„Tamo dolje sravnjuju sve, ovdje žele kontrolu”

U gradu Bedijas, u južnom Libanu blizu Tira, 48-godišnji medicinski radnik Vael el-Amin sjedio je 10. maja ispred kuće svog brata, pio kafu i gledao djecu kako se igraju, uprkos neprekidnom zujanju drona iznad njih.

“Pomislio sam: Neka se igraju”, rekao je za Rojters iz bolnice u Tiru. “To su djeca. Ko bi njih gađao?”

Nekoliko trenutaka kasnije, eksplozija je razorila kuću njegovog brata, podigavši oblak krhotina u vazduh. Amin se probijao kroz dim dok nije pronašao svog osmogodišnjeg sina, ranjenog među ruševinama.

“Rekao mi je: ‘Ovdje sam’”, kazao je.

Amin je izvukao dječaka na sigurno prije nego što je saznao da je njegov brat poginuo u napadu.

Mada je prošlog mjeseca u Libanu dogovoren prekid vatre, civilima on nije donio predah. Stanovnici i dalje stradaju i napuštaju sve šire djelove zemlje pod pritiskom vazdušnih udara i kontinuiranih izraelskih naredbi za evakuaciju.

Primirje, postignuto uz posredovanje SAD i objavljeno 16. aprila, poslije oko šest sedmica borbi, nije zaustavilo nasilje između Izraela i Hezbolaha. Obje strane sprovode gotovo svakodnevne napade, međusobno se optužujući za kršenje sporazuma. Prema podacima libanske vlade u borbama je do sada poginulo više od 3.000 ljudi, a stotine hiljada civila u južnom Libanu su raseljene iz svojih domova. Iz UNICEF-a je juče saopšteno da je tokom protekle sedmice jedanaestoro djece ubijeno ili povrijeđeno u prosjeku svakih 24 sata u Libanu.

Ubrzo nakon proglašenja prekida vatre, Izrael je objavio mapu na kojoj je označio tampon-zonu od skoro 600 kvadratnih kilometara, odnosno 230 kvadratnih milja, koju su zauzele njegove kopnene snage, i naveo 57 gradova i sela čijim je stanovnicima poručio da se evakuišu.

Od tada je, međutim, izraelska vojska izvela stotine vazdušnih udara na mnogo šire područje izvan te okupirane zone i izdala naredbe za evakuaciju koje obuhvataju više od 100 dodatnih libanskih gradova i sela, pokazuje Rojtersova analiza izraelskih saopštenja.

Zajedno sa okupiranom zonom, te naredbe obuhvataju oko 2.000 kvadratnih kilometara Libana - približno petinu cijele zemlje - od čega je veliki dio za stanovnike praktično postao zabranjena zona.

Dolje je Gaza, a ovdje je Zapadna obala

Nakon što je počela izraelska invazija na Liban, u Kfaršubi, planinskom gradu na libansko-izraelskoj granici, uspostavila se svojevrsna rutina. Tokom dana, ljudi su se okupljali u centru grada i posmatrali Hiam i ravnicu Mardžajun, koja se prostire ispod njih. Gledali su kako izraelski avioni F-16 nadlijeću područje i bacaju bombe na gradove u podnožju, dok su zvuci eksplozija postajali sve udaljeniji kako su izraelske snage potiskivale borce Hezbolaha i napredovale dublje u Liban.

Noću su se porodice okupljale oko grijalica u dnevnim sobama; nijesu se usuđivale da napuste domove. Napolju su izraelski vojnici patrolirali ulicama Kfaršube. Nezvanični policijski čas počinjao je čim padne mrak, kada bi izraelska vojska započinjala pretrese. Pretraživali su kuće tražeći oružje, a povremeno su odvodili stanovnike u Izrael na ispitivanje.

“Tamo dolje je Gaza: sravnjuju sve sa zemljom”, rekao je za britanski “Gardijan” Nazih Jehja, vlasnik prodavnice u sedamdesetim godinama, pokazujući prema libanskim gradovima ispod njih, koje su Izraelci već napola razorili. “Ovdje je Zapadna obala: nije uništeno, ali žele da budu sigurni da je ovo područje pod njihovom kontrolom.”

Izrael nije uništio Kfaršubu i susjedna sela, niti je raselio njihove stanovnike. Stanovnici mogu da ostanu u svojim domovima pod okupacijom koja podsjeća na onu u Zapadnoj obali, ako poštuju stroge izraelske uslove.

