkih raketa kako ne bi mogle da dosegnu Izrael. Vašington tvrdi da je rat uspio da oslabi iranske raketne zalihe i nije jasno da li bi u širem mirovnom sporazumu i dalje insistirao na ograničenju dometa. Iran je uvijek odbijao da razgovara o svojim balističkim raketama, tvrdeći da njegovo pravo na konvencionalno naoružanje ne može biti predmet pregovora i da i dalje raspolaže velikim arsenalom.
Sankcije i zamrznuta sredstva - Iranska ekonomija godinama trpi posljedice sankcija, što je doprinijelo nemirima širom zemlje u januaru. Teheranu je prijeko potrebno ukidanje sankcija i oslobađanje zamrznutih sredstava. Takođe traži reparacije za ratnu štetu, iako se za sada ne čini mogućim da SAD pristanu na to, a nije jasno ni da li bi Iran ostao pri tom zahtjevu kao uslovu za dogovor.
Iran je ranije saopštio da rat Izraela protiv njegovog saveznika Hezbolaha u Libanu mora biti uključen u svaki mirovni sporazum. Izrael to odbacuje, a nije jasno koliko bi Iran u budućim razgovorima insistirao na tome.
Šta misle Izrael i zalivske države?
Izrael nije direktno uključen u mirovne napore. Netanjahu je bio željan da nastavi rat, a takođe bi nerado pristao da izraelska kampanja protiv Hezbolaha bude predmet sporazuma između Vašingtona i Teherana.
Zalivske države nijesu jedinstvene u pogledu načina na koji treba okončati sukob. Iran ih je tokom rata gađao i one bi se usprotivile sporazumu koji bi Teheranu omogućio da ih i dalje napada ili da uvede kontrolu nad Hormuškim moreuzom - njihovom glavnom trgovinskom rutom. Mogle bi strahovati da Vašington u pregovorima neće dati prioritet njihovim potrebama i zabrinutostima.
Da li bi evropske države, Kina ili Rusija mogle imati ulogu?
Evropske države imaju sopstvene sankcije protiv Irana i željele bi da budu uključene u svaki sporazum čiji bi cilj bio rješavanje nuklearnog spora. Francuska, Njemačka i Britanija bile su tijesno uključene u sporazum iz 2015. Evropske zemlje ponudile su da preuzmu ulogu u obezbjeđivanju slobodnog prolaza kroz Hormuški moreuz poslije rata.
Kina je veliki kupac zalivske nafte koja prolazi kroz Hormuški moreuz. Iran se možda nada da bi Peking pristao da bude garant u eventualnom sporazumu, ali Kina nije dala nikakav nagovještaj da bi željela takvu ulogu.
Iran bi takođe mogao željeti da Rusija ima ulogu u eventualnom sporazumu o njegovim zalihama visoko obogaćenog uranijuma, mada nije jasno da li bi Vašington to prihvatio.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
