Od bombi do blokade: Ko može izdržati veći ekonomski bol

Američka vojna blokada za brodove koji napuštaju iranske luke stupila je na snagu juče, a Teheran je zaprijetio odmazdom protiv luka svojih susjeda u Zalivu nakon što su pregovori o okončanju rata tokom vikenda propali.

Cijene nafte su naglo porasle, bez naznaka brzog ponovnog otvaranja Hormuškog moreuza koje bi ublažilo najveći poremećaj u snabdijevanju do sada. Primirje koje je zaustavilo šest sedmica američkih i izraelskih vazdušnih udara je ugroženo, a do njegovog isteka ostalo je još samo sedam dana.

Odluka predsjednika SAD Donalda Trampa da uvede blokadu svih iranskih pošiljki koje izlaze iz ili ulaze u Hormuški moreuz postavlja naredni veliki test u ratu sa Iranom: koja strana može izdržati veći ekonomski bol - novo rukovodstvo u Teheranu ili sam Tramp, piše “Njujork tajms” i ističe da je taj potez drugačiji od svega što se do sada dešavalo.

Umjesto da usmjerava rakete i bombe na vojne ciljeve, raketne položaje i iransku odbrambenu industriju, Tramp će pokušati da presiječe dotok životno važne sirovine za tu zemlju - nafte, koja čini više od 50 odsto njenog izvoza i praktično cjelokupan prihod vlade.

Tramp je juče, nakon stupanja na snagu blokade, upozorio da će svi iranski “brzi napadački” čamci koji se približe američkim pomorskim snagama Irana biti uništeni. Opisujući iransku mornaricu kao “potpuno uništenu” tokom šestonedjeljnog rata između SAD i Irana, Tramp je na društvenoj mreži Truth Social objavio: “Ono što nijesmo pogodili jeste njihov mali broj, kako ih oni zovu, ‘brzih napadačkih brodova’, jer ih nijesmo smatrali ozbiljnom prijetnjom.”

“Upozorenje: Ako se bilo koji od tih brodova približi našoj BLOKADI, biće odmah UNIŠTEN, koristeći isti sistem likvidacije koji primjenjujemo protiv dilera droge na čamcima na moru. To je brzo i brutalno”, napisao je Tramp.

Pomorski embargo očigledno ima za cilj da smanji sposobnost Irana da finansira svoju odbranu ograničavanjem prihoda koje ostvaruje od izvoza nafte, piše Njujork tajms.

S druge strane, čini se da je iranska strategija usmjerena na vođenje sukoba na globalnim tržištima, gdje je Teheran otkrio nove poluge moći. Svjesni da su izgubili vojni dio sukoba u prvih pet nedjelja, ali da su nadmašili očekivanja u informacionom prostoru i u zastrašivanju susjeda preciznim raketnim i dronskim napadima, Iranci računaju na to da je Trampova tolerancija na politički pritisak ograničena.

Ako iranska nafta ne bude prolazila kroz moreuz, cijene bi mogle nastaviti da rastu, a neke kompanije već planiraju scenario od 175 dolara po barelu. Iranci su svjesni mogućih političkih posljedica nastavka inflacije u SAD, manje od sedam mjeseci prije izbora na sredini mandata.

“Uskoro ćete sa nostalgijom gledati na benzin od četiri do pet dolara”, upozorio je američke potrošače glavni iranski pregovarač i predsjednik parlamenta Mohamed Bager Galibaf.

Iransko Ministarstvo odbrane poručio je i da će Tramp doživjeti neuspjeh u svakom pokušaju vojnog miješanja u Hormuškom moreuzu i Omanskom zalivu.

Saveznici u NATO-u, uključujući Britaniju i Francusku, saopštili su da neće biti uvučeni u sukob učešćem u blokadi, naglašavajući umjesto toga potrebu da se ponovo otvori plovni put kroz koji inače prolazi oko petine svjetske nafte.

Regionalna Centralna komanda američke vojske saopštila je da će blokada biti “nepristrasno sprovođena protiv plovila svih država” koja ulaze u iranske luke u Zalivu i Omanskom zalivu ili iz njih izlaze. “Blokada neće ometati neutralni prolaz kroz Hormuški moreuz ka odredištima koja nijesu u Iranu ili iz njih”, navela je Centralna komanda u obavještenju pomorcima u koje je Rojters imao uvid u ponedjeljak.

Dva tankera povezana s Iranom, “Aurora” i “Nju fjučer”, natovarena naftnim derivatima, napustila su moreuz juče prije isteka roka.

Portparol iranske vojske poručio je da ako iranske luke budu ugrožene, nijedna luka u Zalivu ili Omanskom zalivu neće biti bezbjedna. Iranska Revolucionarna garda saopštila je da bi svaki vojni brod koji se približi moreuzu prekršio primirje.

Pojedini analitičari podržavaju blokadu. “To zaustavlja iranski izvoz, njegove prihode i predstavlja odgovor na njihovo zatvaranje moreuza”, napisao je na mreži X Denis Ros, bivši visoki američki diplomata i pregovarač za Bliski istok. “Mogu napasti naftna postrojenja u Zalivu, ali to stavlja veći pritisak na Iran. Takođe vrši snažan pritisak na Kinu da izvrši pritisak na Iran”, dodao je.

“Sadašnja situacija, u kojoj Iran može da uskraćuje korišćenje moreuza svima osim svojim prijateljima ili onima koji plate, neodrživa je”, rekao je Ričard Has, bivši visoki republikanski zvaničnik za nacionalnu bezbjednost i nekadašnji predsjednik Savjeta za spoljne odnose, koji je bio među prvima koji su zagovarali strategiju blokade. “Iran se tako bogati dok drugi siromaše”, nastavio je. “Blokada pojačava ekonomski pritisak na Iran koji je postojao i prije rata, a rat ga je dodatno pogoršao. Ako žele da prodaju svoju naftu, moraju ponovo otvoriti moreuz za sve.”

Međutim, drugi su bili skeptični, poput Valija Nasra, bivšeg američkog zvaničnika i profesora na Univerzitetu Džons Hopkins. On je rekao da Trampova prijetnja blokadom moreuza kratkoročno neće zabrinuti Islamsku Republiku, jer Teheran računa da zatvaranje više pogađa globalnu ekonomiju nego sam Iran.

“To odgovara Irancima, produžava pritisak na globalnu ekonomiju”, rekao je. “A Iranci bi mogli zatvoriti Bab el-Mandeb (strateški prolaz kod obale Jemena), pa bi SAD morale i s tim da se nose.”

Za Trampa, ovo je još jedan zaokret u strategiji. Prije nekoliko nedjelja odlučio je da dozvoli Iranu da proda naftu koja je već bila na moru, u nadi da će ublažiti nestašice u snabdijevanju. Ali uticaj na cijene bio je minimalan. Tako je Tramp djelovao kao da vodi mlak rat - bombarduje Iran, a istovremeno mu dopušta da zarađuje. Uz to, iransko uvođenje taksi za saobraćaj kroz moreuz značilo je da se Teheranu u trenutku kada mu je to bilo najpotrebnije otvara novi izvor prihoda.

Blokada bi mogla da izgleda kao vješt preokret u Trampovu korist, međutim ukoliko se oduži predsjednik SAD rizikuje da ponovo djeluje kao neko ko nije uspio da sagleda unaprijed šta bi sve moglo poći po zlu nakon napada na Iran, ističe Njujork tajms. Rat za koji je vjerovao da bi mogao trajati svega nekoliko dana sada ulazi u sedmu nedjelju. A za svjetsku ekonomiju, najteži dio krize još nije ni blizu kraja.