Moraju da čuvaju svoje gradove od Hezbolaha. Izraelski vojni zvaničnici su ih zvali i jasno im poručili da će, ako bilo koji pripadnik te oružane grupe uđe u grad, on biti bombardovan.

Ne mogu da pristupe južnom dijelu grada. Pokušaj gradonačelnika i jednog njegovog prijatelja da donesu vodu iz tamošnjeg bunara propao je kada su izraelske snage prije dvije sedmice na njih bacile šok-bombu.

I ne smiju da reaguju na noćne racije izraelske vojske. Jedna patrola je jedne noći krajem marta otela muškarca u susjednom gradu Halti i odvela ga u Izrael. Kada je tokom operacije čuo ženu kako vrišti, petnaestogodišnji Mohamed Abdel al-El izašao je da vidi šta se dešava, a izraelski vojnici su ga ubili, piše britanski list i ističe da stanovnici tog većinski sunitskog grada nijesu pristalice Hezbolaha. Tokom posljednjeg rata, 2024. godine, ta oružana grupa koristila je strateški grad na brdu za ispaljivanje raketa prema Izraelcima. Polovina grada i dalje je u ruševinama od bombi ispaljenih u znak odmazde.

Oni koji su ostali u gradu, uglavnom stariji ljudi, pristali su na izraelske uslove kako bi mogli da ostanu u svojim domovima. Međutim, nelagodno im je zbog toga što su postavljeni za čuvare od Hezbolaha, oružane grupe za koju se kaže da po brojnosti može da parira pojedinim evropskim vojskama.

“Ako bi neko iz Hezbolaha došao i tražio da postavi raketu na moj krov, ne bih mogao da ga odbijem. Kako bih mogao da ih zaustavim? Samo bih pobjegao”, rekao je za Gardijan Al-El, 72-godišnji penzionisani profesor sociologije, sjedeći sa suprugom u kuhinji.

Ipak, pokušavaju. Putevi koji vode ka Kfaršubi uglavnom su blokirani gumama, kamenjem i nasipima zemlje, tako da automobili mogu da uđu u grad samo jednom glavnom ulicom.

Za noć uništeno 20 zgrada

Širenje područja evakuacije na jugu Libana, uz konfuziju zbog napada koji se nastavljaju i neizvjesnost oko konačnih granica izraelske tampon-zone, naveli su mnoge stanovnike tih oblasti da strahuju da se možda nikada neće vratiti u svoje domove.

“Nema šanse da se sada vratimo”, rekao je za Rojters Ijad Vatfi, muhtar - izabrani lokalni zvaničnik - u Bazuriji, koji je kazao da je grad, u kojem je nekada živjelo 13.000 ljudi, od primirja pogođen višestrukim vazdušnim udarima i naredbama za evakuaciju. “Prošle sedmice nam je u gradu za jednu noć uništeno 20 zgrada.”

Ostao je samo mali dio stanovništva, dok se većina ostalih sklonila u šatorima sjevernije, rekao je on, dodajući da se malo ko osjeća bezbjedno da se vrati u dogledno vrijeme.

Izraelske odbrambene snage (IDF) saopštile su za Rojters da njihova vazdušna kampanja u Libanu nakon prekida vatre nije imala za cilj raseljavanje civila, već uklanjanje prijetnji Hezbolaha, koji su optužile da raspoređuje snage i oružje u civilnim područjima. Naredbe za evakuaciju opisale su kao “preporuke” izdate prije vazdušnih udara, koje građanima omogućavaju da odu ako to žele.

Južni Liban “ostaje aktivna borbena zona u kojoj se trupe IDF-a svakodnevno sukobljavaju sa terorističkim elementima”, dodale su Izraelske odbrambene snage.

Hezbolah, šiitski muslimanski politički i vojni pokret, i sam je od prekida vatre izvodio redovne napade, uključujući udare dronovima kamikazama. Saopštio je da, uprkos primirju, ima pravo da se odupre nastavku izraelske agresije, i negira da raspoređuje vojna sredstva u civilnim područjima.

Rojters je razgovarao sa muhtarima iz 20 gradova i sela koja su od prekida vatre obuhvaćena izraelskim naredbama za evakuaciju, zajednicama koje su prije sukoba imale od nekoliko stotina do nekoliko hiljada stanovnika. Većina njih procijenila je da je ostao jednocifren procenat stanovnika, navodeći da je većina pobjegla na sjever ili u priobalne gradove Tir i Sidon.

“Ljudima su živci potpuno popustili. Više nijesu mogli da izdrže, pa su otišli”, rekao je Ali Nazal, muhtar u Srifi, koji je kazao da je selo praktično opustjelo. “Prekid vatre je laž.”

Situacija za civile u Libanu izgleda sve sumornije. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu obećao je u ponedjeljak da će Izrael pojačati napade, što je navelo stanovnike južnih predgrađa Bejruta da bježe dalje na sjever. Izrael je od tada izdao novi niz naredbi za evakuaciju, koje obuhvataju više od deset novih gradova i sela, i proglasio veliki dio juga “borbenom zonom”.

Izraelski ministar finansija Bezalel Smotrič izjavio je u četvrtak da treba rušiti zgrade u predgrađima Bejruta za svaki dron koji ispali Hezbolah. “Jedini način, trenutno, da se spriječi da naši vojnici budu pogođeni jeste da se sruši deset zgrada u južnim predgrađima Bejruta, gde je uporište Hezbolaha za svaki dron koji ispali šiitski pokret”, rekao je Smotrič, figura ekstremne desnice u Izraelu, posle smrti izraelskog vojnika u Libanu.

Smotrič je na društvenim mrežama pozvao Netanjahua da “dozvoli izraelskim vojnicima da pobijede”.

Sukob koji se nastavlja mogao bi imati posljedice i po širi američko-izraelski rat protiv Irana, pošto Teheran u mirovnim pregovorima kao uslov zahtijeva obustavu izraelskih napada u Libanu.

Široka tampon zona

Netanjahu je 31. marta rekao da će se područje koje njegova zemlja okupira u Libanu protezati do rijeke Litani, oko 30 kilometara sjeverno od granice sa Izraelom. Opisao ga je kao “široku tampon-zonu” za sprečavanje protivtenkovske vatre i prijetnje invazijom.

Do prekida vatre 16. aprila izraelske snage zauzele su samo oko polovinu tog područja. Međutim, kasniji talas vazdušnih udara i naredbi za evakuaciju natjerao je ljude da napuste i područja daleko izvan rijeke.

Izraelska vojska je 12. maja saopštila da je od prekida vatre pogodila više od 1.100 meta, uključujući skladišta oružja, lansere i lokacije na kojima je djelovao Hezbolah. Rojters je utvrdio lokacije više od 300 tih udara tokom prvog mjeseca prekida vatre analizom izvještaja koje je objavila libanska državna novinska agencija.

Analiza podataka o noćnom osvjetljenju koje je zabilježio satelitski senzor VIIRS pokazala je znatno smanjenje emisije svjetlosti širom južnog Libana od početka sukoba. Nivo osvjetljenja u pojedinim oblastima ostao je nizak i tokom prekida vatre, što snažno ukazuje na to da se mnogi raseljeni stanovnici nijesu vratili.

“Želimo da se vratimo makar spavali na zemlji”

Izraelske snage koristile su eksploziv i buldožere u rušenjima kojima su praktično izbrisana mnoga sela u zoni od 600 kvadratnih kilometara, koju su njihove kopnene snage zauzele prije prekida vatre, nakon što je ministar odbrane 31. marta obećao da će uništiti “sve kuće” u blizini granice.

U područjima izvan izraelske okupacije mnogi stanovnici pokušali su da se vrate tokom prekida vatre, ali su ponovo protjerani, često u roku od nekoliko dana, novim naredbama za evakuaciju i vazdušnim udarima, prema riječima lokalnih zvaničnika, raseljenih ljudi i humanitarnih radnika.

Havra Jusef Gadbuni, 39, rekla je da je poslije izbijanja najnovijeg sukoba 2. marta pobjegla iz južnog grada Klajle u priobalni grad Sidon, gdje je sa mužem i troje djece spavala u automobilu.

Nakon prekida vatre vratili su se i zatekli svoju kuću djelimično očuvanu, sa dvije sobe koje su još bile čitave, usred razorenih kuća i prodavnica. Već za dan, granatiranje i vazdušni udari primorali su ih da ponovo pobjegnu, ovog puta u priobalni grad Tir, oko 10 kilometara sjevernije. Kada je i Tir bombardovan, vratili su se u Sidon, gdje su utočište našli u školi pretvorenoj u sklonište.

“Želimo da se vratimo, makar morali da spavamo na zemlji”, rekla je Gadbuni.